“KEMIJA – MUZA ARHITEKTURE”: KNJIGA KOJA SPAJA KEMIJU S ARHITEKTUROM

Tekst: izv. prof. dr. sc. Vladimir Stilinović

Foto: HDKI

U suvremenoj se znanosti velik naglasak stavlja na interdisciplinarnost, međusobno povezivanje različitih (više ili manje srodnih) grana znanosti. Tako se često govori o vezama između kemije i biologije, fizike i geologije, ili matematike i svega ostaloga. Na povezanost između disciplina koje su udaljenije – primjerice iz prirodoslovnog i tehničkog područja – bitno se rjeđe nailazi, dok se o vezama znanosti i umjetnosti dosta teško može nešto čuti. Knjiga „Kemija – muza arhitekture” autorâ (kemičara) Nenada Raosa i (arhitekta) Zvonka Pađana spaja sve troje: kemiju kao prirodnu znanost i arhitekturu kao tehničku znanost koja usto ima i vrlo izraženu umjetničku komponentu. Knjiga povezuje arhitekturu i kemiju na zanimljiv i originalan način. Ona nije (samo) knjiga o primjeni kemije u arhitekturi, već detaljan pregled načina na koji je kemija omogućila i nadahnula arhitektonska rješenja, ali i kako se na kemijsku sintezu – izgradnju molekula – može gledati kao na arhitekturu u submikroskopskom svijetu. Tandem autora pruža nam tako ujednačen pregled iz obje perspektive (i arhitekta i kemičara), pri čemu su kemija i arhitektura ravnopravno zastupljene.

Jedna od poveznica kemije i arhitekture je simetrija – svojstvo jednako važno u mikroskopskom svijetu molekula kao i u makroskopskom svijetu građevina. Kemičaru i arhitektu zajednička sklonost simetriji odrazila se i na konstrukciju knjige, koja je (približno) zrcalno simetrična! Knjiga započinje parom predgovora (kemičarevim i arhitektovim), a završava analognim parom pogovora. Između je sedam poglavlja od kojih su neka više orijentirana na kemiju a druga na arhitekturu (ali nikad toliko da bi druga struka bila zapostavljena). Prvo poglavlje daje opći uvod u povezanost kemije i arhitekture, a posljednje, sedmo (njegova ‘zrcalna slika’) usporednu povijest kemije i arhitekture. Drugo, prilično opsežno, poglavlje bavi se materijalima koji se rabe u arhitekturi, u prvom redu iz perspektive kemije materijala, a na njega se nastavlja kraće poglavlje o povijesnom razvoju oruđa i veziva koje se rabe u graditeljstvu. Njima simetrijski odgovara (također opsežno) šesto poglavlje u kojemu se prikazuju brojni primjeri arhitektonskih rješenja od prapovijesti do današnjice, koji jasno ilustriraju kako je progresivni tijek arhitektonskih rješenja bio vezan uz razvoj i dostupnost materijala (čiji su kemijski aspekti bili prikazani u drugom poglavlju). Centralni dio knjige čine dva kraća poglavlja koja stoje kao svojevrsni diptih o uzajamnom nadahnuću: u jednome se suvremena kemija promatra kao molekulska arhitektura  – projektiranje molekula i njihova izgradnja iz osnovnih blokova (atoma i kemijskih veza), dok drugo daje primjere ostvarenih arhitektonskih rješenja koja su izravno bila inspirirana kemijskim strukturama.

U “centralnom diptihu” autori ukazuju na još jednu poveznicu kemije i arhitekture – fundamentalnu važnost trijade funkcija-konstrukcija-forma u obje struke. Ja sam se pak do sada o ovome pregledu knjige najviše osvrtao na njezinu konstrukciju i formu, tako da sada i kemija i arhitektura (pa i simetrija!) zahtijevaju da završim s funkcijom.

Funkcija svake knjige je komunikacija, prenošenje informacija, ideja i stavova od pisca čitatelju. U slučaju popularno-znanstvenog djela to može biti posebno zahtjevno – knjiga mora istodobno biti informativna, poučna, razumljiva, ali i zanimljiva, čak zabavna. Autori su majstorski zadovoljili sve te zahtjeve te tako stvorili savršeno funkcionalnu popularno-znanstvenu knjigu. Iako se mjestimično obrađuju razmjerno zahtijevne stručne teme, u većini teksta izbjegnuto je pretjerano korištenje stručne terminologije i formalizma koji bi mogli zbuniti slabije upućenog čitatelja. Kada se takvi termini nisu mogli izbjeći, objašnjeni su tako da čitatelj može jasno pratiti tekst bez nekog posebnog predznanja.

Također, zahtjevniji dijelovi, poput objašnjenja kemijskih procesa, dana su jasno i detaljno. Uz to, cijela je knjiga napisana na način da je ugodna za čitanje, s brojnim zanimljivim podatcima i povremenim duhovitim umetcima. Iz svega navedenoga jasno proizlazi kako je knjiga „Kemija – muza arhitekture” Nenada Raosa i Zvonka Pađana nadasve kvalitetan doprinos našoj popularno-znanstvenoj literaturi, te da joj s punim pravom pripada mjesto u biblioteci svakoga čiji interesi uključuju prirodne i tehničke znanosti.

Sve informacije o knjizi možete dobiti na poveznici:  KNJIGA “KEMIJA – MUZA ARHITEKTURE” (N. RAOS, Z. PAĐAN) – IZAŠLA IZ TISKA – HDKI