IZBORI NA KOJE NITKO NORMALAN NE BI TREBAO IZIĆI

Za ludu je govoriti Andreju Plenkoviću o prevelikim rupetinama na njegovu ruzinavu brodu, koji prečesto pluta i luta u burama i neverama, na kojemu rampe lete slobodnim padovima, a konopi za sidrenje od štakora su nagriženi. Ljudi njegova formata i odlika ne slušaju ničije mišljenje, vlast je njihova inspiracija, a poslušnici i klimavci su idealna posada. Bar(a)ba Ivo je u startu imao u odnosu na njega puno blistaviju perspektivu i bitno manja ograničenja pa je završio kako mu niti najveći protivnici ne bi poželjeli. Jednom je Plenković dotaknuo samo dno voljom potpuno inferiornog Karamarka, a neće Savom proteći još puno vode do reprize čina, ovaj put bremenita puno većim problemima doli je Karamarkova moć.

Narode hrvatski i šutnja je govor. I demonstracija neposluha je put u promjene i eliminaciju zla. Stoga u nedjelju 12. siječnja 2025., ma kakvo meteo vrijeme bilo posveti se sebi i sebi dragima. Dogodi li se da autokrat povuče najslabiju figuru, vratimo se Selakici, bez obzira na njene brojne nedostake. Imat ćemo barem sve oblike uzbudljive drame svih njenih vrsta, dobru scenografiju i aktere u isčekivanju Godota.

Tekst: Zdenko Lozo

Foto: HDZ

Burna i nevjerojatna bijaše noć 29. prosinca 2024. Noć potopa hrvatskog ponosa, noć poniženja hrvatske države i noć ruganja potpuno reinkarniranih kćeriju i sinova zla prošlosti, čiji izdanci još snažnije nastupaju kao zla budućnosti. Dakle, ta zla budućnosti, obojiše RH samo u jednom danu potpuno u, kao krv, crvenu boju. Doti ijedne županije, dodi ijednog većeg grada u toj noći ne bijaše, a da se nije crvenio poput polja makova u najbujnijem cvatu. Ovakav poraz Hrvati nisu doživjeli još od 1946., pa ni u doba najveće moći Aleksandra Rankovića – Leke. Pretežiti broj tzv. analitičara oduševljeno je komentiralo trijumf odlučne gotovo polovice Milanovićevih podupiratelja od izišlih glasača. Tome treba pridodati oko 9% glasova još problematičnije Jugoslavenke, Ivane Kekin. To u ukupnoj sumi birača čini 26,7%. Držeći kako je u RH komunjara i njima sklonih oko 30%, za pretpostavit je kako je tih mršavih 3% uzela gospođa Selak ili akademik Bulj.

Dakle, nakon maestralnih vojnih postignuća, nakon tolike žrtvovane mladeži, strašnih razaranja, napora iseljeništva – hrvatskih nada i snova – dođosmo u poziciju hrvatske šutnje, bijede i jada koje kakvih izroda i rastakanja identiteta unutar tamnice bez vrata nazvane Titova Jugoslavija.

Strašna kadrovska politika još od početka 90-ih kulminaciju je dočekala s dirigentom Burdušom u njegovih deset godina i još dvoje ne manje suspektinih tzv. hrvatskih premijera, koji su u paraleli s njegovim jednim mandatom i mandatom Jusipovića odigrali dekrotaizaciju pa čak i detuđmanizaciju, savrešeno, po školskom obrascu. Draga gošća većine televizija u RH Jadranka Stoisavljević likuje nad aktualnom mukom Plenikovića. Inače je dežurni lažni kritičar i svakom njegovu promašaju raduje se više nego Putin kineskoj potpori.

Ukoliko je točno kako Primorčev izbor nije isključivo Plenkovićeva odluka onda bi po pokušajma pranja potonjeg za to bili odgovorni najuži njegovi suradnici, ili što je još strašnije savjetnici. Kako to da se baš nitko od njih nije oglasio barem s dvojbom, ako ne protinibom Primorčevoj kandidaturi. Jesu li oni svjesno spremali stupicu premijeru, na početku njegova trećeg uzastopnog mandata?

Kako to da HDZ-ovo stranačko tijelo ne bijaše niti blizu lojalnosti vlastitoj stranci (?), već prosvjednim glasovima dade povjerenje drugim kandidatima. Nadajmo se, ne izravno Milanoviću i Kekinici. Službeni rezultati DIP-a govore o 797.938 Milanovićevih glasova  i onih 144.533 Kekičina, naspram 314.663 ukupnih glasova Dragana Primorca. Gotovo apotekarski  3:1 u korist sinjskog sedlara konja.

