DRŽIĆEV DUNDO MAROJE CJELOVITO PREVEDEN I OBJAVLJEN NA FRANCUSKOM JEZIKU
Tekst: Nicolas Raljević
Foto: Prozor
Zovem se Nicolas Raljević, živim u Parizu gdje u stručnoj školi na periferiji grada radim kao profesor francuskog jezika. Posljednjih desetak godina prevodim hrvatske drame na francuski jezik.
2017. godine osnovao sam nakladničku kuću i do danas objavio 25 knjiga. Nazvao sam je Prozor (www.prozor-editions.com), u smislu širom otvorenog prozora koji iz Francuske uživa u pogledu na hrvatsku kazališnu scenu. Dvjema bibliotekama zahvaljujući, jednoj posvećenoj klasičnim a drugoj suvremenim dramatičarima, nastojim predstaviti hrvatsko kazalište kako u Francuskoj tako i u drugim frankofonim podnebljima.
Zadnja je knjiga u nizu Dundo Maroje (1551.) Marina Držića na kojoj su surađivali književnici francuskog govornog područja, a ilustracijama ju je dodatno oplemenio crtač svjetskog ugleda Davor Vrankić. Segmenti su dostupni na sajtu: https://www.prozor-editions.com/dundo-maroje
Knjigu je dobrim dijelom financijski poduprlo Ministarstvo kulture RH čime je omogućeno tiskanje dvije stotine primjeraka knjige i to u dva formata: klasičnom za naslove Prozor-éditions i »de luxe« izdanju.
U prijevod ove slavne Držiće komedije uložio sam pet godina čime je izvorna verzija kultnog djela Dundo Maroje Marina Držića konačno cjelovito prevedena i objavljena na francuskom jeziku.
Pritom sam se služio komentarima Frane Čalea, a djelu pridodao posljednje scene iz pera Mihovila Kombola kako se izvornom finalu komedije izgubio trag. Rad na ovom prvom cjelovitom prijevodu iziskivao je nemalo čitanja, kao što su i suvremenom čitatelju manje prohodni dijelovi diktirali opsežna istraživanja tako da francuska verzija broji petstotinjak fusnota.
Claudea Bourquija, profesora književnosti 17. stoljeća i svjetskog stručnjaka za Molièrea sa švicarskog Sveučilišta Fribourg, uspio sam privoliti da napiše predgovor, a što mi je bilo olakšano s obzirom da je već bio upoznat s mojim radom te sklon mom prethodnom prijevodu Držićeva Skupa objavljenog 2019.
Od uredništva Les Publications de l’université de Saint-Etienne (Publikacije sveučilišta Saint-Etiennea) dobio sam dozvolu da u knjizi reproduciram tekst stručnjaka za renesansu i humanizam Charlesa Bénéa, koji je pridonio kako bi i Marko Marulić i Marin Držić bili prepoznati u Francuskoj.
Paul-Louis Thomas, profesor na Sorboni, priznati jezikoslovac i stručnjak za bosanski, hrvatski, crnogorski i srpski jezik i književnost, napisao je pogovor ističući poteškoće prevođenja Držića na francuski jezik.
Naposljetku, likovni umjetnik Davor Vrankić velikodušno je prihvatio da nekoliko njegovih crteža upečatljivo ilustrira samo djelo.
Usto, sveobuhvatna bibliografija publikacija i članaka na francuskom jeziku koje se dotiču velikog dubrovačkog dramaturga, a koje je prikupio Miloš Lazin, zaokružuje cjelinu te čitatelju i francuskom istraživaču pruža mogućnost daljnjeg upoznavanja Marina Držića.
Riječ je dakle o uistinu kolektivnom djelu.
Trudio sam se uključiti znanstvenike koji se služe francuskim jezikom kako bih potaknuo bolju difuziju ovog djela u akademskim i književnim krugovima, a od objavljivanja knjige brojni su primjerci stigli i na adrese osoba koje će se upoznati s ovim autorom i njegovim u Francuskoj nedovoljno poznatim opusom.
Nadam se da će time biti potvrđeno zasluženo, ključno mjesto koje u okviru europske renesansne književnosti pripada Marinu Držiću.
