KVK: KAKO JE MOGUĆE DA HRVATSKOM UPRAVLJAJU OSOBE SKLONE PRIMITIVNOJ GRAMZLJIVOSTI?

Tekst: Karolina Vidović Krišto

Foto: Heritage&Resort hotel Monumenti

Hrvatska se ovih dana suočava sa surovom istinom, i postavlja se zdravorazumsko pitanje: kako je, ovo što ću iznijeti u ovoj objavi, uopće moguće.

Tako smo doznali da su Zoran Milanović i Plenkovićevi ministri, bili na otvorenju hotela od čovjeka, koji je još u Jugoslaviji ležao u zatvoru zbog kriminala, a i sada vara poslovne ljude iz Njemačke.

Doznali smo i da je Vili Beroš zaposlen u državnoj bolnici, iako ne može priložiti potvrdu da se protiv njega ne vodi kazneni postupak. Za obične građane takva se potvrda traži.

Doznali smo i da je ministar gospodarstva Šušnjar pun sažaljevanja za Srbiju, i ulagao bi porezne novce hrvatskih građana u srbijansko gospodarstvo.

Inače, države u tržišnom gospodarstvu ne kupuju tvrtke, a kamoli tvrtke u drugim državama. To je relikt socijalizma, ali ministri u Plenkovićevoj vladi imaju posebno shvaćanje tržišnog gospodarstva.

Doznali smo i da je bivši ministar poljoprivrede u Milanovićevoj vladi, Tihomir Jakovina, uhvaćen na granici kako šverca cigarete.

Inače, švercanje na granici smo već doživjeli kada je najbogatija osoba u Hrvatskoj, Plenkovićev tajkun Pavao Vujnovac, prije par godina uhvaćen kako u džepu šverca ogrlicu od pola milijuna eura – reklo bi se, onako usput.

Za usporedbu, zaposlenici Vujnovčeve Zvjezde, Konzuma ili Tiska trebaju raditi 40 godina za jednu Vujnovčevu ogrlicu.

Doista se postavlja pitanje – tko su osobe koje upravljaju Hrvatskom, i kako je uopće moguće da Hrvatskom upravljaju tako nedorasle osobe sklone primitivnoj gramzljivosti?

Kako je, dakle, moguće da je u Hrvatskoj negativna selekcija toliko dominantna?

A rezultat rada tih upravljačkih struktura jest da mi u Hrvatskoj nemamo ni velikih, ni uglednih svjetskih investitora, kao što nemamo niti jednu značajniju instituciju Europske unije, čija je Hrvatska punopravna članica.

A svi znamo da velike svjetske kompanije stvaraju radna mjesta, kao što i upravna tijela Europske unije također sa sobom donose radna mjesta, jer je riječ o velikom broju zaposlenika koji rade u takvim institucijama.

Hrvatskoj, pak, kronično nedostaje radnih mjesta. Naši školovani ljudi iz tog razloga moraju napuštati Hrvatsku, dok istodobno uvozimo radnu snagu iz dalekih zemalja, koju se u Hrvatskoj tretira kao roblje.

Razloge ovoga ne-prosperitetnog stanja u hrvatskom gospodarstvu pojasnit ću kroz jedan događaj od prije nekoliko dana, koji bi u svakoj uređenoj državi bio razlog za ostavke onih koji su bili na tom događaju. Ali se u Hrvatskoj, suprotno načelu zdravog razuma, ali i pristojnosti, taj događaj medijski slavio.

Naime, u Puli je otvoren novi hotel s pet zvjezdica: investitor je za kriminal osuđivani Danko Končar, a otvorenju su nazočili moćnici današnje Hrvatske.

Naše državne dužnosnike nazivam moćnicima, jer se oni ne ponašaju kao dužnosnici, već kao agenti organiziranog kriminala, a do svojih funkcija su došli na protupravan način, točnije, putem cenzuriranih medija, blokiranog pravosuđa i djelomično manipulacijama izbornih procesa.

Dakle, Danku Končaru je na otvorenje hotela došao predsjednik Zoran Milanović, ministar turizma Glavina, te posebna izaslanica Andreja Plenkovića, ministrica zdravstva Irena Hrstić. Znači, sve političke opcije su došle osobi, koja je mjerna jedinica za prijevare i poduzetništvo koje se može nazvati balkanskim muljanjem.

Jer, taj samozvani investitor Danko Končar, je osoba koja je još za vrijeme komunističke Jugoslavije osuđena za lopovluk, i tu protupravnu poslovnu filozofiju nastavlja do današnjeg dana.

U potpunosti je nejasno kako je osoba poput Danka Končara dobila tako vrijednu lokaciju, s obzirom na to da nema nikakve značajne reference u hotelijerstvu? Jer, nedvojbeno je da je pozicija, na kojoj je otvoren taj hotel, nacionalni dragulj.

Naime, riječ je o zdanju bivše vojarne iz austro-ugarskog vremena, koja s tri strane ima pristup moru i senzacionalan pogled na Brijune.

