HORVATINČIĆ: ŽRTVA SAM MEDIJSKE HARANGE
Tekst: T. Horvatinčić
Foto: RTL
Poštovani,
u proteklih 10 godina gotovo svakodnevno smo svjedoci iznošenja niza netočnih, neistinitih i neosnovanih medijskih informacija, vezano uz pomorsku tragediju koja se dogodila dana 16. 8. 2011. godine, u kojoj su smrtno stradali gospodin Francesco Salpietro i gospođa Marinelda Patella.
Ovakav način medijskog izvješćivanja ne samo da je protivan ostvarivanju načela profesionalnosti, stručnosti, objektivnosti i poštenja u novinarskom radu, već je istodobno izvršio ogroman utjecaj na ishod sudskog postupka koji se vodi protiv mene, vezano uz navedenu pomorsku tragediju. Stoga smatram potrebnim ukazati Vam ovim putem na pojedine informacije koje se kroz cjelokupno proteklo razdoblje svakodnevno objavljuju u medijima, a za koje zaključujem da prije svega predstavljaju instrument medijske harange koja se očito kontinuirano primjenjuje prema meni.
Prije svega, nije točna informacija da sam tog tragičnog događaja glisirao prevelikom brzinom ne provjeravajući put plovidbe, a da bi kod otoka Barilac jedrilici “Santa Pazienza” oduzeo pravo prolaska. Prema rezultatima provedenog vještačenja u kaznenom postupku, plovio sam m/b “Santa Marina” po otvorenom moru, na dovoljnoj udaljenosti od kopna, dozvoljenom brzinom, upravo kao i jedrilica “Santa Pazienza”. U slučaju zadržavanja svojih postojećih kursova plovidbe, plovila “Santa Marina” i “Santa Pazienza” mimoišle bi se jedna pored druge, bez ikakvih posljedica. Na nesreću, dolaskom do otoka Barilac, jedrilica “Santa Pazienza” je skrenula u desno, prepriječivši mi time kurs plovidbe, slijedom čega je došlo do kobnog udesa. Sve potvrđeno i dokumentirano u sudskom spisu.
Posebno nije točna informacija kako nisam pokušao stupiti u kontakt s obitelji poginulih. U svakoj prilici izrazio sam svoju duboku sućut i iskreno žaljenje zbog tragičnog događaja i smrti pok. Francesca Salpietro i pok. Marinelde Patella i zbog ove tragedije zaliti ću do kraja života. Međutim, u proteklom sam razdoblju višekratno osobno, kao i putem svojih odvjetnika, pokušavao stupiti u kontakt s obitelji poginulih, sinom Federicom Salpietro i kćerkom Gaiom Salpietro, sto je u konačnici dovelo i do isplate iznosa od 400.000,00 EUR u njihovu korist. Sve istinito i dokumentirano.
Vjerujući u pravedno suđenje od strane sudova Republike Hrvatske, usprkos mom teškom zdravstvenom stanju, odazivao sam se svakom pozivu suda u kaznenom postupku vodenom protiv mene. Pažljivom analizom svih činjenica mog slučaja, potpuno sam uvjeren kako cjelokupni proces koji je voden protiv mene osam godina, u kojem sam od uvjetne osude preko oslobođenja završio s kaznom od četiri godine i deset mjeseci zatvora, ne može proći niti minimalni test poštenosti suđenja. Da je tome tako, očito potvrđuje i Službena zabilješka u mom predmetu kojom sudac Boris Babić, zadužen za praćenje i proučavanje sudske prakse i evidenciju Županijskog suda u Zadru dana 2. 12. 2019. godine ustvrđuje kako:
,,…stajalište žalbenog vijeća u spisu kaznenog predmeta broj gomji nije utemeljeno na prihvatljivim pravnim argumentima koji bi nespomo bili rezultat zakonite primjene materijalnopravnih i postupovnih odredaba odgovarajućih propisa, već na neprihvatljivoj promjeni dosadašnje prakse proizašle iz pravnog shvaćanja Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-248-IV/98 od 16. ožujka 1998 . To shvaćanje je kasnije dosljedno pratila kako praksa Vrhovnog suda, tako i nižih sudova. Smatram kako nije prihvatljivo mijenjati dosadašnje stajalište zbog činjenice što bi ukidanje po treći put presude prvog stupnja moglo izazvati pojačane negativne reakcije, posebno javnosti i medija…
I sami ste vjerojatno bili svjedoci medijskih obračuna sa mnom i sutkinje Majom Šupe koja je donijela prve dvije presude u mom kaznenom postupku i nitko me ne može razuvjeriti kako treća presuda, donijeta od strane nenadležnog suda, nije posljedica provedene medijske harange. U ovom stadiju postupka o mojoj ustavnoj tužbi zajedno s prijedlogom za odgodu izvršenja pravomoćne presude, pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vodi se ustavnopravni postupak, za koji sam uvjeren da će biti riješen u moju korist.
