GRADONAČELNIK 1/5 GRAĐANA ZAGREBA
Tekst: Ivor Versić
Foto: Emica Elvedji/Pixsell
U drugom krugu gradonačelničkih izbora u Zagrebu kandidat Tomislav Tomašević dobio je 130.996 ili 57,56 % glasova izašlih birača, a što je bizarnih 19,67 % ili karikaturalna – jedna petina (1/5) biračkoga tijela.
TOMAŠEVIĆ I IZBORI BEZ DEMOKRATSKOG LEGITIMITETA
I u svim medijima je organizirano, udruženo i tendenciozno prešućeno da je Tomislav Tomašević gradonačelnik samo – jedne petine (1/5) građana/birača Zagreba. I da nema političku podršku demokratski kvalificirane većine biračkoga tijela, odnosno da nema demokratski kvalificiran izborni legitimitet! I da ima veliki demokratski deficit
A na izbore je izašlo samo doista grotesknih i tragikomičnih 34,67 % biračkoga tijela, što znači da im demokratski kvalificirana većina biračkoga tijela nije dala političku podršku odnosno demokratski kvalificiran legitimitet. I da imaju veliki demokratski deficit!
MASOVNI NEIZLAZAK BIRAČA JE NE-TEMA
U državama s demokratskom tradicijom, vladavinom prava i pluralizmom i slobodom medija; pravo, politologija, sociologija, socijalna psihologija, komunikologija itd. su autonomne stručne i znanstvene discipline a ne sluškinje politike. A njihovi stručnjaci i znanstvenici u svom radu poštuju i primjenjuju akademsku i znanstvenu čestitost, stručne i znanstvene standarde te individualni i društveni moral. Pa bi stoga oni u skladu s tim izlaznost birača u Zagrebu od samo 34,67 %, i samo nešto višu izlaznost birača u cijeloj Hrvatskoj; stručno i znanstveno utemeljeno interpretirali i obrazložili kao posljedicu masovne protestne apstinencije odnosno bojkota izbora, ili biračke apatije! I za takav izborni legitimitet u stručnom nazivlju imaju semantički odgovarajući termin – „antilegitimitet. A neformalno u stručnom slengu taj i takav izborni legitimitet vulgarno nazivaju – „prdež-legitimitet“!
Ali u medijima u izvještajima i komentarima rezultata izbora, o masovnom protestu birača neizlaskom na izbore – uopće se ne govori! To je za političke analitičare i komentatore u kontekstu analize rezultata izbora nevažno, to je ne-tema odnosno tabu tema.
BIRAČI SU „POLITIČKI NEZRELI I NEPISMENI“
Birači su “politički nezreli i nepismeni, lijeni, nezainteresirani, tromi, “fjakasti”, domoljubno neodgovorni, zasićeni izborima” itd.; i nitko ih uopće ne spreječava da izlaze na izbore. I to je „stručno i znanstveno“ politološko, sociološko, socijalno-psihološko i komunikološko treba li uopće i reći nestručno objašenjenje i obrazloženje – uzroka masovnog neizlaska birača na izbore.
Točno je da birače nitko fizički ne sprječava da izlaze na izbore, ali su sustavno i kontinuirano izloženi izbornomn inženjeringu i manipulacijama i medijskom pritisku i psihološko-propagandnom djelovanju; i to ih ponižava, obeshrabruje, čini razočaranim, nezainteresiranim, apatičnim i demotiviranim za iziazak na izbore. I što im onda preostaje kao demokratski i racionalno odgovorna politička reakcija na sve to, nego protestna apstinecija odnosno bojkot takvih izbora. Zašto da od sebe rade „korisne budale“ i izlaskom na biračko mjesto daju političku podršku odnosno legitimitet – poludemokratskim izborima!
HRVATSKA KAO POLUDEMOKRATSKA PUSTINJA
A stručno je i znanstveno utemeljeno i valjano objašnjenje i obrazloženje da birači masovno ne izlaze na izbore kao izraz otpora, obrane i protesta protiv mnogih nepravilnosti i nedemokratskih postupaka u izbornom procesu, izbornoj kampanji, financiranju izborne promidžbe, medijskom praćenju izbora, manipulacijama s kandidatima i kandidatskim listama, ideološki i politički javnosti i biračima lažno predstavljenih kandidata i lista, ideološki i politički nelogičnih izbornih koalicija i općenito izbornom inženjeringu. Ali o tome u medijima ni jedne jedine riječi, grobna tišina kao da smo u Sjevernoj Koreji. Godinama uvijek isti i dobro poznati politički analitičari i komentatori u elektroničkim i tiskanim medijima, komentiraju kao sjevernokorejski opinion makeri!
Punih je 35-godina “križnog puta” demokracije u Hrvatskoj do konsolidacije, a u izbore kao “festival demokracije” vjeruju još samo oni nepopravljivo naivni, skromno obaviješteni i sugestibilni. Hoće li demokraciji možda trebati Mojsije i 40 godina, da je izvede iz poludemokratske pustinje i sužanjstva moći „mekog“ totalitarizma i “fasadne” demokracije?