Umjesto da Plenković povuče zadnji potez i uđe u eventualnu pat poziciju, on ustrajava na novom bojnom polju za dezertera Primorca, ostavljajući ga na vješalima potpuno izmoždena  i obogaljena. Naravno i razotkrivena do gole golotinje. Danomice zadnji potez postaje sve manje ozbiljna mogućnost u očajničkom teoretskom scenariju.

Povući katastrofalnu figuru iz borbe – zakon je predvidio i takvu mogućnost – i pustiti u arenu ranjenu lavicu u liku Marije Selak i Raspudić. Njena nadanja i očajnički pokušaj uz ukaz još jedne šanse otškrinutih vrata, mogle bi srušiti teoriju perpetuum mobilea.     U zemlji čudesa i čuda su moguća! Istina bog ona se ne dogaćaju svakodnevno i po narudžbi, ali borbe Davida s Golijatom ne jednom su u krvavoj prošlosti roda ljudskog urodile plodom, teško očekivanim.

Ostaviti žrvenog jarca u okruženju hijena nehuman je i u Nebo vapijući čin. Ivan Krajačić, rečeni Stevo je partijskim spletkama, pritiskom na monstruma Valtera i uz priličnu dugujuću naklonost same Jovanke na mjesečini Brijuna, u veoma dramatičnom trenutku po Valtera i posredno narod hrvatski, imao smjelosti predložiti sazivanje Plenuma CK SKJ. Tito mu je oštro odgovorio kako on zna da Partija tako riješava unutarnje probleme, no da bi ga srbijanski komunisti uz pratnju samog Leke na vilama nosali kroz Beograd i bacili  ga u Dunav. Na to je drug Steva replicirao: „Druže Stari tko je rekao da će Plenum biti u Beogradu“. Tito tek tada shvaća kako Steva zapravo priziva baš te Briune, kao mjesto održavanja Plenuma. Sve ostalo je nekoliko operativno provedenih Stevinih ideja i prošlost koja će Rankovića izbrisati i milošću Valterovoj održati u životu još 17 godina. Najvažniji zaključak plenuma bio je: „Prihvaća se ostavka A. Rankovića na funkciju člana CK SKJ i Izvršnog komiteta CK”.

Osim što je po utjecaju bio prvi do Tita, Leka je komandirao svim tajnim službma Jugoslavije. Nekoliko mjeseci potom Zlatibor je šapnuo Tari „da Krcuna maknu Stari. Naime, Slobodan Penezić – Krcun osnivač srbijanske OZNA-e i njen tadašnji šef počeo je s kukurikanjem po notama obnove velike Srbije, no završio je  loncu, kao i svaki kokot koji kokuriče u nevakat. „Prometna nesreća“, odnela ga unatoč ne malim njegovim zaslugama: Dobro da nije ispao kroz prozor nekog nebodera usred metropole. Prije toga na samom Plenumu je smjenjeno još nekolkio srbijanskih glavešina, lojalnih abadžiji Rankoviću.

Od Plenkovića se pak traži banalan potez, maknuti Primorca na vek iz blizine HDZ-a. Velikom šefu na znanje u kakvim se je spačkama našao drug Steva i izišao potpunono ne okrznjen iz toga kaosa.

U protivnom gospodine Plenkoviću – i ona sića koja je u prvom krugu zbog ovoga ili onoga, po nečijoj zapovijedi ili vlastitom neznanju udijelila svoj glas Primorcu, ovaj put neće omanuti pod cijenu da ga baš u nedjelju 12. siječnja 2025. do izbornog mjesta uhodi jedna ili druga frakcija partije. Oni koji su se drznuli već u 1. krugu na očiti neposluh to će u nedjelju raditi potpuno sigurni kako je njihova odluka bila ispravana. A oni koji su glasali za jednu od drugih prohrvatskih opcija ne trebaju osobit nagovor da toga dana idu na snijeg, u lov ili kartat briškulu i trešet.

Kad je ruglo, nek je i sramota. Postoji još jedan lijek, ali je on nažalost povučen s tržišta. To je do milijun prekriženih izbornih listića u drugom krugu –  kako bi se već jednom komunistima, ovim i onim (kako ih naziva MPT) pokazalo što hrvatski katolički narod misli o njima. Lijek nije dostupan pa im ostavimo valjanje istih takmaca u istome blatu, makar će to i dalje isporučivati račun upravo nama.

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...

Left Menu Icon