„DVORANA SPENS PREŠUĆENA ISTINA – LOGOR ZA HRVATE 1991.“ : PRIOPĆENJE UDRUGE HRVATSKIH BRANITELJA

Tekst: Z. Gregurić

Foto: L. Hoffmann

U Zagrebu je u petak, 20. ožujka 2026. u organizaciji Udruga hrvatskih branitelja, logoraša i stradalnika Domovinskog rata održana konferencija „SPENS 1991. godine – vrijeme je za cjelovito i nepristrano utvrđivanje istine i poštovanje prema žrtvama“.

Naime, nakon pada Vukovara 18. studenoga 1991. godine, dvorana SPENS (Sportski i poslovni centar Vojvodina) u Novom Sadu bila je jedno od mjesta na koja su dovođene osobe iz Vukovara i okolice.

Danas, gotovo 35 godina kasnije, događaji koji su se ondje odvijali i dalje su nedovoljno istraženi te u javnom prostoru postoje različita tumačenja o tome što se ondje događalo. Prava istina o SPENS-u ne smije ostati prešućena. Upravo zato smatramo kako je došlo vrijeme da činjenice zamijene šutnju i prijepore. Da bi se to dogodilo nužno je otvoriti prostor za temeljito, stručno i objektivno istraživanje svih dostupnih izvora.

Na konferenciji su o ovim činjenicama svjedočili:

• Zlatko Panković, vukovarski branitelj, preživjeli zatočenik srpskih koncentracijskih logora, uključujući i SPENS, te osuđenik na smrtnu kaznu strijeljanjem u Beogradu;
• Ivan Anđelić, jedan od zapovjednika obrane Vukovara i heroj Domovinskog rata.
• Vlado Ošust, predstavnik Udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora grada Zagreba;
• Ivo Martinović, predsjednik zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata
• Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i sudionica Bitke za Vukovar

Na konferemciji je pročitan stav ravnatelja Hrvatskog memorijalnog-dokumentacijskog centra Domovinskog rata prof. dr. sc. Ante Nazora vezano uz dvoranu SPENS iz kojeg citiramo:“

Glede slučaja SPENS-a, nedvojbeno je da se radi o mjestu na kojem su protiv svoje volje u većem broju dovedeni Hrvati iz Vukovara i okolice, te u kojem je dio njih fizički i psihički zlostavljan. O tome je pisao srbijanski tisak, u kojem se spominje prihvat „evakuisanih“ lica s područja Vukovara u „trijažni centar u prostorijama SPC ‘Vojvodina’ u Novom Sadu“, te se navodi da su tamo „organi državne bezbednosti proveli dopunsku obradu u kojima su pronašli i odvojili ološ (ZENGE)“, odnosno da je među evakuisanima uhvaćen „ne mali broj zločinaca i zlikovaca“ koje su „poslali u druge zatvore i KP domove“ (Borba, petak, 22. novembar 1991., str. 4; Borba, subota-nedjelja 23-24. novembar 1991., str. III).

Prema tome, kako god to nazvali – „privremenim sabirnim centrom“ ili „tranzitnim mjestom za zarobljene Hrvate“ ili logorom, činjenica je da je u SPENS nakon srpske okupacije Vukovara prisilno doveden veći broj Hrvata koji su tamo ispitivani, a dio njih je „dopunski obrađen“, odnosno psihički i fizički zlostavljan, te raspoređen po drugim logorima – zatvorima i KP domovima.“

Iz brojnih presuda Haškog suda poznato kako je JNA bila odgovorna za otvaranje i organiziranje logora za Hrvate na teritoriju Republike Srbije, no vojska Republike Srbije koja čuva arhive JNA, na žalost i dalje ne dozvoljava pristup tim arhivima. Stoga pozivamo povjesničare, istraživače, sudove, tužiteljstva i druge nadležne institucije da se sustavno, odgovorno i nepristrano posvete ovoj temi te na temelju dostupne dokumentacije (arhivske građe, tadašnjih medijskih zapisa), svjedočanstava (dok još ima živih svjedoka) istraže i rasvijetle ulogu SPENS-a isličnih mjesta u kojima su ljudi dovođeni i zadržavani protiv svoje volje te zlostavljani u Vojvodini. Pozivamo međunarodne institucije da svojim utjecajem djeluju prema Republici Srbiji kako bi učinila dostupnim arhive koji sadržavaju građu koja je neophodna za istraživanje ove teme.

U tom kontekstu važno je utvrditi:

1. a) broj osoba koje su bile prisilno dovođene u SPENS;
2. b) način na koji su provođene „dodatne provjere“ i izdvajanja pojedinaca;
3. c) postupke kršenja međunarodnih normi postupanja prema zarobljenicima (zlostavljanja, mučenja ili silovanja), a o kojima govore svjedočanstva preživjelih i određeni medijski zapisi iz tog vremena;
4. d) gdje su pojedinci nakon tih „dodatnih obrada“ iz SPENS-a odvođeni i danas se vode kao nestali odnosno u koje su druge logore odvođeni u Republici Srbiji.

