HRVATSKA U EU ALI JE I DALJE TAOC ČETNIŠTVA

Tekst: V. Krsnik

Foto: Jadran film

Jedno od bitnih političko povijesnih pitanja koje nakon raspada komunističke Jugoslavije lebdi u zraku od samog utemeljenja hrvatske države odnosi se na političku kvalifikaciju Nezavisne Države Hrvatske jer je snažno djelovanje velikosrpske propagande imalo cilj da se cijeli hrvatski narod proglasi genocidnim te da se i sadašnja Republika Hrvatska politički i povijesno proglasi slijednicom NDH. Već punih 35 godina stožerna točka za uporne tvrdnje velikosrpske propagande o genocidnosti cijelog hrvatskog naroda nalazi se u mitu o Jasenovcu. Taj mit je temelj velikosrpske propagande o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao isključivo ustaškoj tvorevini.

TAJNI RAT SRBIJE

Nezavisna Država Hrvatska je kao i sve europske države koje je pokorio Hitler bila kvislinška država, a sama Italija je bila fašistička. Iako su u Hrvatskoj kao i u ostalim pokorenim državama bili uvedeni nacistički “rasni zakoni” NDH se nije kao Nedićeva Srbija proglasila prvom “Juden frei” državom u Europi o čemu je američki publicist Philip Cohen na temelju srpskog stoljetnog antisemitizma objavio knjigu “Tajni rat Srbije”. Zahvaljujući posebnom zakonu neki su Židovi u NDH bili pošteđeni, pa ih je čak bilo u državnim strukturama, a u Zagrebu je i dalje, doduše ograničeno, djelovala Židovska bogoštovna općina. Hrvatski je pak narod sa svoja 132 “pravednika među narodima” dokazao da nije antisemitski nastrojen, jer su Židovi igrali važnu ulogu kroz hrvatsku političku, gospodarsku i kulturnu povijest.

Iako su sve pokorene zemlje pod Hitlerom imale rasne zakone progoneći prije svega Židove ni o jednoj se kao o Hrvatskoj ne stvara lažna slika s monstruoznim brojkama o istrebljenju svih protivnika tadašnjeg kvislinškog režima. Uostalom i riječ “kvisling” potekla je iz Norveške, a da ne govorimo o fašističkoj Italiji u kojoj i danas politički djeluju štovatelji Benita Mussolinija. Tko uopće spominje Vichyjevu Francusku kao Hitlerovu kvislinšku državnu tvorevinu. Sve je to u režiji službene velikosrpske propagande u komunističkoj Jugoslaviji na međunarodnom planu ali i unutar same Jugoslavije bilo usmjereno protiv hrvatskoga naroda da ga se kolektivno osudi za genocid nad Srbima, Židovima i drugim etničkim i političkim skupinama. Poseban paradoks je da je četnička velikosrpska propaganda optuživala NDH za sustavan progon Židova, iako je takav genocid nad Židovima upravo izvršila Nedićeva Srbija u skladu sa stoljetnim srpskim antisemitizmom što ga je raskrinkao na međunodnoj razini knjigom “Tajni rat Srbije” spomenuti američki publicist Philip Cohen.

ČETNIKE PRETVORIO U PARTIZANE

Najveću odgovornost za takvu predodžbu o NDH i hrvatskom narodu ima nakon ubojstva iskrenog hrvatskoga ljevičara Andrije Hebranga jugoslavenska struja bratstva i jedinstva unutar Saveza komunista Hrvatske koja je vladala sve do sloma komunističke federacije i bila glavni temelj jugoslavenstvu kao prikrivenom konceptu velikosrpske operativne dominacije u tzv. SR Hrvatskoj. Naravno temeljna je odgovornost i samog jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita koji je četnike pretvorio u partizane pa su takvi zavladali hrvatskom politikom počevši od tzv. “oslobođenja” Zagreba nakon čega je uslijedio masovni pokolj građanstva od kojih mnogi nisu imali nikakve veze s politikom. Završni čin te politike “hrvatskih” komunista bio je izbor Srbina Stanka Stojčevića za predsjednika Saveza komunista Hrvatske uoči raspada komunističke federacije.

