KOME SMETA(JU) HRVATSKI BRANITELJ(I)?
Tekst: Ivan Gaćina
Foto: MORH
Živimo u vremenima kada skoro ništa nije sveto. Svjetska vlada (čitaj: New World Order, NWO) koja je implementirana u sve vlade svijeta, „legalno“ i ilegalno nam oduzima vlastitu imovinu naslijeđenu od roditelja ili stečenu nakon krvavog životnog rada, plaćamo porez na budale (čitaj: PDV), a za bonus nas tjeraju da se od rođenja žigošemo kao stoke raznoraznim vakcinama (cjepivima) koja nas ne štite od nikakvih bolesti već naprotiv uništavaju naš imuni sustav, dok Covid-19 genetska manipulacija (a ne cjepivo) ubija čovjeka, ali mi i dalje šutimo.
Naše društvo je potrošačko, hrana se ne jede nego upravo ždere, ali mi toga nismo svjesni. Prirodnih resursa imamo dovoljno za pristojan i zdrav život svih Zemljana, ali iako proizvodimo hranu za barem dvije milijarde ljudi više, u Africi i nekim drugim regijama svijeta ljudi umiru zbog gladi i neuhranjenosti.
Jedino što nam je zapravo preostalo, duhovnost i obitelj, pokušavaju nam oduzeti na perfidan način, tiho i polako. Definicija obitelji se iskrivljuje prema nekim sotonskim idealima, na sve strane širi se pedofilija, počevši od Walt Disney horora – da, njihovi crtići nisu nimalo bezazleni, već puni okultizma i pedofilije.
Pitam se da li ljudi uopće znaju što su obitelj i zajedništvo. Možda su postali amnestični? Jer, kada bi oni to znali, poštivali bi i uvažavali jedni druge, a na način kada ignoriramo društvene probleme mi nazadujemo, propadamo i tonemo ma kojeg god da smo društvenog staleža.
Tko je branitelju ukrao Božić?
Centar za socijalnu skrb Zadar je predvorje pakla, jednako kao i ostali slični centri u RH, Europi i svijetu. Dok se na površini radi o običnom mlaćenju slame, u pozadini se uništavaju kompletne obitelji i djeca. Ovi ljudi su plaćeni novcem poreznih obveznika da tim istim poreznim obveznicima uništavaju porodice. Retardirani ciklus ZLA! U svome uredu su mi pokušavali objasniti da je u današnje vrijeme rastava braka normalna stvar; e nije rastava braka normalna stvar, kako sam vam već rekao, plaćenička družino, no o vama ću drugom prilikom kad budete tema.
Posvuda nepotizam, korupcija, poslušništvo. Ljudi su postali robovi jer je njihov „Bog“ novac, a ne Tvorac Univerzuma. Oni nekontrolirano žderu i podižu kredite na bankama. Upravo ti krediti su omče oko njihovih vratova zbog kojih izdaju svoje bližnje putem namještaljki, lažnog svjedočenja ili pak šutnjom (šutnja svaki put nije zlato!), nereagiranjem, ignoriranjem, pasivnošću, nekomentiranjem…
Državne institucije nadzire „Veliki Brat“, a zaposlenici (čitaj: robovi) svoj posao rade površno, aljkavo i bez velike odgovornosti jer im upute daju ljudi s „više instance“. Duša im je mirna jer ne smatraju da mogu išta promijeniti – iako svaka individua može mnogo toga učiniti za sebe i za svoju okolinu!
Mnogi zaposlenici u državnoj službi su masoni, a masonerija očito nije zabranjena zakonom. Kako bi i bila kad se pred očima nevinih ljudi i djece odvijaju ubojstva, krađe, otimanje djece, pedofilija, sotonizam, a jasno je i laiku čija propaganda stoji iza toga.
No, čemu da državni službenici brinu o tuđim problemima kad imaju svoje, a redovito primaju plaću? Iako ta plaća uglavnom nije dovoljna da se nakon životnog rada može steći neka nekretnina, ipak se nekako preživi. Poput golubova, ljudi se zadovoljavaju mrvicama zbog kojih ugrožavaju druge ljude. Pitam se DOKLE?
Ovo me podsjeća na južnoameričke robove – crnce iz Afrike. Podjele u društvu nisu od jučer. Robovi koji su radili lakše poslove u kućama svojih gospodara izdali bi svoju braću i sestre koji su radili teške poslove na poljima, kad god bi se oni pobunili ili pokušali pobuniti. Zašto čovjek radi protiv čovjeka? Zašto nasrće na onog koji se bori za njegovu slobodu?
