VODIČ KROZ DOLOMITE ZA POČETNIKE
Tekst: Silvia Horvat
Foto: Mija Dropuljić
Pojam ferata vam ne predstavlja apslolutno ništa u životu, gojzerice vam spadaju u popis onih predmeta koji nikako da dođu na red za kupnju, a u šatoru ste zadnji put boravili u vrtiću kad ste se igrali kauboja i Indijanaca? Odlično – nastavite čitati, ovo je tekst za vas.
Dolomiti ili Dolomitske alpe su planinski masiv u sjeveroistočnoj Italiji gdje se nalaze neki od najljepših alpskih krajolika u Europi s vertikalnim stijenama, strmim liticama i velikom gustoćom uskih, dubokih i dugih dolina. Ono što Dolomite izdvaja od sličnih planinskih regija je što na relativno maloj površini nude najveću koncentraciju različitih vapnenačkih formacija na svijetu – što je razlog zašto ih je UNESCO 2009. godine uvrstio na svoj popis svjetske baštine.
KADA PUTOVATI: u lipnju kad su dugi dani, snijeg se friško otopio, a alpske livade su u punom cvatu. Alternativno krajem kolovoza i početkom rujna kad se gužve raziđu, a još nije krenula jesen i loše vrijeme. Srpanj i kolovoz su planinarska špica sezone kad su gužve svepristutne, cijene noćenja nabrijane, a smještaje treba rezervirati debelo unaprijed. Isto vrijedi i za zimu kad je aktualno skijanje.
ČIME IĆI: bilo kojim oblikom vlastitog prijevoza (auto, bicikl, motor) radi fleksibilnosti jer ionako rijetki agencijski programi pokrivaju tek djelić onoga što bi ja uvrstila pod „must see“. Ceste su, istinabog, zavojite, ali dovoljno široke i održavane – jedino treba paziti na bicikliste i motoriste.
ŠTO PONIJETI: slojevitu odjeću, vjetrovku i udobnu (poželjno vodonepropusnu) obuću. Vrijeme je ćudljivo i brzo se mijenja, pa nije rijetkost da unutar pola sata odete iz jakne u kratke rukave – i natrag. Što se više penjete, to je prognoza vremena nepouzdanija, a vrijeme se brže mijenja.
ŠTO OČEKIVATI: fuziju Italije i Austrije. Češće će vam se prvo obratiti na njemačkom nego na talijanskom, natpisi su dvojezični, a ponegdje se još itekako osjeti duh austrougarske (pogotovo u arhitekturi). Ono što su, nažalost, povukli od Italije je meni osobno mrski riposo, odnosno talijanska siesta – što znači da su u periodu između 14 i 18-19 popodne svi restorani zatvoreni. Što ne bi bio problem da postoje neki fast foodovi i slična mjesta gdje se može pojesti s nogu u tom međuperiodu, ali toga nema ni u tragovima (ili barem ja nisam vidjela) – tek poneki seoski dućan s basic sendvičima i kolačima. Istovremeno su doručci u smještajima raznovrsni i obilni. Hrana na mjestima gdje sam ja jela je bila precijenjena i općenito ništa posebno, ali Dolomiti ionako nisu destinacija na koju se ide radi gastronomije pa mislim da nikog nije briga.
ŠTO RADITI: čar Dolomita je u tome da nude ponešto za svakoga – od lijepih krajolika za šetnju lako dostupnih žičarom za one komotne među nama, preko širokog raspona aktivnosti za one željne aktivnog odmora sve do glavolomnih uspona za one nadobudne. Možete rentati bicikle (ili e-bicikle ako niste u formi), vrludati pješačkim stazama do alpskih vrhova i jezera ili jednostavno uživati u panoramskom pogledu na krajolik s terasa birtija na vrhovima. Ukratko, gdjegod se zaputili imat ćete osjećaj da se nalazite usred alpske razglednice – i planirati ponovni posjet.
GDJE SE SMJESTITI: e sad, tu nastaje problem jer su Dolomiti su geografski vrlo razvedena destinacija i ono što vam na karti djeluje blizu je ustvari sat-dva-tri daleko zato što ceste vrludaju kroz brda. Po meni je najbolje isplanirati itinerar i onda bukirati noćenja sukladno ruti kretanja. Ne postoji idealno mjesto uz kojeg je sve lako dostupno, ali svakako planirajte noćenje ili dva u Val Gardeni ili Cortini D’Ampezzo jer od tamo polaze busevi i žičare za dosta atraktivnih lokacija.
KAKO SE KRETATI: cijela regija je dosta dobro povezana lokalnim busevima, ali planirate li se oslanjati na javni prijevoz, birajte smještaj u nekom frekventnijem mjestu koje je na ruti linija buseva i unaprijed proučite vozni red jer ne voze baš često. Dnevna karta za žičare je 51 € (2022.), do njih se može doći ili busevima ili vlastitim prijevozom, a u sklopu svake je parking ili garaža.
NA ŠTO OBRATITI POZORNOST: da uvijek imate goriva u rezervoaru (jer benzinske postaje nisu baš na svakom uglu), da ponesete sa sobom hranu ako ste navikli jesti u vrijeme kad restorani imaju riposo te da, ako imate mali broj dana na raspolaganju, dobro isplanirate itinerar jer ćete u suprotnom izgubiti dobar dio dana vozikajući se amo-tamo po serpentinama.
