HAVC: IMENOVANJA U OKRUŽJU KORONE
Tekst: Veljko Krulčić
Foto: Dreamstime
Kada se u 2020. godini kadrovske odluke koje se tiču cijele jedne djelatnosti, reprezentativne umjetničke djelatnosti, koja bi trebala imati svoju nacionalnu, europsku i međunarodnu reprezentativnost, djelatnosti koja je nažalost na dnevnoj razini u fokusu javnosti (mislim na optužbe o klijentelizmu i korupciji, ideološke diskurse, lijevo-desno, rasprave o uspjesima-neuspjesima) i od koje tisuće autora i „tehničkog“ osoblja (i njihovih obitelji) živi, donose u potpunoj „ilegali“, bez ikakve javne objave (o raspravama i propitkivanjima da se i ne govori) i kada se o tome može saznati tek dubinskim pretraživanjem službenih stranica te institucije, to nikako ne miriše na dobro.
KADROVSKE ODLUKE ZA FARAONSKE OVLASTI
Štoviše, to me podsjeća na ona „bivša“ i „mračna“ vremena kada su se kadrovske odluke donosile u Kockici i u Mesničkoj. Javnost je to, podsjetimo se, primila na znanje… i odšutjela. Nevjerojatno je, ali i istinito – mnoge od tih i takvih „komitetskih“ odluka iz onih vremena koje su se odnosile na kadroviranja u kulturi bile su uglavnom ok, a što se vidi iz ostvarenih dometa i postignutih rezultata.
Institucija o kojoj govorim je HAVC, kadrovske odluke se tiču novih umjetničkih savjetnika, osobama koje imaju faraonske ovlasti i koji de facto desetine i stotine tisuća kuna, pa i milijune raspodjeljuju po svojih „nahođenjima“.
Novi savjetnici dogodili su se u corona-okružju, valjda se hini „normalnost“ i „odgovornost“. Ti umjetnički savjetnici u jako su dobroj situaciji, imaju moc, natprosječne mjesečne honorare, a pravilnike HAVC-a (koji bi trebali biti „sveto pismo“) mogu tumačiti i ovako i onako…
Dakle, u prilici su da dodjeljena sredstva raspodijele projektima iza kojih stoje njihovi prijatelji, bivši producenti, budući producenti, suradnici… kome god hoće. Naime, na odluke umjetničkih savjetnika (kakve god te odluke bile) nema pravo žalbe. Koliko su odluke HAVC-ovih savjetnika „transparentne“ najbolje kazuje činjenica da se ne objavljuje spisak, a kamoli recenzije, odbijenih projekata. Da se točno sazna zašto su ti projekti odbijeni.
I HAVC SVOG KALIGULU IMA
Mene osobno pozicija HAVC-ovih umjetničkih savjetnika podsjeća na poziciju rimskog cara Kaligule koji je mogao raditi što god je htio, pa je tako i svog konja proglasio ni više ni manje nego – senatorom!? Posljedica, kako je poznato, Kaligula tada nije imao.
Ni umjetnički savjetnici bez obzira što su desetine i desetine milijuna kuna „potrošeni“ za neuspješne filmove (da, moglo se to – da se htjelo – pretpostaviti iz samih scenarija), festivale koji sluze za „bildanje moci“ svojim vlasnicima… nisu imali nikakvih posljedica zbog svojih odluka…
No, napustimo opća mjesta i vratimo se konkretno temi današnje objave.
Prije manje od godine dana novi ravnatelj HAVC-a g. Chris Marcich je s ne malim ushitom predstavio nove savjetnike za igrani film – redateljicu Snježanu Tribuson i redatelja Kristijana Milića. Koliko se moglo shvatiti iz riječi g. ravnatelja njihov mandat je trebao trajati dvije godine.
Odluke o proizvodnji koje su gdja Tribuson i g. Milić donijeli u protekla dva natječaja bojim se da će rezultirati daljnjim kvalitativnim srozavanjem hrvatske kinematografije, no o tome ću se preciznije moci odrediti tek za dvije-tri godine kada ti filmovi i iziđu pred publiku.
