LUKORANSKA TVORNICA MAŠTE
Tekst: Nikola Šimić Tonin
Foto: Žeminea Čotrić
Za one koji Vas manje poznaju, recite par riječi o sebi.
– Ja san Marin Franić iz Lukorana i kap slanoga vitra iz Sali, po mojoj nani Blagi. Ja san rog jarca i zora ča puca doli u Lukoranu. Ja san bose noge, prozirno obojan i slobodan u hiljadu ‘tica.
Ja san malo i Blind artist, ali najviše o svega ja san Tvornica mašte.
Ilustrator ste, čarobnjak tvornice mašte, kako volite reći, recite mi par riječi o tome
– Pa ne znan baš jesan li čarobnjak ali volin misliti da nekoga negdi maloga potičen da bude taj spomeniti čarobnjak i svoj do kraja, da stvara, da viruje da se more sa svoje dvi ruke i čistin srcen postići to da oživiš snove, od kosti i mesa, žive.
Vrstan ste ilustrator, ilustracija treba biti duša riječi.
– Ja san još ko mali dječak u Lukoranu sanja izmišljenje svijetove bez zastava, ključeve i vrata, te neke karte bez posebnih granica…sad je sve opipljivo, živo i to je Tvornica mašte.
Tvornica su i moja djeca, Paško i Leni jedna Kate koja me pokušava držati na zemlji i svi oni koji vole iskreno, pomažu drugima oko sebe i žele pomaknuti nepomično.
Virujen čitavin svojim bićen da pojedinac more puno a dva zajedno mogu više. Svit more biti lipši, moramo ga bojati u bolje boje.
Što ste sve ilustrirali do sada?
– Nebi želi za sebe reći da san izvrstan. Ja samo želin biti svoj, takav put Tvornice gradin.
Puno je tu truda, Puno rada i jubavi u Tvornici mašte, puno radnih godina iza nas i sad san tu, ljudi prepoznaju stil, rukopis i boje i bez potpisa Tvornice, prepoznaju ideje i poruke, meni je to najveća nagrada.
Da, ilustracija i tekst se nadopunjuju, istina. Nekad se ko bračni par posvade ali se spoje, u bojama i slovu da stvaraju.
– Pa sad je to već velik put pod sloganon da!
NEMA ODRASTANJA! NIKADA VIŠE! do toga da odrastamo dovoljno da nosimo jasne, čvrste poruke. Bilo je svega i svačega pa prilažen evo dokaze, CV.
Nagrađivani ste za svoje ilustracije
– Evo baš smo nedavno osvojili nagradu za idejni kocept i ilustraciju “Pinel i Kukica” pa san nakon razmišljao kako su nagrade dokaz da ti jedra plove u pravi vitar.
Ta suradnja s arheološkim muzejom Zadar i Jelenom Vekić Bašić mi znači i drago mi je da se nastavlja…
Hvala na ukazanom povjerenju.
I s nagradama i bez ja ću i dalje stvarati, smišljati, osmišljavati i veseliti druge, tamo di osjećan da mogu i da neko triba ruku, poruku, prijatelja, Tvornicu mašte.
Ali svakako, da, riječ struke je dodatni vitar za dalje.
Jeste imali izložbe i gdje.
– Ima san sreću da su izložbe Tvornice mašte nekako uvijek bile pomaknute i neobične, volin misliti da je tako. Od jednog neobičnog music shopa u sklopu koncerta pa do Kapetanove kule, zatim suradnje s prijateljima artistima i naše zajedničke izložbe.
Posebno mi je drag i Kvartart, ulična izložba čuda koja je trajala zahvaljujući Neni Stojakoviću i mojin prijateljima kroz dan i nastavila se uz lajt, osvijetljenje i boje čak i po noći, bez prekida postava.
Nakon se nastavila i dalje ta jubav kroz godine s Kvartartom uz performanse, izlaganja. Neko je napisa da je Tvornica mašte kuma Kvartartu volin i želin da se Kvartart nastavi kao platforma za nove mlade artiste, grad triba umjetnost, da ga oboja i umjetnici tribaju podršku grada.
Samostalni ste umjetnik?
– Rekao bi da sam ja umjetnik, sanjar i putnik. Ja sakupljan priče ljudi i obojan ih u komade Tvornice.
Može li Vam taj oblik umjetničkoga djelovanja osigurati egzistenciju?
– Puno puta sam u intervjuima govori da san svakoga dana zahvalan nebu iznad nas, bos i malen jer ako svojoj djeci, Pašku i Leni kupujen hranu od onoga u što toliko virujen, odgovor je da san ja san stvarno sretno dijete iz poznate pjesme.
Pogledao sam Vaše radove, i ja koji pratim umjetnost pa i likovnost začuđen sam da prije nisam čuo za Vas
– Pa ni ja za vas, osobno vas ne poznam ali to ne znači da nan se putevi nisu trebali sresti, kad to nebo na isti, odluči.
Sad se znamo, lipota je to, svit je pun putnika pojedinaca i puteva koji se negdi nekad pronađu…
Dug je put do potpune afirmacije a Vi je neupitno zavrijeđujete
– Pa jubav je tu prva. More ti nebo dati talent da pišeš, crtaš, sviraš, plešeš. Po meni moraš biti zahvalan svakoga trena, jer talent je dar, ostalo je rad, odricanje, ulaganje.
Ništa ne pada samo tako s neba, moraš zaslužiti to da ljudi prepoznaju tebe i tvoj rad.
Kako odabirete knjige koje će te ilustrirati, slikovnice koje će te raditi
– Pa nekako pustin da me vodi to moje ludo ili munjeno srce. Ako je neko iskren meni je to dovoljno.
Ako voli drugačije,drukčije meni je veće od dovoljnog. Ako se obostrano dajemo u neki projekt bez rezerve i razmišljanja roditi će se još jedna lipa suradnja.
U stvaranju je važna sloboda o kojoj rado govorin, sloboda bez okvira, granica i taj osjećaj.
Ima li nešto što Vas nisam pitao a rado bi ste odgovorili na to.
– Posebna jubav mi je moj otok, škoj. Volim čuvati tradiciju i spajati s novim u Tvornici bilo kroz okuse, hranu bilo kroz ilustraciju ili rukopis.
Volim dijalekt i kako i pišem posebno mi je drago izražavanje na dijalektu.
Samo se za kraj želin zahvaliti na ovom lipon razgovoru.
Nadan se da će nekoga maloga ili velikoga moja Tvornica mašte još jednon potaknuti da bude ono što je, da viruje da sami pomičemo, bojamo ili krojimo svijet kakav želimo.
Budimo pojedinci.
Tvornica mašte…
