UMJETNA INTELIGENCIJA ILI UMJETNA GLUPOST?
Tekst: dr. sc. Tihomir Marjanac
Foto: MGM
U zadnje se vrijeme puno govori o razvoju umjetne inteligencije koja bi nam trebala, nadamo se, pomoći u rješavanju gorućih problema. No, približno stidljivo, barem u nas, čuju se i stavovi da je se treba pribojavati, čak iz usta vodećih znanstvenih i tehnoloških autoriteta kao što su Stephen Hawking i Elon Musk. Dakle, nalazimo se u situaciji kada se od nove tehnologije u razvoju očekuje dobrobit za čovječanstvo, ali se istovremeno pribojavamo da nas ta ista tehnologija ne uništi.
HAL 9000
Prije puno desetaka godina o informatičkoj se tehnologiji drukčije govorilo i pisalo. Tada se o računalima govorilo kao o “elektronskim mozgovima” koji sve znaju i mogu riješiti sve probleme. Na toj je liniji bio i čuveni HAL 9000 u Kubrickovoj “Odiseji u svemiru“, koji je avaj, prikazan kao nesavršen stroj kojeg opterećuju tipične ljudske mane i koji naposljetku ugrozi život posade na svom svemirskom brodu. Sigurno se sjećate njegovog razgovora s članom posade koji ga je nastojao isključiti. Nema sumnje da je to računalo imalo sve odlike (umjetne) inteligencije, pa ipak postavlja se pitanje u čijoj je ona bila službi i koje je prioritete imala zadane.
KRITERIJI INTELIGENCIJE
Svi ćemo se složiti da je današnji čovjek inteligentno biće. U najmanju ruku inteligentnije od ostalih na ovoj planeti. No, iz iskustva znamo da među nama ima onih koje ćemo s pravom prozvati vrlo inteligentnima, ali i onih za koje ćemo reći da su – glupi. I glupak je po svom biološkom ustroju inteligentan (Homo sapiens), ali ne i po našim psihološkim i sociološkim kriterijima. Možemo se zapitati jesu li ti kriteriji primjenjivi i na strojnu inteligenciju? Pogledajmo strojno upravljane procese u nekoj tvornici automobila, jesu li oni rezultat inteligencije računala koje vodi posao, ili tek dobro sročenog algoritma koji upravlja radnim operacijama? Bio upravljački sklop elektronički ili mehanički (kao na nekadašnjim muzičkim automatima, orkestrionima) iza njega stoji inteligentni konstruktor (čovjek), ali njegov se rad ne može doživjeti kao inteligentni čin. Ako među ljudima ima bedaka, glupih, neinteligentnih pojedinaca kako možemo biti sigurni da ih neće biti i među ‘inteligentnim’ računalima?
NEPISMENI INFORMATIČKI PREVODITELJ
Razvoj umjetne inteligencije je danas uznapredovao i najvidljivija njena manifestacija je strojno prevođenje, a najpoznatiji software je Google prevoditelj koji se uspješno uvrstio među najpoznatije aplikacije koje gotovo svakodnevno koriste milijuni korisnika. Međutim, kada se nekom poznavatelju stranog jezika spomene strojno prevođenje, redovito mu ‘padne mrak na oči’. Studenti, s druge strane, koriste sve olakšice koje im pruža informatička tehnologija pa pisanje svojih seminara prepuštaju nekom informatičkom ‘prevoditelju’. U prošlosti su studenti taj zadatak povjeravali nekom poznaniku koji govori, recimo Engleski, koji bi zadani tekst preveo dosta “šlampavo” jer u pravilu ne bi poznavao stručnu terminologiju. Za razliku od ljudskoga, strojni prevoditelj bi trebao raspolagati svim znanjima (riječima) koja su potrebna za prijevod nekog teksta, ali avaj – to nije tako. Prijevodi koje dobivamo nerijetko dokazuju apsolutnu glupost prevoditelja. Pošto je prevoditelj umjetni, možemo reći da ga krasi umjetna glupost, a ne inteligencija. Kako ćemo se s njome nositi? I kako ćemo ju (glupost) prepoznati?
