DOK SMO MI U RATU ČISTILI HRVATSKU OD MINA OTOČNI LEŠINARI SU ČISTILI NAŠE STANOVE – OTVORENO PISMO ANTE ŽITKOVIĆA S OTOKA VISA
Tekst: Ante Žitković
Foto: Grad Vis/Vanja Zupčić
Ministru branitelja RH gosp. Tomi Medvedu, predsjedniku Vlade RH gosp. Andreju Plenkoviću, predsjedniku HR Sabora gosp. Gordanu Jandrokoviću
Poštovani ministre branitelja RH gosp. Medved, predsjedniče Vlade RH gosp. Plenkoviću i predsjedniče HR Sabora gosp. Jandrokoviću!
Ovim putem obraćam vam se svima osobno, ali i svoj hrvatskoj javnosti. Zovem se Ante Žitković, rođen 1948. g. na Visu od roditelja Roka i Vinke Žitković, koji su od Grada Visa 1943. g. stekli korištenje napuštenog stana na adresi Ul. Biskupa Mihe Pušića 7 u Visu, od obitelji Ozretić koji su padom Italije i vojske Kraljevine Jugoslavije čiji su bili pripadnici, izbjegli u Juñnu Ameriku te se nisu nikada vratili niti u Jugoslaviju niti u Hrvatsku, niti njihovi izvomi nasljednici. Dakle, u istom stanu su moji roditelji zakonito żivjeli s ugovorom o korisnicima stanarskog prava. Umrli su 2002. g. u stanu. Ja sam se rodio u istom stanu 1948. živio u nj i żivio sve dok me nasìlno nije bez ikakvog rješenja sa zaštitarima izbacio Šime Marasović sa suprugom Maricom Fučkar Marasović 2023. g. iako sudski postupci koji sam bio prisiljen voditi s njima nisu gotovi. Napominjem, da sam imao i dan danas imam prebivalište na istoj adresi, premda sam odlazio na školovanje izvan Visa šezdesetìh g. te od 1972-1991. żivio u Tivtu gdje sam bio osnovao obitelj i imam dvoje djece, sina Roka i kćer Melaniju koji su osnovali svoje obitelji i s djecom žive u Rovinju i u Rijeci. Naime, ja sam krajem osamdesetih bio rastavljen, bio podstanar u Tivtu i vodio zajedničku brigu o svojoj djeci s bivšom suprugom, farmaceutkinjom. Ali s početkom Domovinskog rata u HR u Boki Kotorskoj, u Tivtu, bio sam ugrożen, bio sam kao Hrvat pod stalnim životnim prijetnjama, te sam poput tisuće Hrvata iz Boke Kotorske izbjegao tada u HR. U početku sa sinom Rokom na Visu kod roditelja, u naš stan u kojem su, ponavljam, legalno sa stanarskim pravom živjeli, i opet ponavljam, od 1943. g.
Pomogao sam uskoro i svojoj bivšoj supruzi i kćeri da zamijene njihov stan te su u Rijeci isto ostvarili i bivša supruga se zaposlila u struci, a ja sam svo vrijeme od tada živio s roditeljima o kojima sam starao do njihove smrti u zajedničkom domaćinstvu i radeći u polju…
Takoder napominjem da sam se stavio na raspolaganje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, pripadnik sam Samostalne domobranske satnije Vis, a na Visu je s nama bila i 113 Šibenska brigada (dio). Imam potvrde MO o braniteljskom statusu, branili smo Vis, razminirivali smo Vis na kojem je odlaskom JNA bilo devastiranih vojnih objekata te s postavljenim bezbrojnim minama miniran, čak i plaže, itd. Tih godina koliko sam bio u HV, bio sam izložen pogibelji kao i mnogi moji suborci, kojih je preko stotinjak poginulo u istoj postrojbi, a jedan od njih i čuveni Filip Gaćina poznat s uzvikom: „Obadva, oba su pala!“ Dali smo sve Hrvatskoj, što smo smatrali svojom dużnošću.