Na žalost, u razdoblju nakon podnošenja naprijed navedene ustavne tužbe s prijedlogom za odgodu izvršenja pravomoćne presude, došlo je do naglog i teškog pogoršanja mog zdravstvenog stanja. Naime, vezano uz moje oboljenje od karcinoma želuca (adenocarcinoma ventriculi praecox), malignog tumora, dana 30. 1. 2020. godine podvrgnut sam operativnom zahvatu eksplorativna laparotomija, adhezioliza, uklanjanje anastomoze po Braunu i novo postavljanje Y-Roux rekonstrukcije 80 cm distalno od ezofago-jejunostomije kao L/L-jejuno jejunostomija. Usprkos provedenoj operaciji moje zdravstveno stanje se nije popravilo, te uz opću slabost, mučninu i gubitak 20 kg težine, i dalje konstantno trpim jake bolove u predjelu abdomena, žličici i leđima, osobito nakon uzimanja bilo kojeg obroka hrane.
Da sve bude još gore, od rujna 2020. godine dolazi do daljnjeg teškog pogoršanja mog zdravstvenog stanja vezano uz oboljenje od karcinoma kosti u desnoj nozi (osteosarkom – dex. tibia) malignog tumora, sto je dovelo do neophodne potrebe provođenja novog operacijskog zahvata, radi izmjene endoproteze desnog koljena. Budući se radi o specifičnoj tumorskoj endoprotezi (Kotz-ovoj tumorskoj endoprotezi) as kojom se u Republici Hrvatskoj ne raspolaže, ovaj operacijski zahvat obavljen je u Sveučilišnoj klinici za ortopediju i traumatologiju Medicinskog sveučilišta u Becu početkom 2021. godine, nakon čega provodim rehabilitaciju. Sve navedene okolnosti kao osnovane prihvatio je i Županijski sud u Zagrebu, Centar za izvršavanje kazne zatvora, koji je svojim rješenjima usvojio moje molbe, utvrdio kako su kod mene znatno pogoršane postojeće kronične bolesti za čije liječenje nema uvjeta u kaznionici iii u zatvoru, te mi odgodio izvršenje kazne zatvora do 30. 6. 2021. godine. Važno je napomenuti da su liječnici tražili minimalno 6 mjeseci oporavka nakon tih teških operativnih zahvata, dok je sud ignorirao takve preporuke i mimo struke prepolovio rok.
Usprkos svemu, i sami ste svjedoci kako medijsko izvješćivanje o odgodi izvršenja kazne nad teško bolesnim čovjekom, ispod je svake ljestvice moralnosti i profesionalnosti novinarskog rada, ma koliko ona nisko bila postavljena u mom slučaju.
Svjestan sam kako su mnogi na realizaciji mojih poslovnih projekata izgradili svoje profesionalne, ali i političke karijere i nemam ništa protiv toga.
Samo Vas molim da učinite i dodatni napor kako biste provjerili moje tvrdnje – za sto Vam sa svom relevantnom dokumentacijom stojim na raspolaganju u svako doba, te ukoliko utvrdite točnost istih da svojim utjecajem, stručnim znanjem i radnim iskustvom pomognete u rješavanju postojeće situacije, na način da podsjetimo na očito zaboravljena temeljna pravila novinarske struke, medu ostalim da novinari moraju biti odgovorni, a informacije objektivne, potpune i uravnotežene.
Završno, citirat ću navod gospodina Ivice Crnića, suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
,,… Devetnaesto i dvadeseto stoljeće ljudski je rod potrošio i na borbu da se medijima osigura sloboda izvješćivanja. Cini se dace 21. stoljeće ljudski rod potrošiti na borbu s medijima da se tako stečenom slobodom koriste odgovorno…
S poštovanjem, Tomo Horvatinčić
PS: Nekoliko dodatnih kratkih crtica o mom poslovnom i privatnom djelovanju:
- Preko 300.000 m2 ostvarenih projekata na koje su plaćeni svi porezi, plaćeni svi izvoditelji i stvorene tisuće novih radnih mjesta.
- Dugogodišnji humanitarni rad koji medijski ne reklamiram, a koji uključuje milijune kuna donacija bilo direktno zakladama (npr. milijun kuna Ana Rukavina) ili preko moje osobne zaklade (preko 2 milijuna kuna raznim potrebitim obiteljima), a dodatno i brojna znatna financijska pomaganja bolesnima za liječenje u inozemstvu (zadnja donacija malome Šimunu Stojanoviću iz Županje 56.000.- USD), izgradio Ružičkinu kuću u Vukovaru, a i dalje aktivno sudjelujem u pomoći brojnim obiteljima i pojedincima (npr. 100.000,00 kn nakon potresa u Banovini).
- Uz stranku HDZ osobno sam bio povezan kao osnivač u Sv. Nedelji i Samoboru, bio sam član odbora za gospodarstvo u Zagrebu (1995.), osnivač Hrvatskog udruženja hotelijera, direktor NK Croatia (1995., po nalogu tadašnjeg Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana), no kroz svoja poslovna djelovanja uvijek sam bio apolitičan, a svoje domoljublje dokazivao sam isključivo svojim radom i stvarajući nove vrijednosti.
Na kraju, po završenom zdravstvenom oporavku, 31. 12. o. g. pod punom odgovornošću i uz osobno jamstvo iza kojeg stoje moji ostvareni projekti, voljan sam u potpunosti PRO BONO voditi i u zadanom roku dovršiti potpunu obnovu potresom razrušene Banovine. Vjerujem kako je moje stručno iskustvo od neprocjenjive vrijednosti za ostvarenje takvog cilja. Stavljam se na raspolaganje.
