JE LI PLENKOVIĆ SAVEZNIK “SRPSKOG SVETA”?

Tekst:Vjekoslav Krsnik 

Foto: Borut Zivulović

Posljednja epizoda u prodoru projekta “srpskog sveta” kao inačice velikosrpske politike u Hrvatskoj otkrićem da je srbijanski poduzetnik s hrvatskom putovnicom Saša Pozder produžena ruka srbijanske obavještajne službe BIA samo je potvrdila tezu koja izgleda nevjerojatna da je saveznik tog “srpskog sveta” u Hrvatskoj glavom i bradom predsjednik Vlade i predsjednik stožerne političke stranke HDZ-a Andrej Plenković.

PROJEKT EUROUNIJSKIH BIROKRATA

Uvodno treba podsjetiti na dvije izjave Andreja Plenkovića koje je dao nakon preuzimanja vodstva u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Prva je da će prvo promijeniti HDZ, a zatim i Hrvatsku, a druga je “mogu što hoću”. Jasno je da je njegova najava da će nakon HDZ-a promijeniti i Hrvatsku dio zadaće koju je dobio u Bruxellesu, jer se Europska unija nije nikad do kraja pomirila što je Hrvatska razbila njezinu ideju o tzv. Zapadnom Balkanu, pa se taj projekt eurounijskih birokrata nastoji plasirati u novim promijenjenim političkim okolnostima. Projekt naravno uključuje rehabilitaciju Srbije kao novog starog lidera na Balkanu, a Andrej Plenković je dobio zadaću da u tom pravcu formulira hrvatsku državnu politiku prije svega relativizacijom Domovinskog rata kao temeljnog kamena hrvatske državnosti.

CIVILNI DEZERTER

Ako je Hrvatski sabor usvojio Deklaraciju o Domovinskom ratu u kojoj je naglašeno da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA uz oružanu pobunu jednog dijela srpskog pučanstva u Hrvatskoj neminovno je postaviti pitanje zašto Andrej Plenković kao predsjednik hrvatske Vlade u svim važnijim istupima vezanim za Domovinski rat uporno i namjerno izbjegava spomenuti tu najvažniju činjenicu. Koji je motiv iza takvog njegovog odnosa prema Domovinskom ratu koji je i po ocjeni Međunarodnog suda pravde u tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid službeno ocijenjen kao međudržavni sukob. Motiv leži u namjeri Europske unije da se relativiziraju svi ratovi koje je Srbija vodila nakon raspada komunističke Jugoslavije, a Plenković je tu da promijeni hrvatski odnos prema velikosrpskoj agresiji, odnosno da ju se svede na građanski rat kako bi se Srbija oslobodila od svake odgovornosti u toj agresiji. Zato je Andrej Plenković prije nekoliko godina na međunarodnom skupu u Dubrovniku izjavio da su se na ovom prostori vodili “neki sukobi” a ne da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije.