Za ljubav istine, treba reći i da se uspješnost prevođenja sa i na strane jezike razlikuje od jezika do jezika. Tako su prijevodi koje radi Google prevoditelj bolji na nekim jezicima, a lošiji na drugima. To ne ovisi samo o algoritmu, nego i o povratnoj sprezi sa čovjekom koji je korisnik prevoditeljskog programa, a koji može stroju predložiti i bolji prijevod. No, da bi se to postiglo, potrebno je da za strojem kao korisnik sjedi – inteligentni (a ne lijeni) čovjek.
PRIMJERI PRIJEVODA
Za ilustraciju kvalitete prevođenja sa stranog jezika na Hrvatski, što je u pravilu bolje no obrnuto, ovdje donosim dio teksta na Engleskom jeziku kojeg je na Hrvatski preveo Google prevoditelj, pa prosudite sami. Prvo je izvorni tekst, potom strojno prevedeni, a na kraju je tekst kako bi ga trebao prevesti pravi ljudski prevoditelj.
Hawaiian shield volcano Kilauea keeps erupting for decades now, and the population of nearby settlements have grave memories of lava flows destroying their homes in Kalapana village. However, they seem to like living in volcano backyard and hope their properties will not be on track of the next lava flow. Volcanologists are constantly monitoring the volcano in hope to issue timely volcano-warning to avoid loss of lives, at least.
Havajski vulkan štit Kilauea neprekidno eruptira već desetljećima, a stanovništvo obližnjih naselja ima grozna sjećanja na tokove lave koji uništavaju njihove domove u selu Kalapana. Međutim, čini se da vole živjeti u dvorištu vulkana i nadaju se da njihova svojstva neće biti na tragu sljedećeg toka lave. Vulkanolozi neprestano prate vulkan u nadi da će pravovremeno izdati upozorenje o vulkanu kako bi barem izbjegli gubitak života.
Havajski štitasti vulkan Kilauea aktivan je već desetljećima, a stanovništvo obližnjih naselja ima bolna sjećanja na tokove lave koji su uništili njihove domove u selu Kalapana. Međutim, izgleda da oni vole živjeti u susjedstvu vulkana i da se nadaju da njihovi posjedi neće biti na putu sljedećeg toka lave. Vulkanolozi stalno nadziru vulkan u nadi da će moći izdati pravovremeno upozorenje o predstojećoj vulkanskoj erupciji kako bi se barem izbjegli gubitci života.
PRIJEVOD U DUHU JEZIKA
U ovom strojnom prijevodu crvenom bojom su označeni krivo prevedeni pojmovi. Ali, nemojmo biti niti pretjerano kritični, jer engleska poslovica kaže “garbage in, garbage – out“, što znači da iz prevoditelja ne možemo dobiti bolji tekst od onoga koji mu je dan na prijevod. Osim ako prevoditelj nije čovjek, dovoljno stručan da razumije o čemu se piše, da prijevod prilagodi struci za koju piše i u duhu jezika na kojeg prevodi. Za ilustraciju navodim prve tri rečenice priloga kojeg je o istraživanju podmorskog vulkana objavio 3. prosinca 2019. The New Yourk Times a u prevedenom obliku objavio hrvatski portal Exspress.hr već sljedećeg dana, 4. prosinca 2019.
“This summer, the 235-foot research vessel Marcus G. Langseth set out into the ocean off the Pacific Northwest. Trailing the ship were four electronic serpents, each five miles in length. These cables were adorned with scientific instruments able to peer into the beating heart of a monster a mile below the waves: Axial Seamount, a volcanic mountain”.
Ovog ljeta istraživački brod ‘Marcus G. Langseth’, duljine 70-tak metara krenuo je prema sjeverozapadu Pacifika. Iza njega vukle su se četiri ‘električne zmije’ duljine oko 9 kilometara. Kablovi su bili načičkani istraživačkim instrumentima koji su mogli zaviriti u pulsirajuće čudovište koje je ležalo milju ispod površine. Axial Seamount – vulkanska podmorska planina.
