PREDSTAVLJEN HRVATSKI PRIJEVOD SVJETSKOG UDŽBENIKA O UMJETNOJ INTELIGENCIJI
Predstavljanje knjige za zagrebačkom Interliberu, 12. studenog 2024. S lijeva na desno: Đuro Njavro, Boris Debić, Nenad Raos i Nedjeljko Perić
Tekst: dr. sc. Nenad Raos
Foto: L. Hoffmann
Umjetna inteligencija (UI) – ili, engleski, artificial intelligence (AI) – je riječ koja je ušla u svakodnevni govor, da ne kažem da je riječ o pomodnoj riječi – riječi koju svatko izgovara a da joj ne zna pravo značenje ili, malo oštrije, da joj pridaje neko svoje značenje. Može li kompjutor misliti? Može li se robot na nas ljutiti? Može li umjetna inteligencija nadmašiti ljudsku? Hoće li kada biti da ljudi postanu nepotrebni, da sve poslove umjesto njih rade roboti? Jesu li roboti svijesni sami sebe ili mogu li to ikad biti? Hoće li na kraju roboti, kao inteligentnija bića, potisnuti ljude u vječnoj borbi za opstanak koja vlada na našem planetu, a bit će i drugdje u svemiru?
Kako bilo da bilo, ova nas pitanja gone da se odredimo prema toj novoj pojavi, umjetnoj inteligenciji, čije nove plodove svaki dan vidimo: kompjutorske programe za ispravljanje, prevođenje i pisanje izgovorenog teksta, programe koji odgovaraju na postavljena pitanja i pišu izvještaje za novine, automobile koji voze bez vozača i helikoptere koji lete bez pilota, da na govorimo o svim onim robotima, samoupravljivim letjelicama, za koje čujemo da prave kaos na ukrajinskom ratištu. Vizija svijeta robota, poput one iz romana Isaaca Asimova, sve više postaje stvarnost.
Tu novu, i ne samo novu stvarnost prikazuje četvrto izdanje svjetski poznatog udžbenika Artificial Intelligence: A Modern Approach što ga je napisala skupina stručnjaka predvođena Stuartom Russellom i Peterom Norvigom koji je, eto, doživio i svoje hrvatsko izdanje. Hrvatski je prijevod izdalo poduzeće MATE d.o.o., koje se specijaliziralo za izdavanje prijevoda svjetskih udžbenika, poglavito iz ekonomije i menadžmenta. Prijevod je također djelo više autora, no najzaslužniji je Boris Debić, fizičar koji je više od dva desetljeća radio za Google upravo na razvoju programa za umjetnu inteligenciju. Njegova je zasluga dotjerivanje prijevoda a nadasve sastavljanje pojmovnika u kojima su se mnoge riječi iz područja umjetne inteligencije prvi put pojavile u hrvatskom jeziku. I to je, rekao je gospodin Debić, najvažniji razlog zašto treba engleske udžbenike prevoditi na naš jezik. (Dozvolite mi malu digresiju. Dok sam ja studirao kemiju, kvalitetnih udžbenika na hrvatskom jeziku nije bilo pa smo spremali ispite iz engleskih udžbenika. Profesori su pak predavali na hrvatskom jeziku, pa smo tako naučili kemiju na oba jezika.)
Knjiga je predstavljena na izložbi Interliber u Zagrebu, 12. studenog ove godine. Osim prevoditelja i redaktora Borisa Debića, o knjizi je – ali i o umjetnoj inteligenciji – govorio predstavnik izdavača, profesor na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) Đuro Njavro te recenzent, umirovljeni profesor na Fakultetu elektronike i računarstva (FER) Nedjeljko Perić. Predstavljanje knjige je vodio kemičar, znanstvenik i popularizator znanosti Nenad Raos koji je otvorio tribinu pričajući o svojim sjećanjima na prve primjene elektroničkih računala u kemiji, čemu je i sam bio svjedok. Dok se sedamdesetih godina dovodila u sumnju sposobnost umjetne inteligencije da obavi imalo složeniji zadatak (poput prevođenja i igranja šaha) danas smo svjedoci da su ove, 2024. godine dvije Nobelove nagrade, za fiziku i za kemiju, dodijeljene za područje umjetne inteligencije. Naročito ga je fascinirala dodjela Nobelove nagrade za kemiju, jer je riječ o rješenju problema (predviđanje konformacije proteina) koji se desetljećima smatrao „nerješivim“.