Nažalost, čak i kada se netko izbori za slobodu i naša (ljudska) prava, takvi ljudi nemaju previše podrške. Zaboravili smo tko nam je omogućio i tko nam omogućava ljudskost, život i slobodu. Zaboravili smo na branitelje časti, istine, ljudskih vrijednosti. Umjesto da proizvodimo nešto društveno vrijedno i korisno, mi „proizvodimo“ lažne branitelje. Da, one koji nikad nisu branili našu domovinu. I to čak nekoliko desetljeća nakon Domovinskog rata?
Gdje ste se sakrili ljudi? I gdje je nestao čovjek? Ima li još humanosti? Hoćemo li biti vječni poslušnici državnog sistema, ili ćemo početi slušati zdravu pamet i početi graditi društvo i civilizaciju kakvu svi zaslužujemo?
Na način kako smo do sada radili i kako upravo radimo – NEĆEMO! Pitam se kome smeta(ju) hrvatski branitelji(i)? I tko je ukrao branitelju Božić? Pod hrvatske branitelje ne smatram samo Hrvate, jer Republiku Hrvatsku su branile i mnoge manjine, uključujući hrvatske Srbe.
Pokušat ću odgovoriti na pitanje: hrvatski branitelj(i) smeta(ju) samo onima koji ne vole Hrvatsku. I hrvatski branitelj(i) smeta(ju) samo onima koji nisu LJUDI.
Osuđujem svaki oblik nasilja i rasizma. Pitam se kako smo vratili ljubav onima koji su podigli srušenu državu na noge? Tako da ih srušimo na najniži mogući nivo. Dok se stanovi i lažne braniteljske mirovine dijele nekim političarima i onima koji ih po nikakvom kriteriju nisu zaslužili, mi u slobodnoj demokratskoj državi imamo ne samo branitelje nego i dragovoljce među beskućnicima?
No, izgleda, nije nam ni to dovoljno, već ovako dobrim i časnim ljudima trebamo oduzimati prenoćište?! Proganjati ih po prekršajnim sudovima i oduzimati im slobodu? NJIMA, koji su NAMA dali slobodu?! Putem laži i namještaljki – jedan nož u leđa, drugi nož u srce.
Možda je to zato što su se ljudi nakon borbe u ratu, gdje su bili ranjeni i gdje su izgubili svoje najmilije, nakon što su uz Božju pomoć i pukom slučajnošću preživjeli, nastavljaju krvavo boriti za svoj status, a time i za sve nas ostale.
Smetaju li možda hrvatski branitelji jedni drugima ili sami sebi? Ne, to bi zaista bilo previše!
Smeta li možda nama NJIHOVA borba koja je zapravo NAŠA borba?! Svaka čast, no nešto je zaista trulo u državi Hrvatskoj. Ljudski rode, koliko si jadan i na kakve se samo niske grane umiješ spustiti. I to nakon što nam je naš čuveni Antun Branko Šimić rekao: „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“
Jedna od ključnih rečenica ne samo u hrvatskoj povijesti, već u cijelom ljudskom rodu.
Tko se to boji branitelja? Zbog čega je obrisan članak Zadarskog lista svega nekoliko sati nakon što je uredno objavljen po mome tekstu i tko je to učinio? Po čijoj intervenciji i po kojoj osnovi?
Naime zvao sam uredništvo Zadarskog lista u Zadru, razgovarao s četvoro ljudi. Bili su, doduše, ljubazni, ali im nije bilo jasno. Neki su se vadili na dizajn problematiku nove web stranice na kojoj se još dobro ne snalaze, ali izvršni urednik je ipak ostavio mogućnost da je netko iz Rijeke naredio da se članak izbriše.
Zvao sam i Novi list u Rijeci, razgovarao s dvoje ljudi te su mi oni, opet ljubazno, rekli da postavim upit preko e-maila. No, odlučio sam im se obratiti ovim putem.
ISTINA je da je članak bio postavljen i na Facebook stranicu „Zadarskog lista“, te nije mogao slučajno nestati s web portala zbog novog dizajna jer je dodatno pobrisan i s Facebook stranice, ali i sa „Zadarskih portala“.
