BUDUĆNOST UKRAJINE

Tekst: dr. sc. Nenad Raos

Foto: Reutres

Ako bismo prosuđivali politke prema onome kako nam se predstavljaju, prema njihovim programima i parolama, došli bismo do zaključka da živimo u najboljem od svih svjetova. Bijeli kolonisti u Sjevernoj Americi su prosvjetljivali domorodačko stanovništvo, učeći ga kako da čuva stada i obrađuje zemlju, robovlasnici u Sjedinjenim Državama su integrirali Afroamerikance u svoju (proširenu) obitelj – pa se život crnih robova u Americi nije bitno razlikovao od života seljaka u europskim seljačkim zadrugama. Ima toga još.

POLITIČKA POZADINA

Osnovanu tezu fašizma, da država nije udruženje građana, nego biće (entitet) po sebi, nalazimo i kod Tuđmana i, konačno, svakog političara kojem je stalo do nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Ni Hitlerova težnja za posve slobodnom i nacionalno čistom državom ne odudara od Tuđmanove, pa ni Trumpove političke platforme – pa opet, koja razlika! Razlika nije, kao što rekoh, u programima i parolama nego u načinu realiziranja tih programa i sukladnosti parola s istinom, sa stvarnim životom građana u tim i takvim političkim sustavima.

Politička pozadina rata u Ukrajini ne razlikuje se u bitnom od navedenih povijesnih primjera. Ukrajinci se bore za nezavisnost, za puni nacionalni suverenitet, za zapadne, librealne vrijednosti, za demokraciju. Bore se, štoviše, za očuvanje ukrajinskog naroda i države, protiv nemilog ruskog osvajača. Lijepo. Lijepo je, doista lijepo, no samo dok se malo ne zagrebe ispod površine. Ukrajinici su se, istina, i prije borili za svoju državu i svoj suverenitet, ali onako kako se Pavelić borio za Hrvatsku – samo mnogo gore. Ima li veće poruge nego kad se u kanadskom parlamentu ovacijama daje počast 98-godišnjem „borcu za slobodu Ukrajine“, a onda se otkrije (joj, kako je to bilo teško otkriti!) da je dotični bio pripadnik SS-divizije koja je činila zločine (gonocid) nad Židovima, Poljacima i drugim narodima. Sada se traži ostavka predsjedavajućegtoga visokog doma, a Poljska hoće da joj se „heroj“ izruči, jer, znamo, ratni zločini ne zastarijevaju. Je li se što promijenilo? Ruski jezik, ruska književnost i ruska pravoslavna crkva su de facto zabranjeni u Ukrajini, a čega će još biti to tek trebamo vidjeti.

POPIS NEPRIJATELJA UKRAJINE

A što se demokracije, slobode govora tiče, i u tome su Ukrajinci napredovali. Već postoji popis „neprijatelja Ukrajine“, na kojem se nalaze svi oni koji ne govore onako kako je to Zelenskom i njegovoj ekipi po volji. Na njemu se našao i naš predsjednik Zoran Milanović te ratni reporteri koji izvještavaju s ruske strane bojišnice, a ne bih se iznenadio da otkrijem i svoje ime na tom popisu. Neki su „neprijatelji Ukrajine“ već likvidirani, pa se nadam da se to neće i meni dogoditi. No, ipak. Imam dovoljno godina da se više ne bojim smrti, a atentat na mene možda osnaži kandidaturu Zelenskog za Nobelovu nagradu za mir. Svako zlo za neko dobro.

No vratimo se temi, vratimo se naslovu. Kakva budućnost čeka Ukrajinu ako pobijedi u ovom ratu?

Prvo da vidimo kakvo je stanje na terenu. Deset milijuna Ukrajinaca je pobjeglo i ako se ovaj rat oduži još koju godinu (što je vrlo vjerojatno) ti se građani nikad neće vratiti u svoju domovinu. Drugi, također demografski problem, je što će se smanjiti, usijed gubitaka na ratištu, broj muškaraca, pa će ukrajinsko društvo imati višak žena. Takvoje stanje uvijek izvor problema, koji se rješavaju na mnoge, no rijetko kada adekvatne načine, poput poligamije, promuskuiteta i brakolomstva.Izuzmemo li prvo rješenje, nedostatak muškaraca će dovesti do pada nataliteta, a time do još većeg opadanja stanovništva. Usto treba računati i na to da će se stanovništvo Ukrajine još više smanjiti budući da Zelenski ima u planu protjerati sve Ruse s područja istočne Ukrajine. (Ovacije 98-godišnjem „heroju Ukrajine“ nisu bez veze.)

I HRVATSKA PUNI DRŽAVNI PRORAČUN UKRAJINE

Ekonomski problemi koje očekuju Ukrajinu još su gori. Danas se dvije trećine budžeta te krnje države (mjesečno pet milijardi dolara) namiruje iz džepova poreznih obveznika Sjedinjenih Država i Europske Unije, uključujući i Hrvatsku. Ono što je za Ukrajinu krajnje nepovoljno, je da se samo desetina tih sredstava daje kao donacija, dok će preostalih 90 % Ukrajina morati vratiti. Vratiti iz čega? Gospodrstvo će biti uništeno, radne snage neće biti (jer je raseljena ili poginula na ratištima). Jedini izlaz za ukrajinsku ekonomiju biti će prodaja nacionalnog bogatstva, rudnika i žitnih polja, radi otplate dugova. Tako će SAD dvostruko zaraditi, prvi put na prodaji oružja, drugi put na eksploataciji Ukrajine. A što će biti s Ukrajincima?

BOLJE BITI S RUSIMA NEPRIJATELJ NEGO S AMERIKANCIMA PRIJATELJ

Oni će se, jednostavno rečeno, pretvoriti u kmetove, u sluge američkog kapitala. Kako unatoč tome neće biti dovoljno radne snage, trebat će Ukrajinu naseliti drugim narodima, najvjerojatnije Afganistancima, Sirijcima i narodima iz srca Afrike.

Ne treba imati mnogo pameti da se vidi što će na kraju biti. Ukrajinci koji su se borili za nacionalno čistu državu (bez Rusa i Mađara) morat će svoju domovinu dijeliti s potpuno stranim, neeuropskim narodima kojih će usto biti mnogo više nego što je Rusa ikad bilo u njihovoj zemlji. Ima li tome lijeka?

Bojim se da nema. Ili možda ima – kad Ukrajinci shvate da im je bolje biti s Rusima neprijatelj nego s Amerikancima prijatelj. A to je, priznajem, teško, vrlo teško za razumjeti – i prihvatiti.