Mnogo bliže svakodnevnom životu o umjetnoj je inteligenciji govorio Đuro Njavro ukazujući na enormne uštede koje su ostvarene njezinom primjenom, no i na probleme viška radne snage do kojih dolazi uvođenjem UI u proizvodnju. No problem nije nov, pojavljuje se pri svakoj tehničkoj inovaciji. Osim toga, relativno se lako rješava: ljudi koji su nekoć radili rutinske, repetititivne poslove sada će se baviti programiranjem ili, bolje reći, poučavanjem agenata (kako se zovu uređaji za UI). Recenzent Nedjeljko Perić najviše se zadržao na problemima automatike (automatskog upravljanja), u čije područje spada i primjena umjetne inteligencije. Pri tome je naglasio da u umjetnu inteligenciju ne ide samo obrada, nego i prikupljanje informacija (upotrebnom senzora). Primjedba je na mjestu, jer latinska riječ intellegentia ne znači samo razum nego i poimanje i vještinu, a u etimološkoj je vezi s glagolom intellegere koji znači ne samo razumjeti nego i opaziti, vidjeti. To je izvorno značenje spomenuta riječ zadržala u engleskom (intelligence = obavještajna djelatnost, špijunaža), ali ne i u hrvatskom jeziku. No vratimo se knjizi.
Iako je knjiga „Umjetna inteligencija, moderan pristup“ namijenjena prije svega studentima, prevoditelj Boris Debić vjeruje da će biti zanimljiva i nadasve korisna svakome tko se zanima za ovo novo područje znanosti i tehnike. Razlog za optimizam nalazi u činjenici da je knjiga pisana jednostavnim i jasnim stilom (koji je on uspješno prenio u hrvatski prijevod), a možda još više time (ja bih dodao) što obuhvaća mnoge, da ne kažem sve teme koje se tiču umjetne inteligencije, pa svatko u njoj može naći ono što ga zanima: od kibernetike, psihologije i fiziologije mozga, do logike te teorijske i praktične filozofije. Naročito je informativan prikaz povijesti razvoja umjetne inteligencije i metoda strojnog računanja koji seže mnogo dalje u prošlost nego što se obično misli.
Svaki dobar udžbenik nadilazi svoju osnovnu svrhu, svrhu knjige iz koje se spremaju ispiti. To svakako vrijedi i za ovaj u svakom pogledu vrhunski udžbenik. On nije dakle samo udžbenik nego i priručnik, a usto i enciklopedija te monografija o umjetnoj inteligenciji.
Ukratko, riječ je o knjizi koja se kupuje za cijeli život, unatoč činjenici da će se – zbog strelovitog razvoja područja UI – pojaviti mnoge njezine nove primjene, mnogi novi algoritmi koji će biti zasnovani na, vrlo vjerojatno, nama još nepoznatim principima. No sudbina udžbenika je da traju, jer unatoč svim napretcima znanosti i tehnike neki osnovni principi zauvijek ostaju.
Stoga je ova nadasve vrijedna knjiga namijenjena svakome tko se zanima za umjetnu inteligenciju, a takvih će svakim danom biti sve više. Autor prijevoda Boris Debić se nada da će se naći i u rukama srednjoškolaca. Ne bih baš dijelio njegov optimizam, ili točnije: sigurno će se naći pokoji srednjoškolac oduševljen kompjutorima i robotima koji će sa žarom čitati spomenutu knjigu, no ne vjerujem da će takvih biti mnogo. No da je i jedan, da samo jedan mladi čovjek zacrta svoj životni put ovom knjigom, trud prevoditelja i izdavača se isplatio. Knjige se uostalom i pišu zato da mijenjaju svijet.