Sloboda mišljenja je zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske. Do sada sam mislio da je Vukić smetao samo Vukoviću, ali sam se očito prevario. Ovo je zaista bezobrazluk bez imalo kajanja.
Ovakav (na)čin ponašanja urednika koji prvo objavljuje, a zatim briše tekst koji je čak oblikovao svojim riječima (što ne smatram lošim jer je to sloboda urednika pa čak može biti i pohvalno), podsjeća me na postupanje prema ljudima u onom sistemu prije 50-ak godina. Dakle, umjesto da štitimo ovu populaciju hrvatskih branitelja, posebice dragovoljaca, koji su dali SVE da bismo imali ŽIVOT, mi se na ovako podmukao način ponašamo, ignoriramo ih, ostajemo bez komentara, i konačno, brišemo članke koji idu njima u korist.
Gospodo, kome smeta(ju) hrvatski branitelj(i)? Ovo je zaista SRAMOTA! Svatko može pogriješiti, no najveća sramota je ne ispraviti pogrešku. Na svakome je da odabere plavu ili crvenu pilulu. „Biti ili ne biti“ rekao je Shakespeare, „Ili jesmo, ili nismo“ napisao je Kolar.
Nadam se da će Zadarski (Novi) list ponovno objaviti članak u što kraćem vremenu, jer ISTINA se mora objaviti, i to ne samo u web, već i u tiskanom izdanju. Uime slobode (mišljenja), uime hrvatskih branitelja, uime „Lijepe naše“ i uime LJUDSKOSTI!
Napominjem i to da Vili Vukić očito nije bio cijepljen, iako mu je Zadarski Caritas nudio „Put u neizvjesnost“. „Neka pati koga smeta“…
H.R.H. H.E. Pangeran Prince Love YM Dato Rdo. Sri Academician Amb. Prof. Dr. Kt Exp. LM GM Genius Ivan Gaćina)
Ivan Gaćina, Zadar, 10. siječnja 2022.
P.S. Zahvaljujem Uredništvu Panopticuma na objavi moga teksta:
Na ovom linku nalazio se članak koji je Zadarski list objavio i zatim obrisao:
HRT je također bio na terenu kako bi snimio prilog o problemima beskućnika, ali niti nakon prigovora povjereniku, Tomislavu Radiću, prilog nije objavljen. Radić kaže da mu ponekad odgovor na prigovor od strane urednika stigne u roku od 5 minuta, dok ponekad isti izostane. Jadni HRT-ovi platiše koji plaćaju za ovakvu prevaru, ali nada zadnja umire.
Nadam se da će ipak prevladati zdrav razum i da će snimljeni HRT novinarski prilog biti objavljen bez cenzure, i to u „Vijestima“, „Hrvatska danas“, „Regionalni dnevnik“, „Panorama“ i dr. pošto se radi o javnom servisu građana. Dakle, nadam se da će HRT krenuti putem Panopticuma, a ne stopama Zadarskog (Novog) lista, a za koji se također nadam da će se preobratiti na vrijeme.
Dostavljeno:
- Zadarski list
- Novi list
- Hrvatska radiotelevizija: n/r Dijana Čović, urednica, n/r Tomislav Radić, povjerenik, n/r Robert Šveb, glavni ravnatelj, n/r Rahela Štefanović, glavna urednica, n/r Tomislav Štengl, urednik
- HRT centar Zadar: n/r Žana Ljuština, novinarka, n/r Ante Kolanović, rukovoditelj
- Hrvatsko novinarsko društvo, n/r Hrvoje Zovko, predsjednik
- Ulične svjetiljke
- Hrvatska mreža za beskućnike
- Ministarstvo hrvatskih branitelja
- Državni inspektorat Republike Hrvatske: n/r voditeljica, Iva Dunatov
- Općinskom sudu u Zadru/Prekršajni odjel
- Zagrebačka nadbiskupija/Tiskovni ured
- Caritas Zagrebačke nadbiskupije
- Zadarska nadbiskupija/Nadbiskupski ordinarijat
- Zadarska nadbiskupija: mons. dr. Želimir PULJIĆ, nadbiskup zadarski
- Caritas Zadarske nadbiskupije
- Centar za socijalnu skrb Zadar: n/r ravnateljica, Martina Čuljak Jovančević, n/r pravnica, Amanda Šikić Vernik –
- Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava: n/r Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik
- DAVID – Udruga građana za zaštitu ljudskih prava: n/r Boris Stanojević, predsjednik