KULTURA BEZ KULTURE I KNJIŽEVNOST BEZ KNJIŽEVNOSTI
Tekst: B. M./G. I.
Foto: M. H.
Što se događa kada država dodjeljuje milijune eura za književnost bez jasno objavljenih kriterija, bez poznatih članova povjerenstva i bez ozbiljnog obrazloženja odluka?
Kultura bez kriterija, književnost bez pravila – to je scena na kojoj se odigrava 2026. godina u Republici Hrvatskoj, scena u kojoj nitko ne poznaje pravila igre.
Recentan slučaj Ivana Gaćine, renomiranog književnika s međunarodnom reputacijom, autora s više od dvjesto međunarodnih književnih priznanja, vrlo je zanimljiv i indikativan za društvo u kojem živimo te pokazuje koliko takav sustav može biti problematičan i ništavan.
Naime, on je, kao i mnogi drugi književnici – renomirani, manje renomirani, pa i anonimni – po javnom pozivu za dodjelu potpora za poticanje književnoga stvaralaštva u 2026. godini, blagovremeno podnio zahtjev Ministarstvu kulture i medija RH za dodjelu financijskih sredstava. Odnosno, podnio je zahtjev za sufinanciranjem programa „Vukovar u bezglasju riječi“ (poema) te zahtjev za sufinanciranjem programa „Breme svijeta“ (kratke priče).
NIKAKVI TRANSPARENTNI KRITERIJI
Na njegovo vrlo neugodno iznenađenje, uskoro je dobio odbijenicu Ministarstva kulture i medija RH, kao i mnogi drugi autori. Međutim, problem je u tome što resorno ministarstvo tu odbijenicu nije ničim konkretnim obrazložilo, nego se pozvalo na svoje diskreciono pravo da tako odluči, paušalno konstatirajući da dotični ne ispunjava „kriterije“.
No, kriterija uopće nije ni bilo i u tome je poanta ovog problema, jer prije objavljenog poziva nisu objavljeni nikakvi transparentni kriteriji ni parametri ni osnove ni mjerila za dodjelu sredstava iz resornog ministarstva koja su u krajnjoj liniji sredstva građana Republike Hrvatske.
Nadalje, u Odluci resornog ministarstva nije naznačen sastav Povjerenstva, odnosno imena donositelja Odluke, očito iz razloga kako šira javnost ne bi vidjela tko tako odlučuje. Dapače, čini se kao da se skrivaju od odgovornosti i javnosti – što ne samo da je protuzakonito i protuustavno, već upućuje na činjenicu da je takva Odluka nesigurna i dvojbena odnosno ništavna i društveno neprihvatljiva, pa i poražavajuća.
Jasno je i laiku da su imena članova Povjerenstva (kulturnog vijeća) morala biti transparentno objavljena jer u protivnom svatko može donositi odluke u ničije ime i za njih ne odgovarati.
Čak je i renomirani književnik Nikola Đuretić na svoj način negodovao protiv takve nečuvene Odluke Ministarstva kulture i medija RH koja se kosi sa svim društvenim i pravnim normama, a kompletno mišljenje o ovakvom radu resornog ministarstva objavio je na portalu Heretica, platformi pokrenutoj s ciljem otvaranja rasprave o temama od širokog društvenog značaja, a o kojima ne postoji jasan društveni konsenzus ili su predmet kontroverzi i ideoloških razilaženja.
Ukratko, u svom polemičkom eseju pod nazivom „Hrvatska književna pustopoljina (ili Još jednom o Velikom meceni)“ Đuretić tvrdi da je suvremena hrvatska književna scena deformirana klijentelizmom, ideološkim kriterijima i institucionalnim pogodovanjem određenim skupinama autora, dok se mnogi drugi marginaliziraju. Glavni „mecena“ tog sustava, odnosno „Veliki mecena“ prema autoru, jest država – odnosno Ministarstvo kulture i medija RH.