No, ono što se dalo „pročitati“ o odabranim projektima uglavnom ne miriše baš ne dobro, recimo iz aviona se vidi favoriziranje pojedinih producenata. Njih dvoje su sada u HAVC-u međutim – prošlost!
DANILO ŠERBEDŽIJA POSTAO NAJMOĆNIJA OSOBA HR KINEMATOGRAFIJE?
Preko noći „zamijenili“ su ih Danilo Šerbedžija i Pavlica Bajsić Brazzoduro. Koliko znam nikakav javni poziv za umjetničke savjetnike nije bio raspisan. Ravnatelj HAVC-a ima pravo i obavezu predložiti koga hoće.
Danilo Šerbedžija je i prije ovog imenovanja bio jedan od “moćnika” današnje hrvatske kinematografije. Bivši predsjednik i uopće važna osoba u društvu redatelja, savjetnik u „Zagreb filmu“, član raznih komisija koje dodjeljuju sredstva (novce), ali s vrlo dvojbenom redateljskom izvrsnošću.
Korežirao je „Oslobođenje Skoplja“, čija je priča bila materijal za izvrstan film kojem ne gine službena konkurencija ako ne u Cannesu, onda barem u Berlinu ili Veneciji, veliki art-hit, masovna prodaja stranim tv-stanicama, itd. Na kraju, film je doživio u kinima – potop. Na puno međunarodnih festivala je dobivao – odbijenicu! Recimo u Sloveniji (gdje Rade Šerbedžija, glavni glumac i koredatelj, ima status „istinske zvijezde“) vidjelo ga je 202 gledatelja. Osobno, meni se film „Oslobođenje Skoplja“ poprilično dopao. Da li zbog sentimenta prema kazališnoj predstavi, atmosferi na premijeri u Areni ili nečem trećem – ne znam. Moram ga opet pogledati, u Zagrebu nisam stigao jer je preko noći nestao s repertoara.
Šerbedžijim debitantski film, komedija „72 dana“ je trebala biti veliki kino-hit, na kraju se je morao zadovoljiti s 9.143 gledatelja u Hrvatskoj. Vrlo razočaravajući rezultat, s obzirom na očekivanja, scenarističku premisu i možda i najbolji cast kojeg je neki od filmova s ovog područja imao.
Gospođa Bajsić-Brozzoduro je više-manje nepoznato ime u hrvatskoj kinematografiji. Diplomirala je dramaturgiju na zagrebačkoj akademiji, ima sjajan obiteljski umjetnički bekgraund, sporadično je prisutna u profesionalnoj kinematografiji. Koscenaristica je filmova „Trampolin“ i „Moj dida je pao s Marsa“, koji su ukupno, ali objektivno gledajući – veći ili manji promašaji! Za razliku od nekih drugih dosadašnjih umjetničkih savjetnika u HAVC-u za gdju Pavlicu se ne može reći da je „premazana svim (ili mnogim) mastima“. Ne poznajem ju osobno, ali njeno javno djelovanje ničim nije kontaminirano.
NOVI SAVJETNICI BEZ JAVNOG POZIVA
Što se pak tiče novo imenovanih savjetnika u ostalim kategorijama, radi se o gđama Miljenki Čokelji i Morani Ikić Komljenović, te gospodi Damiru Čučiću, Ivanu Sikavici i Božidaru Trkulju. Cak mislim da većina njih ima i šanse ako će se držati agende Robina Williamsa iz „Društva mrtvih pjesnika“ (film kojeg volim, kao sto volim i Petera Weira) da ostanu svoji… Istina: zadatak im nije nimalo lak, ali misija ipak nije nemoguća…
„Najteže“ će biti uglednom animatoru srednje generacije Božidaru Trkulji – kako odbiti animirane filmove koji ne zavrijeđuju „zeleno svjetlo“, a koje je ili koje će na natječaj poslati (njegov) producent „Zagreb film“?!