Kada bi se Hrvatskom upravljalo na odgovoran način, onda bi ta pozicija bila ponuđena vodećim svjetskim hotelskim kućama poput Shangri-La-e, Marriotta ili Four seasons-a – i to ne kao management, već kao klasični najam, kako bi kroz cijelu godinu te vodeće svjetske hotelske tvrtke dovodile platežno moćne goste na tu predivnu lokaciju.

Ali ne, hrvatskim moćnicima ne trebaju ugledni svjetski investitori! Današnjim hrvatskim vladarima trebaju dubiozni jugo-manageri, a u ovom slučaju možemo reći jugo-kriminalci. Jer, taj Končar je u Jugoslaviji osuđen na zatvor od 12 godina.

Kod tog gospodina je sve dubiozno i u potpunosti groteskno.

Tog Končara mediji nazivaju milijarderom, iako je njegovo bogatstvo u potpunosti netransparentno, a njegove milijarde hrvatsko gospodarstvo nije konzumiralo. On je navodni investitor u hrvatska brodogradilišta, ali te njegove investicije nitko nije vidio. Ono što se jest vidjelo, jest kriminal Danka Končara i Zorana Milanovića.

Naime, vlada Zorana Milanovića je Danku Končaru poklonila brodogradilište “Brodotrogir”, za što sam podnijela dokumentiranu kaznenu prijavu. Ali, kao što znamo, Turudić (kao ni njegovi predhodnici Bajić i Cvitan), ne štite imovinu hrvatskih građana, već štite kriminal, tako da ta kaznena prijava nije obrađena.

Naime, u ugovoru između Končara i Milanovićeve vlade pisalo je, da će Danko Končar Brodotrogir dobiti nakon uplate jedne-jedine kune, da će sve dugove (hipoteke) preuzeti vlada (znači, Končar će dobiti ogromne prostore uz more u prelijepom Trogiru, i to bez ikakvog opterećenja), te da će mu vlada uplatiti još 380 milijuna kuna. Končar je po ugovoru bio tek dužan zadržati radna mjesta, investirati u modernizaciju i proizvoditi brodove.

Dakle, Končar je platio Vladi RH jednu kunu, od vlade Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića dobio je 380 milijuna kuna, nije zadržao radnike već ih je potjerao, a Brodotrogir nema nikakvu značajnu proizvodnju.

Znači, Končar za Brodotrogir nije dao ništa, a dobio je brodogradilište na poklon – i još uz to više od 50 milijuna eura poreznih novaca hrvatskih građana.

Kako se ovo naziva u uređenom svijetu? To se naziva primitivnim lopovlukom.

Mogla bih dugo govoriti o Končaru i raznoraznim Končarima u Hrvatskoj, ali da video ne traje satima, samo još nekoliko stvari vezanih uz Končara i njegove zaštitnike i suradnike u vladajućim strukturama.

Vratimo se, dakle, na hotel u Puli. Končar je dobio koncesiju od državne i lokalne vlasti, i bilo bi dobro vidjeti koliko plaća koncesijsku pristojbu.

Ali, ono što je objavljeno u javnosti jest ponovno dokaz o kakvom se to poduzetniku radi, te kako lokalne i državne vlasti štete hrvatskim građanima, i omogućuju pljačkašku gramzljivost raznoraznim Končarima.

Znači, Končar je građevinsku dozvolu za hotel dobio 2021. godine, a hotel je otvorio početkom sezone 2025. Ali do samog otvorenja, Grad Pula mu uopće nije ni zaračunao, niti naplatio komunalni doprinos.

Kao što znamo, nakon ishođenja građevinske dozvole, nadležni Grad, u ovom slučaju Pula, odmah naplaćuje komunalni doprinos. S obzirom na to da je riječ o ekskluzivnoj lokaciji uz more, taj doprinos iznosi sigurno nekoliko stotina tisuća eura – jer, u Hrvatskoj su komunalni doprinosi iznimno visoki.

Ali, što se dogodilo? Komunalni doprinos četiri godine nije obračunat. Znači, hotel je započeo s radom, ali iz Grada Pule nitko od njega nije tražio novce.

Kad napravite, narodski rečeno, šupu u Sisku, naplaćuju vam komunalni doprinos. Ali Končaru se ne obračunava ni cent kada sagradi hotel na ekskluzivnoj lokaciji u Puli.

Naravno, kada se dozna o ovim prijestupima, svi odgovorni su jako začuđeni kako se nije naplatio komunalni doprinos, i kao uvijek, riječ je o “slučajnostima”. Dakle, osim što nas kradu, još nam vrijeđaju i inteligenciju.

Jer, kao što svi znamo, kod običnih građana nema “slučajnosti”. Sve se naplaćuje, i tu nema kašnjenja – bilo da je riječ o neplaćenoj kazni, bilo da je riječ o poreznom rješenju koje uopće nije pravomoćno: građani će bez obavijesti biti ovršeni. Ali kada su u pitanju moćnici, uvijek je riječ o “slučajnosti”, a ta ”slučajnost” je uvijek u korist moćnika, a na štetu građana i države.

