CHEMSEX – KAKO DOŽIVJETI SEKSUALNO OSLOBOĐENJE?

Tekst: Viktor Zahtila/Vox Feminae

Foto: Gay Club

Kada se u medijima priča o LGBT ljudima, naši životi svode se na tri teme: zakonski okvir, povorka ponosa i homofobno nasilje. Zbog ovog dehumanizirajućeg oblika tihe cenzure o nama se razmišlja kao o pukoj ideologiji, a ne kao o ljudima od krvi i mesa. Kroz seriju tekstova za ovaj portal, naslovljenu „Intimni životi gej muškaraca u Hrvatskoj“, razgovarat ću s gej muškarcima o našim različitih pristupima ljubavnim odnosima i uživanju u seksu i drogama, o iskustvima koja mnogi od nas dijele, poput traume odrastanja u homofobnom društvu, kao i fenomenu gej usamljenosti, tog tihog očaja zbog kojeg osjećamo kao da nikad nećemo pronaći partnera i ljubavno se ostvariti. Cilj ove serije tekstova je razbiti društveni tabu u kojem je zaključan razgovor o našoj intimi, kao i stigmu koja obavija naš seksualni život

Chemsex – najkontroverznija tema unutar gej populacije

U ovom tekstu bavit ću se fenomenom chemsexa, najkontroverznijoj temi unutar gej populacije. Riječ je o vikend-orgijama koje se organiziraju putem dejting i sex aplikacija poput Grindra, a na kojima se konzumira čitava paleta droga – trava, speed, ecstasy/MDMA, ketamin, mefedron, GHB i crystal meth. Iako potonje dvije supstance, intrinzično vezane uz chemsex partije, lako stvaraju adiktivnost (meth) i nose velik rizik predoziranja (GHB), ovo neće biti tekst o problemu ovisnosti, o kojem postoji i više nego dovoljno materijala na internetu. Često se zaboravlja da je zlouporaba droga samo jedan fragment daleko više rasprostranjene uporabe droga, tj. manje ili više odgovornog uživanja u njima.

O seksu se danas uglavnom govori u kontekstu seksualnog nasilja, a o drogama kao moralnom i zdravstvenom sunovratu u (samo)uništenje, a kad u to umiješaš homofobiju, dobiješ otrovan senzacionalistički koktel. Kako bih preduhitrio moguću moralnu paniku čiji cilj je uvijek posramiti gej ljude, kontaktirao sam svog sugovornika, kojeg ću nazvati Martin. Iako je veteran te scene, opisao bih ga kao suštu suprotnost fantazmagorične slike raspadnutog narkomana kakvu mnogi (gej) ljudi gaje o muškarcima na chemsex sceni. Zgodan, artikuliran, inteligentan i emancipiran, Martin je gej muškarac u ranim tridesetima koji se bavi intelektualnim radom, dijelom i na jednom stranom sveučilištu.

Iako je potpuno out svojim prijateljima i obitelji te ni najmanje ne cenzurira svoju seksualnost – štoviše, rado će podijeliti eksplicitne fotke svojih seksualnih putešestvija – ne mogu otkriti njegov pravi identitet jer bi ga to ugrozilo na poslu, koji je osjetljive prirode. Problem nije u njegovom seksualnom identitetu koliko u eksplicitnom razgovoru o seksu. Naša kultura nema problema prikazivati, primjerice, trenutak smrti grčkog navijača u Ateni, ali joj je skandalozno kada netko kaže da voli pušiti kur**, zbog čega ovu divnu hrvatsku riječ moram kastrirati s dvije zvijezdice (sukladno Pravilniku o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima, op.ur.) s obzirom na to da je tekst financirala Agencija za elektroničke medije.

Za početak, pitao sam Martina ga da mi u par riječi definira chemsex.

Martin: To je cijela kultura seksa koja je direktno vezana uz Grindr. Naravno, i prije su se pederi seksali na drogama. Ali ta ideja da odeš na Grindr i skupiš ekipu koju ni ne poznaš i vi se krenete drogirati, to je specifično. Mobiteli su uvijek upaljeni i računa se da će se pozvati još ljudi. Postoje određena pravila koja su više ili manje izrečena, a to je: nema kondoma, samo bareback.​​*​​ Nema likova koji ne žele droge jer bi pokvarili vajb. I naravno, moraš imati seksi tijelo. Ako nisi nabildan, moraš imati veliku kitu i obratno. Nema tu baš neke raznolikosti kao što možda ima na Zapadu. Zna se što je na cijeni: nabildani bezglavi torzo.

Viktor: Kako si ti krenuo u to?

