ZELENSKI – UKRAJINSKI NAPOLEON
Tekst: dr. sc. Nenad Raos
Foto: A. I./Zelenski pressoffice
Kad čovjek čita i sluša što naši mediji pišu i govore o ratu u Ukrajini čini mu se da živi u paralenom svemiru. Ili, da ovoj svojoj misli dadam filozofsku dimenziju, ponovit ću možda najčešće citiranu Hegelovu misao, naime da je zbiljsko umno, a umno zbiljsko, pa ako um dođe u sukob sa zbiljom, sa činjenicama, onda je „tim gore po činjenice“. Ovo što se sada događa na rusko-ukrajinskom ratištu može i onima koji su nevješti u filozofiji približiti, ako ne i objasniti ovu na prvi pogled paradoksalnu Hegelovu misao, koja se (opet na prvi pogled) kosi sa zdravim razumom.
UDAR NA KURSK
Prema našim medijima Zelenski je izvršio savršenu vojnu operaciju, munjeviti rat po svim NATO-standardima, prenerazio Ruse koji su se ili predali ili razbježali. Sada oni ne znaju što će i kako će, pa iskaljuju bijes na istoku Ukrajine. Udar na Kursk će slomiti Rusiju, pokazat će Rusima svu slabost njihove vojske i njihove vlade na čelu sa samodršcem Putinom. To će na kraju dovesti do povlačenja Rusije iz Ukrajine, a zatim do građanskih nemira i raspada Ruske Federacije na mnoštvo država i državica. Eh, puste li sanje!
Veliki uspjesi Ukrajinaca svode se na zauzimanje 0,03 % ruskog teritorija. Slučaj hoće da upravo toliko (0,03%) ima uglikova dioksida u zraku, pa je unatoč tome taj plin – i u tako malom udjelu – ključan za život na Zemlji. No ono što su osvojili Ukrajinci ne može se mjeriti sa CO2. Osvojili su, kažu, 82 naselja i jedan „veliki grad“, ne navodeći naravno da su ta „82 naselja“ većinom naselja „dača“, dakle vikend-naselja, dok taj „veliki grad“ ima samo pet tisuća stanovnika. Amerikanci priznaju da ne vide svrhe u ukrajinskoj ofenzivi, jer osvojeno područje očito nema stratešku važnost. Tamo se ne nalazi vojna industrija, tamo nema rafinerija, a nisu ni – sudeći prema brzini ukrajinskog prodora – koncentrirane znatnije snage ruske vojske. Za razliku od toga, u istočnoj Ukrajini Rusima još malo nedostaje da presjeku sve komunikacije i tako ostvare svoj cilj pripajanja dijelova Ukrajine svojoj državi.
AKT NUKLEARNOG TERORIZMA
Što se zapravo krije iza ovog napada otkrivaju njegovi pravci u prva dva dana. Svi su oni bili okrenuti prema sjeveru, prema Kurčatovu, mjestu gdje se nalazi nuklearna elektrana. To je pravi strateški cilj. Njezinim zaposjedanjem Ukrajina bi mogla da onemogući opskrbu električnom energijom šireg područja Ruske Federacije, a prijetnjom njezina uništenja prisiliti Ruse na ustupke. Očito da plan nije uspio, pa se sad svi, i Ukrajinci i njihovi zapadni partneri, prave nevješti. Da su Ukrajinci i upjeli u svome naumu, teško da bi naišli na odobravanje bilo koga u svijetu. Jer to ne bilo ništa drugo nego akt nuklearnog terorizima.
Postoji čak dobro fundirana pretpostavka da su Rusi znali za napad, ali nisu poduzeli ništa da bi Ukrajince namamili u klopku. Unatoč svim iznenađenjima, Rusi su se vrlo brzo snašli. Odmah su uspostavili obranu oko nuklearne elektrane i oko ključnih mjesta na putu prema njoj. Usto su po šumarcima koji se protežu duž putova postavili zasjede koje su uništavale kolone ukrajinske vojske koje su se njima kretale. U samo jednom danu Ukrajinci su izgubili 300 ljudi i 20 oklopnih vozila, uključujući sedam tenkova. Ukupni gubitci Ukrajine u deset dana ratovanja procjenjuju se na više od 3000 ljudi. Ako se tako nastavi, cijeli će invazioni korpus, čije se snaga procjenjuje na najviše 20 tisuća ljudi, biti uništen u pet tjedana. Za to vrijeme Rusi napreduju u Dombasu u kojem su Ukrajinci deset godina gradili utvrde i utvrđivali gradove. Zašto? Zato jer tamo nedostaje i ljudi i streljiva. Što vrijede zidovi ako ih nemaš čime i s kime braniti?
POLAGAN I BOLAN PORAZ
I svim tim mudrijašima ne pada na pamet da je Rusija tako velika zemlja da ju se ne može braniti utvrdama i rovovima. I Hitler i Napoleon su stigli sve do Moskve (Zelenski ni do Kurska), pa opet su izgubili rat, morali su se povući. Zašto? Zato što su zakazali na logistici.
Napoleon je dobio bitku pred Moskvom, na Borodinu, čak je zaposjeo Moskvu, ali se morao povući jer nije imao čime prehraniti vojsku. Hitlerova je ofenziva propala zbog slabe željezničke i cestovne umreženosti Rusije u to doba. Mogli su se, istina, koristiti zemljani putovi, ali samo dok nije došla jesen, a s njome i rasputica. Sve u svemu ista priča: u početku veliki i brzi uspjesi, a nakon toga polagan i bolan poraz.
TEŠKA ZIMA
Ista sudbina čeka Ukrajinu. Rusi su sigurno u stanju osloboditi 0,03 % svog državnog teitorija od zemlje kojoj su uspjeli oduzeti 20 % njezina teritorija. I u jednom širem, diplomatskom smislu Ukrajina je ovom ofenzivom mnogo izgubila. Rusi su prekinuli tajne pregovore u Kataru koji su trebali obustaviti uzajamne napade na energetsku infrastrukturu. Ukrajinu čeka teška zima, tim više što se svađa sa svojim susjedima, Mađarskom i Slovačkom, od kojih uvozi 60 % električne enrgije. Ako Ukrajina ostane pri svojoj odluci da Mađarskoj i Slovačkoj više ne isporučuje rusku naftu i plin, tko može prisiliti te dvije zemlje da joj i dalje isporučuju električnu energiju?
Staro je taktičko pravilo, prastara taktika: „Navuci, pa tuci“. Jesu li Rusi navukli Ukrajince na tanak led ili su na tanak led navukli Ukrajinci sami sebe, saznat će se za mnogo godina. No jedno je sigurno: ukrajinska ofenziva na Kursk mnogo više koristi Rusima nego Ukrajincima. Ili možda Zelenski misli da je bolji od Napoleona?
