EMOTIVNI GOVOR FRA BRNE KUJUNDŽIĆA

Tekst: Zdenko Lozo

Foto: D. Puklavec/Pixsell

Nakon povijesnog govora u Saboru emotika Kujundžića su shrvale krokodilske suze, u žalu neizglasavanja njegova zakonskog prijedloga. Pokušali su ga utješiti kako taj zakon nije još stavljen u raspravu, ali ih u ničemu nije razumio. Kao melem došao je rupčić veronike „popa“ Kujundžića ili ti „vještice iz Zagreba“ p(a)ravnice Sandre Benčić. Čitava ova groteska imala bi poslužiti njegovom naglom uspunu u šansama za župana SDŽ. Inače je ovaj patuljčić u svemu, još u pučkoj školi zapisao kako želi učiti za Tita, dok su njegovi vršnjaci stidno napisali za šofera ili medicinsku sestru.

PROVIDNI EMOTIVNI ISKAZ

Ono što je nedavno na temu posvajanja djece, odnosu države i mnoštva njenih institucija prema tim i problemima u širem kontekstu demografske politike ove države, za saborskom govornicom izrekao vjeroučitelj Ante Kujundžić, svatko bi normalan to potpisao. Ova tematika mi je inače previše znana, budući sam kao tadašnji stanovnik Zagreba pomagao jednom mojem prijatelju, hrvatskom branitelju, u sličnim trnovitim nakanama i mršavim postignućima. Tematika za jedan emotivni film kojeg bi teško odradila vrhunska ekipa filmskih djelatnika.

Međutim, kad „emotivno“ o ovoj temi, posebice berivima s njom skopčanim, zbori nitko drugi doli nadobudni političar Kujundžić, za one koji barem površno poznaju tu personu, sve ovo djeluje groteskno. Dakle, Ante Kujundžić izlaže konkretan svoj slučaj s providnim emotivnim igrokazom o onome što ga žulja. Da je kojim slučajem na početku izlaganja kazao – govorit ću o nečemu strašnom i to kroz životni problem mene i moje obitelji, bez nakane traženja novčanih potpora mojoj obitelji, još bi se to moglo slušat.

Od njega nismo (i to nije za očekivati) čuli primjerice slijedeće:

1. Troje djece sam posvojio iz čiste ljubavi i mojih životnih opredjeljenja, to je moja intima i rješavat ću svoje roditeljske obveze kao i svaka druga obitelj kojoj su djeca biološkim putem od Boga darovana, a njihovi se roditelji odricanjima skrbe za njihovo odrastanje, odgoj i obrazovanje.
2. Govorit ću ovako jer od usvajanja djece imam i ranije sam imao mjesečna primanja mene i moje supruge daleko, daleko od državnog prosjeka. Borit ću se za one kojima je uistinu potrebna skrb države da i njihova djeca odrastaju život dostojan ljudskog stvorenja. I ovih usvojenih i onih rođenih od bioloških roditelja koji su u bilo potrebit naše solidarnosti.

ZNA TRGOVATI

Zašto g. Kujundžić ne zbori ovako, već „kolač moj dajte mi danas“, bit će jasnije tek iz samo par primjera, koje ću u nastavku iznijeti.