Ponavljamo – naša je namjera da se o ovim pitanjima progovori odgovorno i objektivno, bez predrasuda i bez politizacije, s ciljem utvrđivanja činjenica. Smatramo da svaka žrtva ima pravo na istinu, a društvo u cjelini na potpuno i nepristrano rasvjetljavanje svih događaja.

Ova inicijativa predstavlja poziv na odgovorno suočavanje s prošlošću, istraživanje, dijalog i utvrđivanje istine. Samo na temelju prikupljenih i iznesenih činjenica moguće je izbjeći daljnja osporavanja patnji koje su proživjele žrtve te time doprinijeti dostojanstvenom odnosu prema svim stradalima.

U našem izvornom pozivu ne spominju se nikakve „zabrane“ (apel nije zabrana), nego se njeguje kultura sjećanja i upoznaje šira javnost i mlađe generacije sa mjestima stradanja, a našim preporukama želimo apelirati na sve koji imaju kritički otvorenu savjest da svojim neodržavanjem koncerata baš na ovim mjestima zlostavljanja i stradanja sačuvaju dostojanstvo našeg naroda i svih nevinih žrtava koje su propatile na tim lokalitetima.

Prijedlog Ministarstvu hrvatskih branitelja

Predlažemo stvaranje i javnu objavu sustavne evidencije i kategorizaciju svih mjesta stradanja hrvatskog naroda tijekom srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku.

Zakonsku i institucionalnu zaštitu tih lokacija, uključujući sprječavanje devastacije, neprimjerenog korištenja ili zaborava.

Uključivanje ovih tema u obrazovni sustav, s ciljem očuvanja kulture sjećanja među mlađim generacijama.

Pokretanje nacionalnog programa zaštite i memorijalizacije, pod pokroviteljstvom nadležnih institucija.

Zahtjev DORH-u i nadležnim institucijama

Zahtijevamo hitno i sustavno djelovanje (identifikaciju i kontaktiranje živih svjedoka, organizirano i stručno uzimanje iskaza, prikupljanje, objedinjavanje i analiza dostupne dokumentacije i materijalnih dokaza vezanih uz logor SPENS, pokretanje izvida i kaznenih postupaka)  u cilju utvrđivanja pune istine o događajima vezanim uz logor SPENS, kao i procesuiranja odgovornih osoba za počinjena kaznena djela. S obzirom na protek vremena od počinjenja zločina, svjedoci tih događaja su danas u poodmakloj životnoj dobi, što dodatno naglašava nužnost žurnog prikupljanja njihovih iskaza, kako bi se spriječio nepovratni gubitak ključnih dokaza.Podsjećamo da kaznena djela ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti ne zastarijevaju, te da je Republika Hrvatska, kroz svoj pravni poredak i međunarodne obveze, dužna osigurati njihovo procesuiranje. Odgovornost je institucija Republike Hrvatske osigurati pravdu za žrtve i njihove obitelji, kao i očuvati povijesnu istinu kroz zakonite i transparentne postupke.Svako daljnje odgađanje smanjuje mogućnost utvrđivanja činjenica i pravednog procesuiranja odgovornih.

Prijedlog Ministarstvu kulture i medija i Ministarstvu turizma i sporta

Udruge hrvatskih branitelja, logoraša i stradalnika Domovinskog rata ponavljaju službeni prijedlog Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske te Ministarstvu turizma i sporta Republike Hrvatske da, u suradnji s relevantnim strukovnim organizacijama, izdaju službenu preporuku hrvatskim izvođačima i sportašimada ne nastupaju u prostorima koji su tijekom agresije Srbije i Crne Gore na Republiku Hrvatsku bili mjesta zatočenja, mučenja i koncentracijskih logora za hrvatske branitelje i civile. Kroz javne preporuke i komunikaciju promičete kulturu sjećanja i pijeteta, osobito prema mladim generacijama i javnim osobama.Preporuka ne predstavlja ograničavanje umjetničkih i sportskih sloboda, već odgovoran i civilizacijski nužan čin poštovanja prema žrtvama i očuvanju dostojanstva prostora obilježenih stradanjem.

Apel hrvatskim izvođačima i sportašima

Ne nastupajte na mjestima koja su bila logori.To nisu pozornice. To su mjesta patnje, stradanja i izgubljenih života.Svaki koncert ili sportski događaj na takvim lokacijama vrijeđa dostojanstvo žrtava i njihovih obitelji.Imate utjecaj. Imate glas. Iskoristite ga odgovorno.

Birajte gdje nastupate. Birajte poštovanje.

Poštujući patnju žrtava, jasno potvrđujemo civilizacijski standard: mjesta stradanja ne smiju biti prostori zabave. Taj standard mora ostati trajna obveza generacijama koje dolaze.