(NE)KONTROLIRANA MOĆ DRUŠTVENIH MREŽA
Tekst: Darko Poljak/HAK
Foto: Kabinet
Koliko su moćne društvene mreže vidjeli smo u nizu rušenja nedemokratskih režima, primjerice, u primjeru Arapskog proljeća, u kojemu su baš društvene mreže imale jednu od glavnih uloga. Ali vidjeli smo utjecaj društvenih mreža i u demokratskim sustavima, i to u onim najsnažnijima poput Sjedinjenih Američkih Država. Kad je bivši američki predsjednik Donald Trump nezadovoljan rezultatom predsjedničkih izbora u SAD-u početkom 2021. godine objavama na Twitteru, na kojemu je imao više od 90 milijuna pratitelja, potaknuo svoje sljedbenike na upad u zgradu američkog Kongresa na Capitol Hillu u Washingtonu kako bi prekinuli sjednicu na kojoj su se trebali izglasati preduvjeti za inauguraciju izabranog predsjednika Joe Bidena. Trumpu je nakon toga Twitter blokirao račun, a isto su napravili i Meta, vlasnik Facebooka i Instagrama, kao i ostale najjače društvene mreže. Bio je to presedan jer su do tada vlasnici društvenih mreža zagovarali slobodu govora i bili protiv zabrana, a tad su zabranili pristup čovjeku koji je samo mjesec dana prije tog događaja bio najmoćnija osoba na svijetu. Nakon toga je Donald Trump kreirao vlastitu društvenu mrežu Truth Social, koju upotrebljava oko dva milijuna ljudi. S obzirom na to da Facebook ima gotovo tri milijarde korisnika, njegova mreža nije postala baš utjecajna, već je pomoću nje okupio svoje najvjernije pristaše. Čim su mu dozvolili, Trump se ovoga proljeća vratio na Facebook i YouTube, koji je druga najveća društvena mreža s više od 2,5 milijardi korisnika. Iako mu je novi vlasnik Twittera, ili X-a po novome, Elon Musk otvorio račun, na Twitter se Trump još nije vratio. Hoće li to učiniti u predsjedničkoj kampanji za predstojeće izbore ostaje nam vidjeti. A upravo je Donald Trump, 45. američki predsjednik, svoju kampanju za izbor američkog predsjednika 2016. godine temeljio upravo na društvenim mrežama. I uspio. Društvene mreže bile su ključne za pobjedu nad Hillary Clinton.
CAMBRIDGE ANALYTICA
No i tu su veliku ulogu odigrale manipulacije s podacima o korisnicima Facebooka od strane tvrtke Cambridge Analytica, koje su korištene u Trumpovoj kampanji, a sličnu je stvar ista tvrtka zloupotrijebila i prije glasovanja o Brexitu u Velikoj Britaniji. Društvene su mreže tako u političkome marketingu postale važnije od tradicionalnih medija jer je putem njih moguće targetirati publiku i slati personalizirane poruke. Iz primjera SAD-a i Velike Britanije, najliberalnijih država na svijetu s najduljom tradicijom demokracije, vidimo koliko su danas društvene mreže utjecajne, ali i opasne. Mogu poslužiti za dolazak na vlast, ali isto tako mogu biti kanal za rušenje demokratski izabrane vlasti. Kad je to moguće u SAD-u, razumije se, još je izraženije u državama koje nemaju tako snažne demokratske institucije. O opasnostima društvenih mreža istupila je krajem 20121. godine bivša zaposlenica Facebooka, zviždačica frances Haugen. Ona je progovorila o tome da su Facebookove interne studije, primjerice, upozoravale na poguban utjecaj Instagrama na mentalno zdravlje tinejdžerica, osobito njihovu sliku o vlastitom tijelu, ali Facebook, tadašnji vlasnik Instagrama i WhatsAppa, današnja Meta, na to nije reagirao, nego je i dalje u javnost plasirao podatke o pozitivnim stranama korištenja društvenih mreža. Haugen je svojim svjedočenjem pred američkim Kongresom i Europskom komisijom upozorila na to da su neke Facebookove odluke u suprotnosti s javnim interesom i općim dobrom, pozivajući zakonodavce da prisile kompaniju na veću transparentnost i nadzor nad radom njegovih algoritama, osobito algoritama preporuke.