No, prije toga poduka Anti Kujundžiću kako odgovorni kršćanski roditelji u potpunom suglasju planiraju svoju obitelj. Nerijetko je tu i brojka djece bliža dvoznamenkastom broju. Sa svojom suprugom stvorio sam, othranio i odgojio te vrhunski obrazovao četvero djece, s diplomama fakulteta Zagrebačkog sveučilišta i još puno toga u njihovoj edukaciji i obrazovanju učinio. Moja supruga je žrtvovala svoj život i posvetila se odgoju i obrazovanju djece, a ja sam jedini koji je zarađivao za njihovu egzistenciju. Naslijeđem i stjecanjem, imao sam dosta imovine, koja je bila potpora našoj svakodnevici. Dječji doplatak zakonom propisan primali smo niti trećinu vremenskog razdoblja u pravu na njega. Razlog tome bila je tetka koja je živjela u mojem kućanstvu. Nju sam samostalno uzdržavao (plaćajući skupe domove i druge njene potrebe), ali dobra država mi uskrati pravo sedmog člana obitelji jer mi ona, po njihovu, nije bliže srodstvo. Taj bi mi sedmi član donio pravo na dječji doplatak, ali je zbog odluke dobre države – cenzus propijen za desetak kuna po članu kućanstva i ništa od doplatka.I što sam trebao? – deklamirati za raznim govornicama kako ja kupujem krevetiće, hranu, pelene i druge potrepštine za civilizirani život moje djece. Bijedno, druže Kujundžiću, ta Vasa Pelagić je sigurno znao kako djeca obično spavaju u krevetiću! Prema tome, roditelji, napose oni koji znaju unaprijed s čime računaju, a u startu su i do desetak godina u prednosti pred roditeljima koji su svoju djecu vidjeli u trenutku njihova ulaska u nemilosrdni svijet, koji je takav na žalost ne malom zaslugom samozvanih „političara“ tipa ovog rečenog vjeroučitelja.

POLITIČKI GOLOBRADI DEČEC

Zbog toga pokoju o njemu. Izdanak je crvene obitelji, crvene kao boja krvi. Rođen je 1984., a kao dijete skromnog socijalnog statusa otišao je u splitsko Bogoslovno sjemenište gdje je završio klasičnu gimnaziju, a potom studij za vjeroučitelja na Teologiji u Splitu. Bio je nesumnjivo vrlo ambiciozan, kako mu tepa jedna od kolegica prigodom njegova izbora za ravnatelja OŠ Zmijavci. Vrlo rano shvaća kako je politika u RH zanimanje u kojem ama baš ništa ne moraš znati, a možeš zgrtati dobar novac. Od početka svojeg interesa za politiku on je konstanta koja čvrsto, kao titan ostaje nepromjenljiva. Od početka je koketirao sa sličnima sebi neretvanskim ćuprijašima, i gura prema mjestu izvjesnog lidera ove opake družine, doduše s velikom sjenom sive eminencije, mentora mu i šefa ove stranke; unuku slavnoga raspopa Bože. Počujmo nešto o ovom sitnom provincijalcu, koji je donedavno mislio da se Hrvatska proteže od Čvrsnice do Biokova i Kamešnice s Mosorom i Kozjakom kao rubnim njenim granicama. Za Brač i Hvar je vjerojatno držao da su to obližnji kontinenti. No, ono drugu bljutavo – hrvatskoj politici toliko blisko, naučio je bolje doli slavni Mohorovičić o prirodoslovlju i geofizici. Gotovo po okončanju studija denio se golobradi dečec u politiku 2013. godine.
Na lokalnim izborima  iste godine za OV Podbablje, Kujundžić je bio treći na listi „ultradesničarske stranke“ dr. H. Tomasovića, imena HDSSD. Stranka je na izborima osvojila jedno mjesto u Vijeću općine Podbablje i ono je po logici stvari pripalo nositelju liste. Unaprijed je na stranačkim sastancima dogovoreno da će izabrani vijećnici nositi svoj mandat do kraja. Međutim vijećnik Margeta, zbog osobnih razloga napušta izboreno mjesto. Po korektnosti, ako vodstvo stranke iz nekih viših razloga ne odluči drugačije, slijedeći na listi mijenja izabranog vijećnika. Taj slijedeći bio je Nikola Ćelić, a Kujundžić na rečenom trećem mjestu. Ćelić je ljuti hrvatski bojovnik, jedan od značajnijih športaša općine Podbablje, osoba koji je u svim vrlinama daleko odmakla od klijentelista Kujundžića, osim što je lošiji trgovac od njega. I tako trgovac istrgova preostalu gotovo polovicu mandata.

