EKONOMSKE LAŽI SDP-A I MOŽEMO! RADI KRATKOROČNE IZBORNE KORISTI
Tekst: Hrvoje Štefan
Foto: Možemo!
Ekonomist Hrvoje Štefan već je ranije razotkrio suspektan podatak o tome da je tzv. platforma Možemo našla grad Zagreb „na rubu bankrota”. Analizom financija Grada Zagreba Štefan navodi kako se Možemo i SDP još dublje zakopavaju u prezentaciji financijskih brojeva hrvatske metropole. Naime, analizirajući nedavni zajednički nastup Damira Bakića i Borisa Lalovca koji su tom prilikom ponovili da su gradske financije zatekli u potpunom kaosu nakon smrti Milana Bandića, Štefan je sveo u zanimljiv tekst pod naslovom “Politika kao P. R. hebrangovština: Mi nikada ne lažemo, samo ponekad ne govorimo istinu”. Cijeli tekst Hrvoja Štefana objavljen na društevi mrežama možete pročitati u nastavku i to kako slijedi:
Boris Lalovac i Damir Bakić održali su presicu na temu financija Grada Zagreba / Zagrebačkog Holdinga. Prije nego se osvrnem na sadržaj, mala digresija. Mejnstrim političari koji se uže bave ekonomskim temama, a posebno ministri financija, u pravilu su među najpopularnijim političarima (iznimka od tog pravila je bio, donekle, Slavko Linić) . Tako je kod HDZ-ove vlasti dugo godina najpopularniji bio Zdravko Marić, a kod aktualnog SDP-ovog prvog ešalona visoko kotira Boris Lalovac. Indikativno je kako Možemo, s naoštrenim p. r. detektorima, upravo Borisa Lalovca ističe u plaćenim oglasima na fejsbuku. Nije neki misterij zašto su ekonomisti i financijaši među najpopularnijima političarima u široj javnosti: njihova retorika zvuči lišena demagogije, bazirana na egzaktnim brojkama, pokazateljima i stručnom znanju. No, upravo zbog tog varljivog dojma njihove manipulacije ili ideološka, vulgarno ekonomska i na predrasudama bazirana tumačenja ostvaruju legimitacijsku učinkovitost.
Dakle, Lalovac i Bakić su održali presicu na kojoj su ponovili, sada već mantru, da su novu zagrebačku vlast gradske financije zatekle u potpunom kaosu. Ovaj puta nije upotrebljena dramatičnija kvalifikacija koju Tomašević često koristi – „preuzeli smo grad doslovno na rubu bankrota“, ali sve drugo što je rečeno zvučalo je kao da ima funkciju utvrditi tu više puta ponovljenu, dramatičnu tvrdnju.
Npr. Lalovac je istaknuo da su novu zagrebačku vlast zatekle dospjele a neplaćene obaveze prema dobavljačima u iznosu od gotovo miljardu kuna. Većini ljudi koji su ekonomski laici miljarda zvuči jako puno i nije teško dospjeli dug od milijardu kuna predstaviti kao rub bankrota, pogotovo kada se upari s kompromitiranom vlašću Milana Bandića .
E sad, ako pitate Riječanke i Riječane i to one koji prate politiku da li se slažu s tvrdnjom da je Marko Filipović, kada je naslijedio Vojka Obersnela na poziciji gradonačelnika, preuzeo grad i gradske financije na rubu bankrota siguran sam da bi gotovo svi bili začuđeni kakva je to glupost. No, Marko Filipović je u više navrata ponovio kada je 2021. izabran na čelnu gradsku poziciju da ga je dočekalo 40 milijuna eura dospjelih a neplaćenih obaveza. Naravno, s obzirom na to da je i sam bio u vrhu lokalne vlasti prije nego što je preuzeo najvišu poziciju, nije mu baš oportuno previše kritizirati svojeg prethodnika kojem je formalno bio prvi pomoćnik, ali kao jedan od svojih uspjeha danas ističe da su navedene obaveze u potpunosti podmirene i da Grad Rijeka danas sve obaveze plaća u roku.
Ako usporedimo zagrebačku situaciju: milijardu kuna dospjelih a neplaćenih obaveza (ili oko 130 milijuna eura) sa zagrebačkim proračunom, koji je u 2021. godini bio cca 1.4 milijarde eura, i riječku situaciju: 40 milijuna eura dospjelih obaveza s riječkim proračunom, koji je u 2021. godini iznosio cca 150 milijuna eura, tada postaje jasniji manipulativan karakter tvrdnje da je Grad Zagreb bio na rubu bankrota. Naime, kakav je to ‘rub bankrota’ kada su dospjele obaveze u odnosu na gradski proračun bile tri puta veće u Rijeci nego u Zagrebu, a da u Rijeci nitko nije spominjao nikakav rub bankrota?!. Je li smo svi skupa u Rijeci nešto propustili ili nova zagrebačka i nominalno lijeva vlast legitimitet stječe na manipulacijama?.