Jer, Danko Končar nije sudjelovao samo u korupciji za vrijeme Jugoslavije, već je to njegov pristup i u današnjoj Hrvatskoj.

Prije nekoliko godina je prevario bavarsku poduzetničku obitelj Stangl, i to upravo na projektu Sv. Katarina na kojemu je sada sagradio hotel u Puli. Naime, poduzetnici Stangl imali su ugovor s Dankom Končarom, po kojemu im je Končar trebao platiti nekoliko stotina tisuća eura za poslovne udjele tvrtke, koja je dobila koncesiju na navedenoj lokaciji.

Ugovor je bio solemniziran, dakle, javnobilježnički ovjeren, te se takvi ugovori automatski provode kada nastupe rokovi propisani ugovorom. Ali, Danko Končar je imao odvjetnika koji se zove Anto Nobilo, koji se pobrinuo da bavarski poduzetnik osjeti hrvatsku pravnu kaljužu.

Naime, kada je poduzetnik Stangl sudu podnio Zahtjev za ovrhu, koja se po zakonu automatski mora provesti, predmet se izgubio, pa se pronašao, pa su sudovi počeli sazivati ročišta koja zakonski nisu predviđena – i, naravno, na kraju je sud dao pravo Nobilovom klijentu, Danku Končaru.

Ovaj slučaj jest primjer zašto investitori zaobilaze Hrvatsku, jer dokle god sudovi rade protivno zakonima, Hrvatska neće moći gospodarski prosperirati.

Znači, stanje u Hrvatskoj ima svoju logiku. Narod mora patiti, kako bi se raznorazni Končari mogli gramzljivo bogatiti, a to im omogućuju raznorazni Milanovići, Plenkovići, Penave ili Hajdaš Dončići.

Jer, Hrvatskom upravljaju strukture koje se mogu nazvati mjernom jedinicom za negativnu selekciju. S vodećim osobama iz Hrvatske nitko ozbiljan ne želi imati posla.

Zašto predsjednik Milanović nema nikakvu značajniju komunikaciju s važnijim gospodarstvenicima ili političarima u Europi?

Pa, Milanović bi i u najlošije organiziranoj europskoj državi bio u zatvoru, samo zbog slučaja Brodotrogir, a njegovo ponašanje se može definirati kao neuravnoteženo (i to blago rečeno). Tko pristojan ima želju susresti se s Milanovićem? Nitko, osim Milorada Dodika.

Zašto Dubravka Šujica (koju je Plenković drugi put odaslao u Europsku komisiju) nije dobila nikakvo važno zaduženje, već izmišljeno povjerenstvo za Mediteran, za razliku od Slovenije (upola manje od Hrvatske), čija predstavnica Marta Kos vodi bitno povjerenstvo za proširenje Europske Unije.

Dakle, ono što cijeli svijet zna o hrvatskim političarima, mediji prešućuju i skrivaju od hrvatske javnosti.

Jer, razarati politički sustav, blokirati pravosuđe i sprječavati provedbu zakona, nije, i nikada ne može biti čin sposobnosti, a kamoli domoljublja!

Jer, takvo djelovanje jest razaranje društva – a na stotine tisuća pobjeglih iz Hrvatske jesu dokaz da se Hrvatsku razara.

Dokle god su u Hrvatskoj dobrodošli poduzetnici kao Danko Končar, ili dok imamo političare i gospodarstvenike koji švercaju cigarete preko granice, Hrvatska ne može napredovati, i ostat će izolirana od civiliziranog svijeta i zdravog kapitala.

Pogledajte samo način kako se troše novci iz europskih fondova. U najnovijoj aferi iz Varaždina doznajemo da medicinsku opremu, koja se proizvodi u Europskoj uniji, mi kupujemo u Srbiji – koja nije ni članica Europske unije.

Razlog je jasan: preko srbijanskih, dubioznih likova se izvlače provizije, a izvlače ih navodni domoljubi!

I zato, svima onima koji sebe nazivaju domoljubima, a podržavaju Andreja Plenkovića, neka poslušaju ovu poruku, i neka mi sadržajno odgovore.

Spremna sam na gradskom trgu, na televiziji ili bilo gdje javno sučeliti njihove argumente i moje. Jer, ovakvu vlast Hrvatska nije zaslužila, i ova vlast nije plod demokratske procedure, već korupcionaške okupacije.

Ali, dragi prijatelji, mi ne smijemo, i nećemo odustati. Hrvatska je Domovina svih hrvatskih građana, a ne vlasništvo korumpiranih struktura.

Hrvatska je prelijepa i ima marljive i sposobne ljude, i zato će borba za uređenu i uspješnu Hrvatsku biti uspješna, jer će pravda i zdrav razum pobijediti. Zato nas podržite, jer mi u OIP-u znamo kako, i imamo odlučnost u Hrvatsku uvesti reda.