Što se tiče Ivana Gaćine, zanimljivo je da je i Društvo hrvatskih književnika (DHK) postupalo i postupa na gotovo sličan način prema njemu, jer pored brojnih međunarodnih priznanja za svoje književno stvaralaštvo (preko 200) nije primljen u to društvo, a opet s nebuloznim i paušalnim obrazloženjem da ne udovoljava „kriterijima“ a kojih kriterija uopće nije bilo niti ih ima. Na isti način, DHK odbija predočiti kakva to komisija stoji iza takvih nebuloznih odluka, što je također protuzakonito i protuustavno. S druge strane, u isto društvo su primljeni mnogi sasvim prosječni autori – no DHK i njihovo postupanje je zasebna tema.
ULOŽENA ŽALBA
Zbog upitne Odluke o (ne)dodjeli financijskih sredstava za programe za poticanje književnoga stvaralaštva u 2026. godini, naravno, Ivan Gaćina je pravovremeno uložio žalbu na takvu zaista nebuloznu Odluku resornog ministarstva upravo apostrofirajući navedenu činjenicu da se Ministarstvo kulture i medija RH pri dodjeli tih nepovratnih sredstava za književno stvaralaštvo zaista nije rukovodilo ama baš nikakvim objektivnim kriterijima ni parametrima ni osnovama ni mjerilima, nego su paušalno procijenili i ocijenili kome će ta sredstva biti dodijeljena bez ikakvog suvislog i valjanog obrazloženja.
Istovremeno to resorno ministarstvo prije isteka žalbenog roka i prije svoje konačne Odluke o žalbi Ivana Gaćine i drugih eventualnih žalitelja objavljuje točne iznose dodijeljenih sredstava s imenima onih kojima su ista dodijeljena!
LAKONSKO OBRAZLOŽENJE
Takvo postupanje doista djeluje nevjerojatno, teško razumljivo i krajnje neprofesionalno. Pokojni legendarni hrvatski televizijski voditelj i sportski komentator Mladen Delić na to bi vjerojatno uskliknuo: „Ljudi moji, pa je li to moguće!“
Nažalost, pokazalo se da je moguće i ono što bi u svakom uređenom društvu i državi bilo nezamislivo.
I naravno, resorno ministarstvo odbija žalbu Ivana Gaćine, s paušalnim lakonskim obrazloženjem „da su oni tako to procijenili“, ali ne navode na osnovu čega i čime su se pritom rukovodili – niti tko stoji iza takvih nebuloznih Odluka.
Istovremeno, resorno ministarstvo, dvjema podnositeljicama molbe – mogućim žaliteljicama – ipak dodjeljuje određena financijska sredstva i time revidira prvotnu Odluku, što je vjerojatno posljedica upravo žalbe Gaćine, da bi valjda resorno ministarstvo pokazalo da ipak, makar parcijalno, po žalbama mijenja svoju prvotnu nebuloznu Odluku.
UPRAVNI SPOR PROTIV MINISTARSTVA KULTURE
Potom Ivan Gaćina blagovremeno podnosi tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, u kojoj na vrlo argumentiran, konzistentan i koncilijantan način iznosi sve relevantne činjenice kojima osporava nečuvenu i nebuloznu Odluku resornog ministarstva.
Odnosno, Gaćina pokreće upravni spor protiv Ministarstva kulture i medija RH osporavajući njihovu Odluku o dodjeli sredstava zbog nedostatka bilo kakvih objektivnih kriterija, parametara, osnova i mjerila pri odlučivanju, što je naravno u koliziji s Ustavom RH i s pozitivnim zakonskim propisima, ali što je i jedna neprihvatljiva društvena praksa u demokratskom društvu i uređenoj pravnoj državi, a upravo bi to resorno ministarstvo moralo biti paradigmatski primjer transparentnog postupanja pri dodjeli sredstava koja su zapravo sredstva građana Republike Hrvatske, te bi moralo biti primjer postupanja po unaprijed transparentno objavljenim kriterijima i drugim načinima vrednovanja zahtjeva pojedinih književnika koji su se natjecali za dodjelu tih sredstava.
