JEDAN OTOK JEDNA STAZA

Tekst: Ivo Olip

Foto: Tihomir Marjanac

U sredinama koje žive od turizma, prirodno je da njihovi stanovnici razmišljaju kako obogatiti i poboljšati turističku ponudu. Kako ponuditi nešto novo, nešto što je trend, nešto što gosti traže. Otok Rab u tome nije izuzetak. Istražuje se starina, geomorfološke značajke, običaji, nošnje, kulinarstvo i sve ostalo što je zamalo palo u zaborav. Planinari, kao ljubitelji prirode, aktivnog življenja te otkrivanja novih destinacija, također pridonose tome.

Treba dodati da je i planinarenje oblik turizma. Na internetu je objavljeno mnogo zanimljivih priča, planova izleta, putopisa. Tako i na naš otok dolaze grupe planinara koje su čule za Premužićevu stazu, Frugu, Otočnu transverzalu, šumu Dundo…

DESTINACIJA ZA PJEŠAČENJE

U biti, to je dio priče od koje su krenuli Rapski planinari. Naša priča zove se: Jedan otok jedna staza.  Što to znači?  Jednostavno, otok Rab bi trebao biti prepoznat kao vrhunska pješačka destinacija. Kao što je Bol na Braču poznat po surfanju, Paklenica po alpinizmu, otok Pag po siru, a Vrbnik na Krku po žlahtini… Zamisao zvuči sjajno, ali već u startu se postavljaju neka pitanja. Zašto pješačenje, od čega krenuti, kako će to utjecati na razvoj turizma na otoku?

Mi, planinari, koji smo u prisnom kontaktu s prirodom, moramo dati prave odgovore. Zato što je pješačenje sada trend. Pješačenje znači aktivni odmor, bliski kontakt s destinacijom. Krenuti od staza koje imamo, koje su zarasle, koje su naše skriveno blago. Ponuda pješačenja će povoljno utjecati na produljenje turističke sezone, jer za tu aktivnost nije pogodno vruće ljeto, nego sva ostala godišnja doba. Preduvjet tog projekta je cjelovitost otoka, jer staze ne mogu imati krajeve ili početke na granicama općina. Bogatstvo i resursi našeg otoka moraju biti dobrobit za sve njegove žitelje.

SEDAM ZAPOVIJEDI

Kad smo pripremali priču o pješačenju kao dodatnoj turističkoj ponudi imali smo u vidu slijedeće:

1. Otok Rab je u povoljnoj klimatskoj zoni. Nema previše kišnih dana, prirodna         razvedenost uvijek pruža mogućnost aktivnosti u zavjetrini.
2. Otok Rab ima oko 150 kilometara staza i puteva pogodnih za pješačenje. Čišćenjem starih seoskih puteva, zaraslih šumarskih i pastirskih staza ponudili bi posjetiteljima još dodatnih 50 kilometara vrlo atraktivnih lokacija.
3. Otok Rab je zbog mješovite i raznolike vegetacije odavno prirodno lječilište za astmatičare i ljude koji traže poboljšanje imuniteta tijela.
4. Napušteni zaseoci iznad otočnih naselja su pravo arhitektonsko i etnološko blago, meka za turiste avanturiste.
5. Sastojci ljekovitog i aromatičnog bilja, gljiva i cvijeća pružaju ugodu, i spoj razonode i zdravstvene koristi.
6. S otočnih staza se vide predivni pejzaži, pogled na more i obližnje otoke, te Velebitsko gorje.
7. Gosti poslije ugodnog pješačenja i umora traže dobru i raznoliku hranu, i tu je prilika za ponudu tradicionalnih jela i pića.