SRBIJA BEZ PARTIZANA

Iako je hrvatski narod više samoinicijativno nego pod vodstvom predsjednikaTuđmana koji je šurovao s prepredenim velikosrpskim političarem Slobodanom Miloševićem u Domovinskom ratu kojega je pravilnije zvati Srpsko-hrvatski rat pobjedom nad fašističkim četništvom ostvario stoljetni san o vlastitoj državi još uvijek nad njime lebdi velikosrpska optužba o genocidu počinjenom za vrijeme ustaške NDH. Činjenica jest da je ustaški režim pod poglavnikom Antom Pavelićem bio totalitaran i zločinački, ali to se nikako ne može reći kao što ustrajava četnička velikosrpska propaganda za hrvatski narod. Čak je u partizanskim redovima koji su se borili protiv Pavelićeve NDH-a bilo najviše Hrvata, a Srbi u Nedićevoj Srbiji uopće nisu imali partizane, jer su svi bili četnici. U tom smislu treba revidirati velikosrpske laži o NDH-a kao isključivo ustaškoj državi. Samo jedan podatak: ako je ustaša odnosno u Ustaškoj vojnici bilo 13.000 pripadnika tog režima, u Hrvatskom domobranstvu koje nije bilo ustaško bilo je oko 130.000 vojnika. Hrvatski je narod plebiscitarno prihvatio NDH kao svoju državu, ali to ne znači da je isto tako plebiscitarno prihvatio ustaški režim na čemu počiva velikosrpska četnička propaganda. I unutar ustaškog pokreta bilo je otpora Pavelićevom režimu (Slavko i Dido Kvaternik, Vokić, Lorković). Uostalom jedan od vodećih povjesničara u komunističkoj Jugoslaviji dr. Dušan Bilandžić koji je bio bliski suradnik predsjednika Tuđmana izjavio je da bi “svu historiografsku i srodnu literaturu iz doba socijalizma trebalo spaliti i sve pisati ispočetka”. To uključuje i dvije njegove kapitalne knjige “Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije – Glavni procesi 1918-1985.” i “Jugoslavija poslije Tita 1980-1985”.

To čišćenje lažne historiografije komunističke Jugoslavije u slučaju Jasenovca kao temelja za proglašenje hrvatskog naroda genocidnim počelo je skromno uspostavom Republike Hrvatske ali je posljednjih nekoliko godina preraslo u pravi pokret za raskrinkavanje laži o tom logoru. Čitav niz autora na čelu sa znastvenicom Blankom Matković koja je zajedno sa Stipom Pilićem objavila opširnu knjigu pod naslovom “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori – Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema Zapadu”.

PROJEKT “SNOVI”

Raskrinkavanjem laži o Jasenovcu bavili su se i drugi autori: Josip Kljaković Šantić, Mladen Ivezić, Josip Jurčević, Igor Vukić, Tomislav Vuković, ali je posebice važno što su dva analitičara Nikola Banić i Mladen Koić 2023. godine u knjizi “Jasenovački popis: Lažne žrtve” totalno raskrinkali poimenični popis žrtava logora koji na mrežnoj stranici JUSP Jasenovac navodi 83.145 žrtve. Računalna analiza ove dvojice mladih znanstvenika pokazala ja da od navedenog broja navodnih žrtava logora Jasenovac kod čak 74.288 navedenih žrtava iz mrežnog popisa odnosno čak 88,6 posto ima podataka koji su lažni, izmišljeni, pogrešni, proturječni i nepouzdani.

U rasvjetljavanju povijesti 20. vijeka uključio se projektom pod akronimom “SNOVI” ugledni hrvatski poduzetnik i vlasnik multinacionalne kompanije “Orbico grupe” mecena Branko Roglić. On je okupio 50-tak vrhunskih znanstvenika raznih profila koji rade na znanstvenom projektu povijesti na ovim prostorima, uključujući rasvjetljavanje kontroverzi kojih ne nedostaje. Branko Roglić je hrvatski proljećar i veliki poštovatelj djela Mike Tripala i Savke Dabčević Kučar. “Osobno, nakon što sam sve postigao u gospodasrstvu i nakon 40 godina rada osjećam se dužnim nešto ostaviti Domovini”, izjavio je o projektu “SNOVI” Branko Roglić.

OSNIVANJE MEĐUNARODNE KOMISIJE

Unatoč svemu tome službena hrvatska politika prema logoru Jasenovac koja je u funkciji velikosrpsle laži nije se promijenila, što se dokazalo i posljednjim zajedničkim sudjelovanjem na komemoraciji u Jasenovcu predsjednika države Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Vrhunski je apsurd da dva vodeća političara u Hrvatskoj uopće na razgovaraju o i te kako važnim tekućim političkim pitanjima, ali su složni kad je u pitanja monstruozna velikosrpska laž. Ni jedna vladajuća garnitura u ovih 35 godina nije predložila osnivanje međunarodne komisije koja bi istražila Jasenovac, kako bi se došlo do prave istine što se događalo u logoru Jasenovac za vrijeme NDH. Dosadašnja istraživanja u novije doba pokaazuju da je objektivna istina daleko od one iz komunističke Jugoslavije i one koje podržavaju određne političke i znanstvene opcije u današnjoj Hrvatskoj.