DRUŠTVENE MREŽE NE STVARAJU VLASTITI SADRŽAJ
Otkad su se u prvom desetljeću 21. stoljeća društve[1]ne mreže pojavile, pojavila se i potreba za njihovom regulacijom. No države još nisu pronašle prave načine kako da to učine. Platforme društvenih mreža povezuju potrošače s kreatorima digitalnog sadržaja i obično unovčavaju njihove interakcije putem prihoda od oglašavanja. Budući da platforme općenito ne stvaraju svoj sadržaj, tvrde da nisu odgovorne za ono što korisnici proizvode te su stoga izuzete od klevete i drugih zakona i propisa koji reguliraju tradicionalne medije poput novina i televizije. Drugim riječima, oni su platforme za slobodu govora i ne preuzimaju odgovornost za ono što njihovi korisnici komuniciraju. Međutim, netočno je da ne vrše urednički nadzor nad sadržajem. Za razliku od tradicionalnog novinarstva poput novina, web portala i televizije, gdje uredništvo odlučuje koji i kakav će istovjetan sadržaj ponuditi svojoj publici, platforme društvenih mreža pomoću algoritama odabiru sadržaj isključivo za ono što misle da želite čuti i vidjeti. Tako vi dobivate zapravo urednički personalizirani sadržaj na temelju vašeg ponašanja pregledavanja platforme, druge web stranice, primjerice, ako koristite Facebook ili Google za prijavu i informacije o geolokaciji preuzete s vašeg mobilnog telefona. Problem je u tome što se reguliranje i pravila o tome što je ili nije dopušteno na tim platformama provode samo kad je to neophodno jer mogu ograničiti njihovo širenje i skupa su implementacija – objašnjava profesor informacijskih sustava Jonathan Wareham u Forbesu.
Ono što je problem jest što platforme društvenih mreža favoriziraju sadržaj na temelju zadržavanja na njihovoj stranici, a nasilni i skandalozni sadržaji koji se često tiču politike, vjere i drugih škakljivih tema kod ljudi izazivaju više emocija i stoga se više i brže šire. Stoga društvene mreže dovode do porasta populizma i marginalnih pokreta, uz za internet svojstveno plemensko ponašanje. A najveći problem je što platforme društvenih mreža nisu odgovorne za točnost sadržaja pa nema kontrole nad time da vam se ne serviraju lažne vijesti i sadržaji. Kako to funkcionira dobar je primjer ruskih ratnih huškača, blogera koji na društvenim platformama poput Telegram kanala objavljuju izvještaje i procjene rata u Ukrajini.
APLIKACIJA TELEGRAM
Telegram, ruska hibridna aplikacija, društvena mreža i servis za sigurniju razmjenu poruka, postala je popularna zbog enkriptiranih poruka, odnosno šifriranog komuniciranja, zbog čega je postala omiljena među mnogim ekstremnim grupama i hakerima, kao svojevrstan “dark web”. No danas se razvila u društvenu mrežu i glavni je kanal za širenje dezinformacija o ratu u Ukrajini. Koriste je ruski ratni blogeri, zapravo ratni huškači, koji ciljano objavljuju lažne vijesti ili kritiziraju nesposobnost ruske vojske te tako potiču na još krvaviji rat. Naravno, i Ukrajinci su shvatili kolika je moć tih platformi u plasiranju informacija. Tako se paralelno s krvavim ratom, zahvaljujući društvenim mrežama, vodi i rat na društvenim mrežama u kojem sudjeluje sve više ljudi.