NEPRIHVATLJIVA DRUŠTVENA PRAKSA
Prema primjeru Odluke Ministarstva kulture i medija RH, ali i prema sličnom primjeru Društva hrvatskih književnika (DHK), evidentno je da se radi o neprihvatljivoj društvenoj praksi kakva se ne bi smjela događati u uređenom društvu i državi kakva je Republika Hrvatska.
Stoga se Ivanu Gaćini valja ufati i uzdati se u pravdu, te da će Upravni sud Republike Hrvatske usvojiti njegovu tužbu i poništiti spornu Odluku resornog ministarstva o dodjeli financijskih sredstava književnicima.
Zapravo, ovdje Ivan Gaćina ne vodi bitku samo za sebe, odnosno, da budemo precizniji, ponajmanje je vodi za sebe jer je ta bitka za sve oštećene književnike, renomirane, manje renomirane i anonimne, a koji su dobili odbijenicu od resornog ministarstva, ni sami ne znajući zbog čega, budući da im to na bilo koji način nije bilo valjano obrazloženo niti objašnjeno.
Ivan Gaćina naveo je zaista sve relevantne činjenice u svojoj tužbi, kojima u cijelosti pobija predmetnu Odluku resornog ministarstva i valja se ufati i uzdati se da će pravna država izreći svoj zakonit i pravičan pravorijek.
Posebno je zanimljivo i nevjerojatno da čak ni izvrsna poema o Vukovaru – simbolu hrvatske opstojnosti – uz ostale izvrsne radove Ivana Gaćine, ne samo na ovom natječaju i pozivu, već i općenito, nije bila dovoljna da dobije potporu Ministarstva kulture i medija RH. Stoga se postavljaju logična pitanja: kakvi radovi, ako ne takvi, zaslužuju potporu javnih sredstava? Da li resorno ministarstvo od „hrvatske književne pustopoljine“ želi stvoriti kulturno groblje?
Ovakvim postupcima Ministarstvo kulture i medija RH zapravo najveći šamar daje sebi – uz neprocjenjive štete Republici Hrvatskoj i kulturom nasljeđu.
Čini se da društvom sve više vladaju kulturni Levijatan i književni Kraken, ostavljajući za sobom kulturu bez kulture i književnost bez književnosti.
Ostaje nam samo da se nadamo da cijenjena ministrica, dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ima dovoljno snage i elana da ispravi brojne nepravilnosti u svom sektoru za vrijeme svog mandata. Loptica je na njoj, a najveći odgovori o stanju hrvatske kulture i književnosti u ovom trenutku mogu doći upravo od nje – kroz njezina djela i poteze. Zbog svojih djela autori su već dio povijesti jer njihova djela i zasluge ne mogu biti izbrisana nebuloznim i katastrofalnim Odlukama Povjerenstva Ministarstva kulture i medija RH, pa ni samih ministara ili bilo koga drugoga.
Zbog nepravde koju je doživio, Ivan Gaćina razmišlja da svoju poemu „Vukovar u bezglasju riječi“ jednog dana tiska izvan granica Republike Hrvatske jer se kultura i književno stvaralaštvo u mnogim sredinama cijene mnogo više nego što je to danas slučaj u Hrvatskoj.
BEZIMENO POVJERENSTVO MINISTARSTVA KULTURE
Ovo značajno djelo ionako je nedosežno prosudbama očito anonimnog, nedoraslog i bezimenog Povjerenstva Ministarstva kulture i medija RH. Bezimeno Povjerenstvo nalikuje tijelu bez glave, a tijelo bez glave ne može funkcionirati – pa tako ni ponuditi bilo kakve, a kamoli vrijednosne kriterije.
Valja naglasiti da autor u svom djelu ne pravi razliku među žrtvama, već je podrška svim stradalim ljudima i njihovim obiteljima. Žrtvama nije važno kojoj su strani pripadale – jer tragedija ljudske sudbine je univerzalna, a ljudski život nema ni stranu ni cijenu.
A dok Levijatan i Kraken dijele kulturni plijen, pravo pitanje ostaje: ima li u toj podvodnoj tišini još mjesta za slobodnu (hrvatsku) književnost – i kada će njeni reliquiae reliquiarum, osobito u poetskom stvaralaštvu, napokon prodisati?