NA RABU VIŠE OD 70 KM PJEŠAČKIH STAZA

Ideju za projekt pješačenja “Jedan otok jedna staza” dobili smo na temelju predivno trasirane i majstorski izgrađene Premužićeve staze (slika 1) koja se proteže od Lopara preko Fruge i duž (pra)šume Dundo. Kako su te staze od Drugog svjetskog rata do danas  devastirane i zarasle, pristupili smo njihovom čišćenju i sanaciji. Oštećene i odnesene dijelove smo podzidali i vratili u prvobitno stanje. Kako ing. Premužić nije uspio dovršiti gradnju svih projektiranih staza zbog početka Drugog svjetskog rata, spajali smo dijelove staza istom tehnikom. Istraživanja po arhivima i na samom terenu pokazala su da je ideja ing. Premužića bilo spajanje pojedinih zaseoka te obilazak najatraktivnijih dijelova otoka. Trasirao je i šumarske ceste, jer je bio zaposlenik kotarske šumarije. Poslije čišćenja i markiranja staza, mjerenja su pokazala da imamo na otoku oko sedamnaest kilometara tih staza. No to nije sve, istraživanja na terenu te razgovori sa starijim ljudima su nam otkrili još nekoliko kilometara tih staza s podzidanom pasicom, ali zarasle, koje krivudaju šumom (slika 2). Provjerom u katastru i gruntovnici došli smo do podatka da sve Premužićeve staze imaju svoj broj čestice, te da nisu u privatnom vlasništvu. Kako je Premužićeva staza bila građena između 1933.-1936. g. vidi se sva briga i pažnja kojom su se tada odnosili prema imovini i utjecaju na prirodu. To je aktualno pogotovo sada, jer se tek ove godine rješavaju imovinsko pravna pitanja uknjižbe ceste Rab – Mišnjak koja je sagrađena prije punih 50 godina!

ČUDO RURALNOG GRADITELJSTVA

Zašto toliko pričamo o Premužićevoj stazi? Planinari, ljubitelji prirode širom Hrvatske znaju za velebitsku Premužićevu stazu koja dužinom od 58 kilometara vodi vrletima od Zavižana do Baških Oštarija. Svi koji jednom prođu tu stazu dive se tom čudu ruralnog graditeljstva. A naš otok se može pohvaliti sa stazom istog graditelja, jednako divnih vidika, i netaknutom prirodom oko nje.

Premužićeva staza je samo najljepši dio priče. Ima ih  još. Prije stotinu i više godina na otoku skoro nije bilo naselja uz more. Ljudi su svoja prebivališta gradili na uzvisinama. Zašto?  Ako gledamo povijesno, radi lakše obrane, pa radi zdravije suhe klime, do čuvanja plodnijih nižih terena za poljoprivredu. Ti su zaseoci bili povezani uskim putevima. Dovoljno širokima za prolaz tovarnog konja ili tovara, za prolaz stoke ili neke uske zaprege na četiri kotača. To nisu bile ceste, nego putići ili staze. Vodili su kroz dvorišta, iza ili ispred kuća, ne mareći za vlasništvo. Ljudi su bili povezani, ovisili su jedni o drugima, o međusobnoj ispomoći. Van zajednice se jako teško živjelo. Danas su ta prebivališta napuštena. Nema razlike od Lopara preko Mundanija do Barbata. Nešto se prodalo za vikendice, nešto još strši u ruševnom stanju. Takav je život. Zašto pričamo o tome? Kakva su ta stara prebivališta, takve su i te stare staze i putevi. Zarasle, porušene. I ne samo to.

VREMENA BEZ OGRADA

Danas su neka druga vremena. Nekad otvoreni putevi puni života, danas su pregrađeni, zatvoreni. Ljudi govore “to je moje, ne dam proć.” A taj put postoji desetljećima, stoljećima… Razmišljam, svi živimo od turizma. Imamo Bogom dan otok. Imamo prirodu, puno mladih, života. Gdje je sad ono zajedništvo? Gdje su nestala vremena bez ograda i grubih riječi?

Da, otok Rab ima sve predispozicije da bude vrhunska pješačka destinacija. Ima i mladih ljudi koji imaju viziju. Srećom, i u našim planinarskim redovima ima sve više mladih koji cijene bogatstvo netaknute prirode. Kad već nemamo industriju, moramo i možemo živjeti od turizma. Ali turizam se, kao i sve drugo razvija, ide dalje. Ne smijemo tapkati na mjestu. Moramo biti inovativni, u trendu. Biti prvi. Zato se zalažemo za projekt “Jedan otok jedna staza”.

Možda je to samo kap nečega, a možda je grumen zlata koji će obogatiti naše mlade.

Slika 1) Dionica Premužićeve staze Lopar-Supetarska Draga

Slika 2) Zapuštena dionica nezavršene (?) Premužićeve staze iznad Lopara