OD KOGA JE HR KUPILA RAFALE? – ODJECI PARIŠKOG PODMETANJA SPRSKOG UMJESTO HRVATSKOG JEZIKA
Tekst: Marko Curać/HKV
Foto: Liberation
Parafrazirajući poznato pitanje francuskoga filozofa Alaina Finkielkrauta (Kako se to može biti Hrvat?), pitati nam se u drugoj polovici ožujka 2025.: smije li se u francuskoj prijestolnici govoriti hrvatski? Naime, Francuski nogometni savez, uoči uzvratnoga susreta Lige nacija, nogometnih vrsta Francuske i Hrvatske, organizirao je u Parizu konferenciju za novinare na kojoj je simultani prijevod umjesto na hrvatskom bio na srpskom, kao da je riječ o istom jeziku. Možda Francuzi u tom „balonu“ još žive i ne mogu se odvojiti od srpskoga jezika, ali hrvatski jezik živi svojim samostalnim životom već niz stoljeća. Zar još Marko Marulić, koji u Francuskoj ne bi smio biti nepoznat, nije svoje poznati ep „Juditu“ napisao (1501. godine) u versih hrvatskih? Ako su Francuzi prespavali stoljeća hrvatske književnosti, u koje spada i barokna književnost Dubrovnika koju Srbi i danas svojataju, kao i aktualna hrvatska himna – Horvatska domovina, iz 1835. godine, zatim nasilje nad hrvatskim jezikom u dvjema Jugoslavijama i nije ih probudila ni Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, 1967., kad je partijsko-policijska hajka pokrenuta prema 18 hrvatskih kulturnih institucija i prema stotinama književnika, znanstvenika i studenata koji su podupirali legitiman i legalan amandman na savezni ustav, poglavito srbijansku vojnu agresiju na Hrvatsku 90-ih, kako to da im ništa ne znači 2013., kad je hrvatski jezik postao službenim jezikom EU-a, jer te je godine Hrvatska postala njezinom punopravnom članicom?
Podmetanjem kukavičjega jaja – srpskog jezika Hrvatima, pucaju li Francuzi u noge EU-a? Jer nije srpski, nego hrvatski službeni jezik EU-a! Zar toliko nisu obaviješteni?
Prof. dr. sc. Marko Tadić: Riječ je o neprijepornom slučaju kršenja ne samo dobrih domaćinskih običaja, nego o kršenju pravne stečevine i prava Europske unije
Kako je moguće da se 2025. na konferenciji za novinstvo u Parizu prije susreta nogometnih reprezentacija Francuske i Hrvatske priredi simultani prijevod na srpskom umjesto hrvatskom jeziku, pitali smo sveučilišnoga profesora Marka Tadića, predsjednika Vijeća za hrvatski jezik. Evo što nam je odgovorio:
„Vidim dva moguća objašnjenja za to. Prvo: Francuzi su htjeli isprovocirati Hrvate pa su posegnuli za poništavanjem i ponižavanjem jednoga od identitetskih obilježja, tj. za hrvatskim jezikom i zamijenili ga srpskim. To bi se moglo shvatiti kao postupak iz repertoara raznih provokacija kakve se nerijetko koriste prije ili tijekom sportskih susreta. To bi značilo da Francuzi dobro znaju što Hrvatima znači hrvatski jezik.
Drugo: počevši od nesretne kovanice Josefa Dobrovskoga ‘srpski ili hrvatski’ iz 1815. i ciljano sastavljene kovanice ‘srpsko-hrvatski’ Jerneja Kopitara iz 1836., kojom je Kopitar zapravo branio slovenski jezik, hrvatski se jezikoslovci bore protiv gotovo dvjesto godina slavističke tradicije serbokroatistike. Na žalost, političke su veze Srbije s Francuskom i Velikom Britanijom također višestoljetne, pa nije neobično da su se ideje Vuka Karadžića iz prve polovice 19. stoljeća mogle proširiti na nazive jezika, a potom i na njihovo poimanje kao zajedničkoga jezika ‘serbo-croate’ ili ‘Serbo-Croatian’.
Zašto se to do 2025. još u Francuskoj nije promijenilo? Dok se od takvih postupaka ne napravi međudržavni skandal, takve će nam se stvari ponavljati. Riječ je o neprijepornom slučaju kršenja ne samo dobrih domaćinskih običaja, nego o kršenju pravne stečevine i prava Europske unije. Naime, 24. službeni jezik EU-a zove se jedino i isključivo ‘hrvatski jezik’, tj. ‘la langue croate’. Svatko tko u bilo kojoj članici EU-a posegne za nekim drugim jezikom ili hrvatski jezik nazove nekim drugim imenom, izravno krši to pravo bilo s predumišljajem ili u kolonijalnoj nadmenosti i ignoranciji.
Možda bi HNS ili tkogod drugi trebao vidjeti postoji li mogućnost za tužbu zbog kršenja europskoga prava“, upitao se zaključujući izjavu prof. Marko Tadić, s Odsjeka za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Gospodo Francuzi, počnite učiti hrvatski, otkrit ćete jedno novo svjetlo na europskom nebu
Postupak Francuskoga nogometnoga saveza nije puka slučajnost. To razumijemo kao sračunatu provokaciju. Samo čemu? Jer se time ipak pokazuje nevjerodostojnost, sklonost krivotvorenju važnih sastavnica svake države, naravno i podmetanju. Hrvatski nije isto što i srpski, kao ni francuski i talijanski bez obzira na to što pripadaju istoj skupini romanskih jezika, mnoge riječi pišu i izgovaraju slično.
Za francusko podmetanje srpskoga treba pitati ima li odgovornosti i mjerodavnih hrvatskih institucija? Nismo čuli nikakav glas prosvjeda, prije svega od HNS-a, ali i Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva kulture i medija te Ministarstva obrazovanja. Ovih dana, 24. i 25. ožujka, naći će se hrvatski ministar obrane Ivan Anušić u Francuskoj. Hoće li skrenuti svojim domaćinima pozornost na njihov duboko uvrjedljiv postupak u pogledu simultanoga prijevoda prema Hrvatskoj ili će se na sve zažmiriti? Francuzima bismo mogli uzvratiti na razne načine, ali umjesto toga imamo bolji savjet: Gospodo, počnite učiti hrvatski, otkrit ćete jedno novo svjetlo na europskom nebu!