SLUČAJEVI PURDA I MARIĆ

Protiv sintagme “velikosrpaka agresija” osobito ustrajava  srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koji je i sam u njoj sudjelovao a Andrej Plenković kao civilni dezerter u Domovinskom ratu poslušno slijedi Vučićeve zahtjeve. To je rezultiralo i drugim postupcima službene hrvatske politike prema Domovinskom ratu. Zvuči šokantno da je Andrej Plenković išao tako daleko da je čak u najavljenom, ali zbog pandemije 2020.godine otkazanom  službenom posjetu Beogradu, iz razgovora sa srbijanskim predsjednikom Vučićem bio isključio najbolniji  neriješeni problem iz Domovinskog rata o nestalim civilima i braniteljima. Svojom sustavnom politikom popuštanja Beogradu koja doduše nije počela s Andrejom Plenkovićem nego je u manjoj ili većoj mjeri bila prihvaćena i od prijašanjih vlada Hrvatska se dovela u poziciji gubitnika u poratnom razdoblju. Tako je došlo do toga da je jednim sramotnim sporazumom što ga je 2006. godine sklopio sa srbijanskim tužiteljem za ratne zločine  Vladimirom Vukćevićem tadašnji državni odvjednik Republike Hrvatske Mladen Bajić, što nota bene nije potvrđeno u Hrvatskome saboru, Srbija dobila jurisdiksciju nad hrvatskim braniteljima osumnjičenim za ratne zločine a uz to srbijansko pravosuđe preuzelo je progon srbijanskih državljana osumnjičenih za ratne zločine u Hrvatskoj, uključujući onaj najstrašniji na Ovčari. Zbog toga je u Hrvatskoj naprasno smijenjen istražitelj zločina na Ovčari Nikola Kajkić. Na temelju takvog kapitulantskog sporazuma srbijansko tužiteljstvo ne samo da je podiglo optužnice nego je i osudilo nekoliko hrvatskih branitelja kao što su bili slučajevi Purda i Marić, dok s druge strane hrvatski DORH nije pokrenuo postupak protiv niti jednog srbijanskog generala člana Generalštaba JNA. Što je još značajnije u tom sporazumu postoji članak po kojemu ga svaka strana može otkazati, ali to naravno nije u ovih osam godina koliko je na vlasti palo na pamet ni samom Andreju Plenkoviću niti HDZ-u kao vodećoj stranci u parlamentu.

EKSPANZIJA SRPSKOG SVETA

S  takvom izdajničkom politikom odnosno otvorenim suučesništvom hrvatske vlade, ali na određeni način i oporbe, posebice jugonostalgičarskog SDP-a “srpski svet” je nastavio penetraciju u Hrvatskoj. Pri tome je glavni operativac vođa “pete kolone” Milorad Pupovac sa svojim SDSS-om, strankom koju je utemeljio osuđeni ratni ločinac Goran Hadžić. Andrej Plenković je najnovijom odlukom da dodijeli Miloradu Pupovcu  iz Državnog proračuna novac za otvaranje čak 40 navodno kulturnih centara za srpsku manjinu, iako Milorad Pupovac ima potporu tek 12 posto te manjine, sasvim otvoreno stao na stranu ekspanzije “srpskog sveta” u Hrvatskoj. Poklonici i realizatori politike “srpskog sveta” infiltrirani su u sve važnije institucije države, a prije svega u medije na čelu s Hrvatskom radiotelevizijom koja brižno izbjegava da se o toj temi uopće govori a kamoli slobodno diskutira.

SOA KAO INSTRUMENT POLITIČKIH OBRAČUNA

Prije nekoliko godina je SOA, za koju je svojedobno američka CIA ocijenila da se uopće ne bavi temeljnim obavještajnim radom u zaštiti države nego služi kao instrument političkih obračuna unutar Hrvatske, objavila da je četništvo u porastu. Nakon toga je SOA jednostavno zamukla iako je četništvo sa “srpskim svetom” dokazalo da velikosrpska ideja ne slabi nego dapače opasno raste, što su demonstrirali patrijarh SPC-e Porfirija izjavom da se granice mogu mijenjati i sam Aleksandar Vučić izjavom u Dubrovniku kako službena Srbija drukčije gleda na rat u kojem je poražena. Ekspanzija “srpskog sveta” konačno se dokazala i s najnovijom aferom u koju je na čelu s bivšim ministrom Vilijem Berošem uključena  preko Hrvoja Petrača hrvatska mafija povezana s srbijanskom, a u pozadini sa srbijanskom obavještajnom agencijom BIA. O svemu tome Andrej Plenković šuti kao zaliven i ne štiti kao predsjednik Vlade hrvatske državne i nacionalne interese, pa nije teško odgovoriti na postavljeno pitanje u naslovu: Je li Andrej Plenković saveznik “srpskog sveta” u Hrvatskoj?