Martin: Bio sam dosta konzervativan dok sam bio mlađi. Mislio sam da se drogiraju samo psihički slučajevi i nekakve ormaruše koje bez droge ne mogu dati guzicu jer se stide. Međutim, nekad 2019. sam imao super seks s jednim likom koji mi je kasnije priznao da si je u kupaonici nakapao G.​​†​​ Ali ako ja nisam ni skužio da je on na nečemu, dapače, bilo je super, onda možda to i nije neka bijesna droga. Kasnije sam upoznao i njegovog dečka, bili su ok par u dugoj u vezi, imali karijere i djelovali stabilno. To me ohrabrilo. S njih dvoje sam prvi put probao speed i G. Bilo je predivno. Skinuo sam se gol i plesao. Kasnije se pridružio još jedan tip. Svi bili seksi i nabildani, osjećao sam se kao da sam ušao na set pornića. Biti okružen golim muškarcima koji pričaju, plešu, drogiraju se, jeb* – što sam čekao cijeli život? Totalni dream come true.

Viktor: Kako si navigirao kroz tu scenu? Jesi se samo prepustio?

Martin: Ne. Imao sam jasan plan da steknem seksualnog iskustva i vještine. Krenuo sam u to poslije teškog prekida jednog manipulativnog odnosa. Skužio sam da je dio moje nemoći u tom odnosu bilo seksualno neiskustvo i da me druga osoba kontrolirala seksom, zapravo, uskraćivanjem seksa. Jako me to povrijedilo, da me netko tako pali, a da se osjećam toliko slab u njegovoj prisutnosti. Odlučio sam da si to više nikad neću dopustiti. Instalirao sam Grindr i rekao si – sad se jeb** dok se ne opustiš.

Viktor: Opiši mi neku orgiju koja ti je ostala u sjećanju.

Martin: Jednom smo se nas pet našli kod poznanika, u stanu njegove bake. Sjećam se masivnog namještaja, veliki kauči, starinski krevet. Dugo se nisam seksao, bio sam užasno napaljen, a svi su mi bili hot u toj prostoriji, baš svi. Odlični jeba**, seksualno emancipirani, spremni za eksperimentiranje. Svi su bili vers. Nije bilo nekih toksičnih topova​​‡​ koji se zgroze ak im dotakneš šup**. Bilo je i puno maženja. Nije samo da te netko trpa i kad završi ode na WC i ponaša se kao da ne postojiš, nego bi legli i mazili se.

Mislim, bilo je tu svih kombinacija. Najviše mi je ostao u sjećanju jedan lik koji je bio zavaljen na sofi. Onako visok, vitak i mišićav, s ogromnom kitom koja samo visila s te sofe. On je pušio cigaretu i pričao s nekim drugim likom, a ja sam samo kleknuo pred njega i krenuo. To me zna tako napaliti, kad te netko ignorira i onda se toliko potrudiš oko njegove kite da ga natjeraš da obrati pozornost na tebe. Bio sam totalno prisutan i koncentriran na to što radim sve dok nije počeo stenjati.

Viktor: Zvuči kao gej verzija mindfulness meditacije.

Martin: Da, jer kad si na drogama i najmanji dodir je toliko intenzivan da nema svijeta van toga. Toliko si prepušten da zapravo nestaneš kao osoba i sve što ostane je spoj dva tijela. Postaneš čista anatomija.

Viktor: Bi li stavio zaručnički prsten na njega?

Martin: Ma ne. Tužno je pokušati izvući iz toga nešto više od seksa. Jednom kad je party gotov, ljudi se uglavnom više ne vide, ne čuju. Za mene bi to druženje prestalo kad bih izašao iz te prostorije, ali istovremeno je to bilo hot, baš zato što je to anonimni seks. To je mali zatvoreni svijet užitka i možda baš zato što ih više nećeš vidjeti možeš si dopustiti da budeš neka nova osoba.

Viktor: A kakva si ti osoba postao?

Martin: Prije se nikad nisam doživljavao kao pretjerano seksualno biće. Nisam si dopustio biti feminin jer bi se zakočio, a ni maskulin jer mi se taj mačizam gadio. Imao sam jako loš odnos prema svojem tijelu i bježao u intelekt, u učenje, u rad, bio sam geek. A u chemsexu sam si dopustio da budem i dom top​​§​​ krkan i submisivna drolja. Počeo sam gledati odnose moći na drugačiji način. Nekad si ti taj koji kontrolira situaciju i svi u prostoriji se pale na tebe. U drugom trenu si pohotni jadnik koji plazi za drugima, a druga osoba te ne ferma ni pet posto, što zna biti jako napaljujuće. Možeš si dopustiti biti jadan, bez stida. To je neki siguran mali mikrosvijet u kojem možeš eksperimentirati sam sa sobom jer na drogama nema srama, straha. Okej je prići nekome tko nije zainteresiran, što mi trijeznom ne bi bilo. Zapravo isprobavaš sve ono čega bi te bilo sram u stvarnom životu.

Viktor: Znači, chemsex ti je pomogao da se seksualno oslobodiš?

Martin: Apsolutno. Ali ne samo to. Dobio sam samopouzdanje koje se čak prelilo i u druge aspekte života. Tipa, imao sam dosta socijalne anksioznosti kad bih upoznao neku novu osobu ili grupu ljudi. Važnu ulogu je igrao taj neki tjelesni moment – mislim, vidiš po govoru tijela je li netko ok sam sa sobom. Ta konstantna golotinja i igra me seksualno oslobodila. Čak i trijezni seks mi nakon toga mi više nije bio dosadan jer ideje koje su se rodile pod utjecajem droga ostanu s tobom.