MUST-SEE LOKACIJE U DOLOMITIMA:
1. TRE CIME DI LAVAREDO
Ova 3 vrha (od kojih najviši dosiže čak 2999 m) zaštitni su znak cijele regije i broj 1 na većini must-see lista koje se bave tematikom Dolomita. Ulaznica za parking (30 € za aute, 20 € za motor ili 45 € za kamper) ujedno pokriva i ulazak u park, a biciklisti i oni koji dolaze pješice ulaze gratis. Preporučljivo je doći ili odmah ujutro u 8:30 kad se parking otvori (mjesta za parkiranje je malo, a čim se zapune morate čekati u redu da se netko spusti) ili kasno popodne kad se ljudi raziđu, a popodnevno sunce taman obasja vrhove. Oko vrhova ide kružna staza za koju treba otprilike 3 sata da se prođe u cijelosti. PRO TIP: najljepši prizori na 3 vrha se pružaju nakon sat vremena pješačenja (u smjeru suprotnom od kazaljke na satu), a taj dio staze je u potpunosti ravan, tako da vam ni ne treba planinarska obuća. Ako vam se ne da puno pješačiti, u točki kad se staza počinje spuštati jednostavno se okrenite i vratite istim putem – nećete puno propustiti.
2. LAGO DI CAREZZA – KARERSEE
Iako malo van rute, ovo je lokacija koju svakako treba uvrstiti na to-do listu, a najbolji dio je to što je lako dostupna. Riječ je o malom alpskom jezeru smještenom uz samu cestu i okruženom simpatičnom šetnicom koja se prođe u pola sata laganog hoda. PRO TIP: najljepše je doći u kasno popodne kad se suncem obasjani vrhovi planina reflektiraju u jezercetu.
3. LAGO DI BRAIES
Još jedno alpsko jezero, ali nešto veće i također malo van rute, no itekako vrijedno posjeta. Ovo jezero je isto vrlo lako dostupno, ali je za razliku od prethodnog i dosta instagramski iskurvanije, što automatski podrazumijeva i više turista – pogotovo onih s dalekog istoka. Kružna staza vodi uokrug jezerceta i treba otprilike sat i pol lagane šetnjice da se prođe, na početku je restorančić i birtija, ima dosta stolova za piknik, a za one nadobudne i čamčići za veslanje po jezeru. PRO TIP: doći sredinom dana ili rano popodne jer ovdje sunce relativno kasno izlazi i rano zalazi za megaplanine kojima je jezero okruženo, a kad zađe jezero više nema onu lijepu tirkiznu boju. E da, za THE fotku s doka s planinom u pozadini morat ćete prvo izdvojiti 30-ak eura za rentanje čamca.
4. LAGO DI SORAPIS
Opet jezero, ali za ovo se već treba više pomučiti i ne može se bez planinarske obuće. Uspon traje cca 2-3 sata, dio staze se sastoji od sajli i metalnih stepenica, ima blatnjavih dionica i strmijih uspona, ali svi koji su posjetili to mjesto reći će vam da je itekako vrijedno truda jer na vrhu će vas dočekati ledenjačko jezero nestvarno tirkizne boje podno goropadnih vrhova.
5. SECEDA
Jedan od najfotogeničnijih vrhova Dolomita (srećom lako dostupan žičarom za one kojima se ne da pješačiti 3 sata iz doline) i pripadajuća stazica po hrptu s koje se pruža spektakularan pogled na dolinu i horizont te obližnji Sassolungo. Nestvarno zelena trava s jedne strane i šture sive litice s druge čine dramatični kontrast koji izgleda fantastično u svako doba godine.
6. VAL DI FUNES
Planine? Ima. Brežuljci obrasli šumom? Ima i to. Zelene livade podno njih? Dabome. Krave koje pasu na istima? Tu su. Crkvica sa zvonikom koja cijelom prizoru daje posebni čar? Check. Ne, ovo nije isječak iz reklame za Milku, ovo je Val di Funes, meni osobno najfotogeničniji kutak Dolomita – i relativno turistički neotkriven. I ovdje preporučam doći kasno popodne kad sunce obasjava vrhove koji okružuju dolinu. Rezultat je gotovo nestvarna razglednica alpskog raja.
7. ALPE DI SIUSI
Još jedna alpska razglednica, ovaj put u formi široke planinske visoravni pune pitomih planinskih livada krcatih cvijećem i sa svih strana obrubljenih planinama. Jedna od onih destinacija na kojoj ćete već do podneva ostati bez baterije na mobitelu jer ćete poželjeti poslikati svaki kadar.
8. BONUS DESTINACIJA – BOLZANO
Grad na izlazu iz Dolomita nema baš previše dodirnih točaka s Alpama, ali to ne znači da nije vrijedan posjeta. Izlaskom iz tunela kod Ponte Gardene krajolik se mijenja iz temelja – strme litice ustupaju mjesto pitomim brežuljcima načrčkanim dvorčićima, alpske livade zamjenjuju vinogradi, a ostatke austrougarskog duha istjeruje ona „prava“ Italija. Zvijezda ovog grada bez sumnje je Ötzi – The Iceman, jedinstveni mumificirani pračovjek star oko 5000 godina pronađen 1991. u ledu na granici između Italije i Austrije, kojem je posvećen i vlastiti muzej. Vrijedi li posjeta? Itekako.
ZA KRAJ: Svjesna sam da ovim vodičem nisam pokrila ni desetinu onoga što Dolomiti imaju za ponuditi, ali to mi nije bila ni namjera jer jednom kad odete tamo ionako ćete se poželjeti vratiti. Za moj prvi posjet Dolomitima od neprocjenjive važnosti mi je bio blog Under Dream Skies i detaljni savjeti Mije Dropuljić.