Nakon Lalovca, Damir Bakić je krenuo s drugim tipom mantre: konsolidiranost gradskih financija kakvu je postigla nova zagrebačka vlast nije stvar subjektivnog dojma već je objektivna činjenica koju potvrđuje višestruko podizanje kreditnog rejtinga Gradu od dvije najrenomiranije svjetske kreditne agencije. I opet, izvan konteksta važnost i adekvatnost ocjene kreditnih agencija ili podizanja rejtinga zvuče bitno drugačije nego u kontekstu kojeg Bakić ne spominje. Recimo, Bakić ne spominje da su iste kreditne agencije u istom periodu za isti stupanj podigle kreditni rejting i Plenkovićevoj vlasti. Je li to onda dokaz da je Plenković zaslužan za vrlo razboritu politiku i konsolidaciju državnih financija zbog koje je njegova vlast zasluženo nagrađena podizanjem kreditnog rejtinga?. Sumnjam da bi se možemisti ili ezdepeovci s time složili.
Bakić ne spominje niti da je Moody’s, jedna od tih ‘najuglednijih kreditnih agencija’, o Bandićevoj vlasti u studenom 2020. godine, dakle pola godine prije izbora, napisala izvještaj u kojem ističe da je „Grad Zagreb umjereno zadužen a operativne performanse solidne“. Ne zvuči baš kao rub bankrota. U konačnici, Bakić ne spominje da su famozne rejting agencije potpuno promašile u svojim ocjenama koje su davale vodećim financijskim institucijama ali i državama, pred svjetsku ekonomsku krizu 2007/2008. i u periodu nakon krize. Pa je tako Grčka od Moody’s agencije 2009. godine, samo godinu dana prije bankrota, dobila višu ocjenu nego što je imaju danas Hrvatska i Grad Zagreb. Toliko o objektivnosti i pouzdanosti njihovih ocjena.
Da je nastup Lalovca i Bakića ogledni primjer manipulacije, objektivne (nesvjesne, bazirane na vulgarno ekonomskoj ideološkoj ignoranciji i neznanju) ili subjektivne (‘oni znaju da manipuliraju, ali manipuliraju i dalje’), pokazuje potpuno zanemarivanje ključnog faktora koji je utjecao na poboljšanje gradskih i državnih financija: faze kapitalističkog ciklusa.
Naime, i Filipoviću u Rijeci (kojem se zamjera da ga nikada nije bilo i da je stalno putovao) i Tomaševiću u Zagrebu (koji dela u gradskoj upravi do kasno navečer) i Puljku u Splitu proračuni su se bitno bolje napunili nego njihovim prethodnicima u prvom redu zbog kombinacije konjunkture i inflacije. Zagrebački proračun je u četiri godine narastao s 1.4 milijarde na gotovo 2.7 milijardi, riječki s 150 na 230, Plenkoviću državni proračun sa cca 20 milijardi u 2021. g. na 32 milijarde u 2025. g. i to bez ikakvih zasluga ljudi na čelnim pozicijama vlasti. Doslovno, da je autopilot bio na poziciji gradonačelnika ili premijera, gradske i državne financije bi u okviru postojeće porezne i rashodne strukture u 2025. godini bile puno bolje nego prije 2021. godine, dugovi lakše smanjeni, dospjele obaveze podmirene (inflacija pogoduje dužnicima jer su dugovi određeni u iznosima prije nastupa inflacije, pa inflacija, posebno bez upliva tečajnog rizika, dugove realno smanjuje) ..
Posebno je nepošteno ili ignorantski od Lalovca koji je bio ministar financija u Milanovićevoj vladi i za vrijeme recesije da zanemaruje utjecaj konjunkture na stanje proračuna. Naime, SDP je prije dolaska na vlast 2011. godine u izbornom programu Plan21 najavljivao da će od prve godine njegove vlasti stope rasta biti pozitivne, da bi u zadnjoj godini dosegnule stopu od 5%. Umjesto toga, u prve tri godine ekonomija je bila u padu, dakle umjesto rasta (konjunkture) imali smo recesiju, da bi tek u 2015. godini krenuo blagi oporavak. Zbog recesije, javni dug je značajno porastao, Milanovićeva vlada prvo s Linićem a onda s Lalovcem kao ministrima financija provodila je tzv. mjere štednje odnosno rezala plaće i ostale javne rashode, uz to što je digla poreze i nagazila radnička prava.
Treba biti pošten i reći da Boris Lalovac kao pojedinac, dakle kao ministar i ekonomski i financijski stručnjak, nije mogao ništa učiniti da javne financije budu u boljem stanju, da se smanji teret javnih dugova i da se kvalitetnije i obimnije financiraju javne funkcije dok traje recesija. Ali isto vrijedi i obratno, za vrijeme konjunkture i još u kombinaciji s inflacijom, čak i da na čelnim pozicijama imaš autopilota, proračunske financije će bolje izgledati, projekti će se lakše financirati, obaveze podmirivati..
Kada Lalovac i Bakić potiskuju pitanje i utjecaj kapitalističkih ciklusa na stanje javnih financija, oni manipuliraju i u javnosti podržavaju vrlo štetne predrasude radi kratkoročne izborne koristi.
Not good, not good at all.