Viktor: Ali spomenuo si mi da ti je teško bilo vratiti se u normalan seks…

Martin: Pa je. Kad sam se opet počeo seksati trijezan to nije bilo ni približno onom užitku koji imaš na drogama. To je kemijski nemoguće. Droge strašno pojačaju tjelesni osjet napaljenosti i strast, dogodi ti se čak i ona fejk zaljubljenost koju izazivaju mefedron i MDMA. A onda taj trijezni seks poslije, kao da te netko preselio iz nekog prekrasnog grada punog muzike, divnih ljudi i topline, tipa Lisabon, u neko sovjetsko predgrađe.

Viktor: Kako si se uspio vratiti natrag?

Martin: Shvatio sam da je glupo očekivati isti doživljaj. Rekao sam si – okej, sad će biti teže uživati u seksu bez droga, ali ću se potruditi, dat ću si vremena da se seksam samo trijezan. I uspjelo je. Nakon što sedam mjeseci nisam orgijao na drogama, totalno sam se udaljio od tog problema. Trijezan seks mi je sad fenomenalan. Ali meni je bilo lakše izaći iz tog svijeta jer sam imao prijatelje i život izvan toga. Imam frendove s kojima slobodno mogu pričati o tim iskustvima.

Viktor: Pretpostavljam da je teže onima u ormaru.

Martin: Mislim, sigurno neće o tome pričati s kolegama s posla. Čak ni ja to ne radim. Ako je neki hetero par bio na Bledu s djetetom, do srijede ćeš slušati o tome kako je Bled prekrasan, ali ja neću reći kako je lijepo primiti dvije kite. Čak i ako su to neki gay friendly ljudi, oni nemaju to iskustvo, ne mogu se nadovezati. Odmah te gledaju kao da imaš problem. “Možeš li to malo smanjiti, Martine?” ili “Pazi da ne pretjeraš.” Znači, ako ja koji sam out i imam neku zajednicu ne mogu baš slobodno pričati o tome, kako je tek njima?

Za mnoge je chemsex orgija jedino mjesto gdje si dopuštaju biti gej. Nemaju nužno svi žene i lažne živote, iako ima i toga. Radnim danom su u ormaru, ne druže s pederima, pa se svaki vikend drogiraju je im je to jedini prostor slobode i socijalizacije s drugim gej ljudima. Ali to je lažan svijet socijalizacije jer čim se otrijezniš on nestane. Tako postaneš ovisnik o drogama i chemsexu. To je bar moja pretpostavka. Mislim, nije to ni mene skroz zaobišlo. U periodu kad sam više posjećivao chemsex orgije udaljio sam se od svojih prijatelja, zajednice, trećih prostora koji nisu ni dom ni posao. I kad bi se osjećao usamljeno, to mi je bio quick fix.

Viktor: Događaju li se na chemsex partijima neki momenti socijalizacije?

Martin: Jedan od čestih izazova za domaćina je spriječiti da se party pretvori u čajanku, jer ljudi spontano počnu čavrljati, pušiti cigarete, družiti se, a to “ubija” atmosferu za one koji se žele jeba**. Ali to se uvijek dogodi. Ljudi žude za tim. Sjećam se da me usred seksa jedan lik zaustavio i rekao, “bismo li mogli sada malo pričati?” Ljudi kad izgube seksualne inhibicije, izgube i sve druge, pa se otvore o svojim problemima. Ima tu svega, intime, tračeva, a bome i patologije. Meni su najzanimljiviji ti nekakvi str8 acting pederi​​¶​​ koji su inače rezervirani i oprezni, ali kad se razvežu na drogama i čuješ što misle o sebi i drugima, skužiš koliko zapravo ne vole sebe.

Viktor: Znam o kakvim ljudima pričaš. Primijetio sam da često nemaju ni jednu lijepu riječ za reći o drugom pederu, samo onaj zlobni, otrcani sarkazam. Čak i kažu stvari poput, “Ja ti ne volim pedere, svi bi se samo ševili, pokvareni su, itd.” Ako to nije autohomofobija, ne znam što jest.

Martin: Ima tu svega. Bilo mi je zanimljivo susresti ljude s kojima nikad u životu ne bih imao doticaja, tipa skroz radničkom klasom ili nekakvim bankarima, od gornjih 1% do onih potpuno bez para. To ti dođe kao salon za upoznavanje ljudi. Seks je, naravno, glavna stvar, ali ja sam dobio i više od toga, nekakvu afirmaciju od drugih muškaraca. Nikad nisam imao ni strejt ni gej muške prijatelje, bar ne do srednjih dvadesetih. A sad sam odjednom u situaciji s deset pedera i osjećam se prihvaćeno. Ali ne samo pedera kao pedera, nego i kao muškaraca. To je neka vrsta muške socijalizacije koja mi je bila nova i drugačija, u kojoj sam bio prihvaćen i privlačan. I mislim da me to uvijek vraćalo.

Napomena: Tekst je nastao uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.