Pretjerana društvena polarizacija je nepoželjna jer nagriza demokratske institucije koje štite slobodu govora i druga osnovna prava. Bez nekog osnovnog konsenzusa o zajedničkim ciljevima socijalne dobrobiti, demokracije slabe i postaju nefunkcionalne ili korumpirane. Baš poput kemijske tvrtke koja se mora pridržavati ekoloških propisa, društveni trošak povezan s platformama društvenih medija trebao bi se kontrolirati kako bi se ublažili njegovi lošiji učinci – kaže Wareham.
PRIKUPLJANJE PODATAKA BEZ PRISTANKA KORISNIKA MREŽA
Osim toga, platforme društvenih mreža prikupljanjem toliko demografskih podataka i podataka o ponašanju iz naših online aktivnosti mogu stvoriti vrlo precizan digitalni model o tome tko smo mi sa značajnom prediktivnom točnošću. Zatim prodaju te profile, oglašivačima unutar i izvan svojih platformi. To rade bez pristanka svojih korisnika, zapravo, korisnici nemaju nikakva prava nad svojim metapodacima. Zapravo, mi kao korisnici pristajemo da u zamjenu za provođenje pretraživanja, umrežavanje i iskorištavanje geolokacijskih usluga dopuštamo ulazak u najintimnije kutke života. S tim se problemom susreću sve države svijeta, regulatori tržišta koji još nisu uspjeli na zadovoljavajući način urediti to područje. Naime, društvene mreže postaju opasnost za nacionalnu sigurnost država jer korištenjem mreža dolazi do prikupljanja i čuvanja podataka građana jedne zemlje u podatkovnim centrima koji su na teritoriju ili u vlasništvu tvrtki iz druge zemlje. Pa tako postoji mogućnost da prema zakonima tih drugih država pristup podacima bi mogle imati tajne službe koje bi ih mogle koristiti za špijuniranje. Regulatorima je posebno na meti TikTok, društvena mreža u kineskom vlasništvu. Sve su glasnije najave da bi TikTok mogao biti djelomično ili potpuno zabranjen u SAD-u, a razlog je prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Naime, vlasnik TikToka je kineska tvrtka ByteDance, a prema kineskim propisima mogla bi biti pod pritiskom kineskih vlasti da preda podatke o svojim korisnicima, koji bi potom mogli biti korišteni za drugačije svrhe od oglašavanja, za što se primarno koriste. TikTok može pristupiti kontaktima, geolokaciji, mreži Wi-Fi-ja, pa čak i serijskom broju SIM kartice korisnika. Nakon što se u SAD-u otkrilo da su neki zaposlenici TikToka pristupali podacima o IP adresama prema kojima se može odrediti lokacija nekolicine američkih novinara, američke državne institucije su zabranile svojim zaposlenicima da na službenim mobitelima imaju instaliran TikTok, kako Kinezi ne bi mogli pratiti lokacije političara ili javnih dužnosnika. Nakon toga su istu zabranu donijele vrlo brzo institucije EU, kao i Kanade, Novoga Zelanda te Velike Britanije. Indija, Afganistan i Indonezija potpuno su zabranile TikTok svim korisnicima.
KAZNE OD MILIJARU EURA
Slična se situacija događa, primjerice, i Facebooku i Instagramu u EU. Već godinama EU pokušava regulirati korištenje tih društvenih mreža, a one se odupiru i prijete da će se povući s europskog tržišta. Međutim, Meti kao vlasniku Facebooka i Instagrama koji zajedno u Europi imaju oko 500 milijuna mjesečnih aktivnih korisnika nije baš u interesu da se odrekne tolikog broja korisnika na kojima zarađuju milijarde. Meta, kao i druge velike kompanije spremne su platiti astronomske kazne ako ih se ulovi u prekršajima. Primjerice, krajem prošle godine irski regulator za zaštitu podataka (DPC), koji nadzire Metu, Apple, Google, TikTok i druge tehnološke divove koji u Irskoj imaju sjedište za njihovo poslovanje u Europskoj uniji, izrekao je Facebooku kaznu od 265 milijuna eura. Nekoliko mjeseci ranije taj je regulator kaznio Instagram rekordnom kaznom od 405 milijuna eura, pa je ukupna novčana kazna Meti porasla na gotovo milijardu eura.