Već na slijedećim lokalnim izborima 2017. ćuprijašu rastu ambicije. U izbore Kujundžić i njegova lista ulaze kao neovisni. Budući se kandidirao za načelnika Podbablja morao je računati na svježe rane i razotkrivanje  šefova mu sa Neretve. Netom, Plenkovićevom zapovijedi – „piši razrješenje ministrima“,Orepčić, Šprlje i slični likovi iz Doline Neretve postadoše čiste nule. Hrvatini neovisnom Kujundžiću veterani HDZ-a općine Podbablje (oni iznutra te među stranačka bratija) prijeđoše na njegovu stranu i evo ga  za načelnika općine. Nekakve anegdote su se pričale o Kujundžićevu obećanju, u slučaju pobjede, o povratku krava ovaca i ostale stoke krupnog i sitnog zuba –  koju je porobdžija deda mu Pera oteo u ime Revolucije, ionako osiromašenom i gladnom puku iz današnje općine Podbablje. Bilo kako bilo glede ovog se ne pamti kako je, u ime deda Pere, vratio niti kakvu kokoš, a kamoli kravu, u doba šumskih bandita nerijetko i hraniteljicu mnogih gladnih usta. Obećanje tek  osta „ludom radovanje“!

“Maestralnom“ pobjedom prividno bez insignija i beriva, ali s održanim mlijekom iz ravnateljske krave  muzare, prvim alter-egom mu postade Mali Mate. Ovaj, nikad završeni inženjer prihvaća ulogu kaskadera dublera, zvijezde zvane Kuja.

Dakle, Roglićevi posilnici odoše u totalnu propast, a mali Kuja zna igrati i trgovati. Na parlamentarnim izborima 2020., MOST-ova listaje bitno ojačana, među njima i barem s troje nezavisnih kanidata – bračni par Raspudić te istinski vitez našega rata za slobodu i neovisnost Ivica Kukavica. Kukavica će kao neovisni biti i kandidat MOST-a za župana SDŽ. Dakle iskorišten je max. kredibilitet i značaj Kukavice za gotovo eutanaziranu poziciju ćuprijaša. Jasno, Kukavica je tražio barem minimum, a to je podjela mandata za Sabor na X. izbornoj jedinici i to upravo s Kujundžićem u slučaju prolaza te liste na tom mjestu za Sabor.  Po istom scenariju sinkope o dogovorenom, evo „popa“ Kujundžića, u krađi  druge polovice mandata.

S ovom mizerijom od čovjeka podijelio sam četiri godine u Vijeću općine Podbablje u vremenu njegova načelništva – jedne od perspektivnijih općina SDŽ. Veliki je krimen u njoj napravio u svojem mandatu, da nije ništa drugo doli prilično suspektnih radnji glede Dječjeg vrtića u Drumu i tako redom pa do toga kako je općini svojom odlukom, koju je lažno prezentirao na Vijeću, uskratio kanalizaciju barem na tridesetak godina unaprijed od tada.

MERCEDES MOĆNIJI OD MARKANOVA

Šolakova Nova TV proglasila je nedavni Kujundžićev intervent za govornicom Sabora – „jednim od najboljiih govora održanih u hrvatskom parlamntu“. E moj narode, jedno je meso a drugo su bijeli bubrezi! Neka vama vašeg miljenika, a vi spremajte u tuđinu sebe i djecu svoju dok „pićetić“ arlauče i trpa kesu vašim novcem i novcem hrvatske nacionalne supstance. „Živeo Šole, živela zvezda petokraka“. Ovaj nadobudni AS, pulitici na tom hvala, izgradi vilu s bazenom za uživanje i najam sve u godinu dana na kupljenom građevinskom terenu, tu je i Marcedes nešto moćniji od Markanova, pudlice ove humane i urbane obitelji i niz drugih „statusa“. Nakon silnog povećanja krvarine u Saboru, svih drugih popudbina on bi još i malko iz državne kese za svoju dječicu. „Ume čovek“, koji je za granicu očito odredio status maršala zločinca. A možda i da učenik nadvisi učitelja! U jedva navršenu 40-tu priprema se za župana, ta nije on rođen samo za običnog sabornika i Božina kastra. Genije u naponu snage i vrline hoće i Splitsko dalmatinsku županiju, o kojoj zna koliko HSS-ov pajser – efendija o Mačeku ili lastik-efendija o Domovinskom ratu, primjerice.

Očuvaj nas Bože od paklenog ognja i božićara od prekjučer, u vremenu sve žešćeg otvaranja ponora pred našim očima.