Ni naum nam ne bi palo, što je palo “lešinarima” rata, da dok smo mi branili HR i čistili terene, da je nekome palo naum čistiti stanove i izbacivati nositelje stanarskog prava i članove njihove obitelji i u samom Visu i to od strane gradonačelnika Acalinovića i dogradonačelnika navedenog Šíme Marasovića, koji su naš zahtjev za otkup stana 1992., gle čuda, odbacili ne postupivši zakonito niti obavijestili pravobraniteljstvo niti Fond za oduzetu imovinu, i gle čuda, po mom osobnom uvjerenju koristeći svoj položaj u Gradu, proglasili su mrtvima nekadašnje vlasnike odbjegle Ozretiće, te gle čuda, iako smo dobili prvu presudu, daljnjim postupcima isti dogradonačelnik postaje rod Ozretića u desetom koljenu i biva navodnim nasljednikom, koji dok sam ja slużio HV isti dogradonačelnik je nukan i svojom ženom napadati moje roditelje od devedesetih g. da se isele pored stanarskog prava kojeg su imali, bezbroj puta su ih napadali, pa i mene dok je uz mene bio maleni sin Roko izbjegli iz Boke Kotorske.
To što smo proživjeli od istih “spodoba” da bi se domogli stana u kojem smo živjeli kao obitelj od 1943. g. nije dostojno pričati… U sudskim spisima je lažirano bezbroj činjenica, da sam ja od 1948. u Cmoj Gori itd., i time lažno możda rođen u Crnoj Gori, możda time da bi aludirali i da sam četnik iz Crne Gore, dok sam ja u stvari glavom bez traga bjeżao s malom djecom kao Hrvat iz Cme Gore jer sam u Crnoj Gori bio ustaša, kojeg treba eliminirati, zatim u spisima nedostaju ispravna svjedočenja, pokradeni su brojni činjenični dokumenti, itd, itd.
Na koncu, s pet zaštitara, koji su neki mjesecima boravili u mom jedinom stanu, gdje je sva moja i roditeljska imovina, izbacili su me na ulicu 2023. g. ali moje stvari su još unutra i osim ostalih postupaka pokrenuo sam i kaznene postupke za oduzimanje moje “slobode” i ìmovine od strane njih u biti od strane “ulice”. Stoga vas molim, dok sam još normalan, primite me poštovani ministre branitelja, pomozite napraviti reviziju mog statusa i životne situacije. Nemam riječi kako opisati tu bijedu u koju me očito bijedni ljudi s određenima iz institucija imaju moć igrati se sa sudbinama. Ne znam kako sam živ i sve istrpio.
Želim i tražim da se agonija u koju su me stavili određeni ljudi, zaustavi jednako onako kako smo ja i branitelji zaustavili neprijatelje Hrvatske, želim da se sve ispita i zasluženo prokažu i kazne oni koje ja nazivam ratnim profiterima. Pomozite očistiti te “mine” u današnjoj HR.
Ja više nemam sredstava za odvjetnike, ni odavno, osiromašio sam time potpuno, ali moje dostojanstvo me tjera da se obranim i da mi u tome budete pomoć…
Ništa od HR nisam trażio, ni dobio, znam da bi imao i pravo i na bespovratnu novčanu pomoć za HR branitelje, makar da platim odvjetnike… Ukoliko Š. Marasović i njegova žena, koja je navodno član HDZ-a, za koju sam čuo da je navodno nečasno vodila svoju udrugu „Anđeli čuvari“ za tobože pomoć djeci poginulih HB RH, postoje bezbroj saznanja o kriminalnim radnjama iste u tome, korištenje prognanika da na Visu beru vinograde protivno njihovoj volji, zatim, gđa. i gosp. Marasović na obalnom pojasu niti 1 m od mora grade objekat u kojem žive i na Visu i u ZG u stanu kojeg je otkupila od RH devedesetih, kao što bi i moji roditelji i ja otkupili. Ja nikakvu drugu stambenu imovinu nisam imao i nemam, a iz nje sam nelegalno izbačen kako sam naveo.
Ako je ovo sve moguće u HR, HR smo osudili na propast! Spasimo Hrvatsku!
Prilozi:
- Uvjerenje Ministarstva obrane NO Vis
- Ugovor o korištenju stana
- Potvrda o davanju stanarskog prava Žitković Roku mom ocu
S poštovanjem, Ante Žitković iz Visa, Mob: 099-6528063
