“A-JE-TO” PONAŠANJE U KRIZNIM SITUACIJAMA
Tekst: S. Kapetanović
Foto: HRT
U kriznim situacijama treba se ponašati promišljeno i odgovorno da svojim postupcima ne pogoršamo i ovako lošu situaciju, ali da istovremeno maksimalno pomognemo i smanjimo pogibelj. “A-je-to” ponašanje je u tim situacijama sve samo ne dopustivo. Zamislimo da usred požara netko od odgovornih počne tražiti ključ za otvaranje hidranata. Prije će se požar sam ugasiti nego što će takav “odgovorni” ikoga spasiti.
SIGURNOSNI ELABORAT
Da bismo se znali ponašati u kriznim situacijama moramo to ponašanje uvježbati za svaku od nevolja posebno, jer nije svejedno jeli nas pogodila poplava ili požar. To ispravno ponašanje mora biti propisano, a u većim sistemima kao što su industrijska postrojenja, skladišta, deponije i slično postupci moraju biti propisani u sigurnosnom elaboratu kojeg su izradili stručnjaci iz relevantnih struka (npr. kemije, geologije, biologije, tehnologije, zaštite na radu, itd.) uz uzimanje u obzir vrsta korištenih energenata, vrsta sirovina i tvari te njihovih svojstava, kemijske procese u radu, vrste i svojstva otpadnog materijala, te kemijske procese i produkte koji mogu nastati uslijed havarije u pogonu. Zakon, što više, propisuje da se godišnje moraju izvoditi vježbe za zaposlenike i njihove korisnike usluga (npr. studente ili učenike) koje obuhvaćaju postupke evakuacije, pružanja prve pomoći, zaustavljanje tehnološkog procesa, itd. Sadržaj vježba i njihovih specifičnosti je propisan za svaku vrstu ustanove, tvorničkog postrojenja, itd. Tu mora biti jasno propisana hijerarhijska struktura koja donosi odluke, komunicira s javnošću i medijima, rodbinom zatečenih ili ozlijeđenih radnika. Ništa ne smije biti prepušteno improvizaciji. Kako vidimo po nedavnim događajima na Jakuševcu, mnogo je toga bilo prepušteno slučaju, stihiji. Ali, u medijima, niti u službenim informacijama za javnost nitko nije spomenuo postojanje sigurnosnog elaborata za Jakuševac. Zar gradska deponija koja predstavlja objekt visokog rizika posluje bez njega?
NEPRENOSIVA KAZNA
Havarije na deponijama nisu ništa novo, ni u svijetu niti kod nas. Možda su požari najčešći, posebno ove jeseni u nas. Prisjetimo se požara na deponijama u Rijeci, Splitu i Osijeku. Svi su ti požari na kraju bili lokalizirani i ugašeni velikim zalaganjem i nažalost, žrtvama lokalnih vatrogasaca, ali su svima dali do znanja da za takve havarije najčešće nismo spremni, i da se za svoju sigurnost, pa i građana opožarene tvrtke nisu adekvatno opremile niti pripremile. Nakon tih havarija obično smo dobili informaciju da je istraga u tijeku, ali nismo dobili informaciju da je netko zbog toga izgubio fotelju, ili da je bio primoran platiti prouzročenu štetu. A Zakon upravo to i predviđa jer su među kaznenim odredbama eksplicitno navedene novčane kazne za pravnu osobu, ali i za odgovornu (fizičku) osobu u pravnoj osobi čija je kazna neprenosiva na pravnu osobu. Dakle, kaznu mora platiti i čelnik tvrtke. O tome, naravno, odlučuje nadležni sud.
“BACKUP” PLAN
Kad planiramo neki značajni infrastrukturni objekt moramo u samom startu planirati i postupanje u slučaju havarije sustava, moramo planirati takozvani “backup plan”. Kako trebamo postupati kad nešto pođe krivo. I to po najgorijem mogućem scenariju. Za usporedbu, kada putnik krene autom u neku pustinju pripremi se za sve moguće probleme, pribavi puni kanister rezervnog goriva, vodu, rezervnu hranu za nekoliko dana, baterije za radio, i još puno toga. Isplanira trasu, ali i alternativne puteve i mjesta opskrbe.
Kad bi ijedan putnik krenuo na svoju ekspediciju na način kako gradsko poglavarstvo upravlja gradom Zagrebom, sigurno ne bi stigao na svoj cilj bez ozbiljnih ozljeda, a možda bi i podlegao zbog svoje lakomislenosti. Niti elektrana niti deponija za otpad ne mogu se voditi niti se može njome upravljati ako nisu poznati postupci za upravljanje u slučaju havarije ili težeg kvara.
Ako elektrana prestane s radom, mora se znati od kuda se i kako možemo napajati strujom dok se postrojenje ne vrati u funkciju. I deponija je važan infrastrukturni objekt, od važnosti za cijeli grad pa i za županiju. Ako iz bilo kojeg razloga deponija prestane raditi, što ćemo tada? Čija je to briga? Odgovornost se mora znati, i s odgovornošću se odgovorni moraju suočiti. Ne može se tek tako mahati zastavom i vikati “Zagreb je naš!” a ne biti spreman za preuzimanje odgovornosti za grad kojeg žele voditi. Od paradiranja i farbanja ulica nema nitko koristi (osim trgovine u kojoj su boje kupljene).
NESTALO POVJERENJE
Havarija na Jakuševcu nas je sve podsjetila na ono što se u nešto manjem opsegu tamo događa već godinama. I ranije je bilo manjih klizanja, odrona, požara, i erupcija plinova. Sad ćemo trpiti usporeni odvoz gradskog i komunalnog otpada, ali se pitamo kakav plan ima gradska uprava u slučaju da se deponija zatvori što su danas vladajući obećali u svojoj predizbornoj kampanji, pa su im građani i ukazali povjerenje. Povjerenje je sada nestalo, jer su građani uočili da od šminkera i pozera nema koristi. Još im pokoji sa simpatijama opravdavaju greške, ali je takvih svakim danom sve manje, jer im entuzijazam opadne kad uoče gomilanje neodvezenih vrećica za smeće, neispražnjenih kontejnera, pa ujutro po magli uđu u hladne tramvaje i čuju gradonačelnikovo ekskiviranje da prizna svoju odgovornost. Netko je to dobro nazvao “a-je-to” vlast.