TEKST KOJI VRVI BESMISLICAMA
Čitajući prvo Hrvatski prijevod, a potom i izvorni tekst, ne možemo se ne zapitati za koga je bio napisan? Naši učenici moraju uočiti da tekst vrvi besmislicama! Za ilustraciju ove tvrdnje navest ću još nekoliko primjera iz tog članka, ali prvo da vidimo o čemu autor teksta (Robin George Andrews) u uglednom The New York Timesu piše?
On piše o istraživanju podmorskog vulkana koji se nalazi na dubini od oko 2000 metara, pa je besmislica da su ga “gledali brodovi, ljudi … izbliza posjećivali u podmornici, kao i autonomsni ronioci…” jer u izvorniku piše “It has been stared at by ships, visited up close by humans in submersibles and autonomous robot divers“. Dakle podmorski vulkan su istraživali podmornicama i robotskim autonomnim ronilicama, ali ga nipošto nisu istraživali autonomni ronioci. Pitamo se kakve su to “električne zmije” o kojima se u članku piše, i kakvim su to instrumentima bili načičkani kablovi? Da je taj tekst pisao znalac, koristio bi izraze koji bolje opisuju ono o čemu se u članku piše. Ne bi se služio besmislenim usporedbama, jer ni američki učenici ne uče o “električnim zmijama” (možda uče o električnim jeguljama, ali o njima se u članku ne piše). Dakle, da pojasnim o čemu je riječ; istraživački brod je isplovio sa pacifičke sjeverozapadne obale SAD-a (a ne prema njoj) i iza sebe je vukao 9 km duge kablove s geofonima kojima se provode geofizička istraživanja na pučini. Geofoni su u osnovi mikrofoni koji registriraju zvučne impulse reflektirane od morskog dna. Te zvučne impulse proizvodi uređaj koji se na Engleskom jeziku zove “air gun“, no ovdje je krivo preveden kao “pneumatske zračne puške“. Ako se taj pojam baš mora prevesti, bolje bi bilo reći “zračni top”. Zatim, zvati vulkan “pulsirajućim čudovištem” je također besmislica jer on ne pulsira, a nije niti čudovište već podmorski vulkanski čunj kakvih u oceanima ima na stotine.
NEINTELIGENTNI STROJNI PRIJEVOD
Članak nadalje navodi izjavu marinskog geologa Billa Chadwicka “the light bulb went off: wow there‘s a big volcano out there” koja je prevedena kao “žarulja se ugasila: vau, ovdje je veliki vulkan“. Možda vam ne upada u oči razlika, ali je izvorna misao bila da mu se “žarulja upalila” (a ne ugasila) ili u duhu našeg jezika “sinulo mu je…“. Da ne duljim s analizom ovog članka, original je dostupan na internetskoj poveznici https://www.nytimes.com/2019/12/03/science/axial‑volcano‑ mapping.html (potrebno se ulogirati, ali je moguć besplatni pristup), a prijevod na poveznici https://www.express.hr/znanost/podvodni‑vulkan‑samo‑sto‑nije‑grunuo‑izazvat‑ce‑tsunami‑ 23839 pa prosudite sami. Po mom mišljenju je original u NYT napisan previše poetski, a prijevod je tipičan strojni, doslovni.
Nažalost naša mladež gotovo redovito poseže za strojnim prijevodima ako im nešto treba za seminarski rad, diplomski rad ili slično, i pri tome uopće se ne zamara da taj neintelignetni prijevod pročita i popravi – što im nitko ne brani! Što na to reći, nego da im je samo cilj zadovoljiti formu. Pa kako da onda na nekom testu, recimo PISA, postignu bolje rezultate kad ih za razumijevanje vlastitog zadatka uopće nije briga. Nek’ se ne naljute oni koji ne spadaju u opisanu kategoriju učenika/studenata, jer u svakom kukolju ima i pokoji zlatni klas žita.
Siguran sam da će se problemi s ‘glupošću’ inteligentnih strojeva naposljetku riješiti, možda će glupi strojevi raditi neke manje zahtjevne zadatke, a inteligentni strojevi (računala) preuzeti stvari u svoje ruke i zagospodariti planetom.
ZAGLUPLJIVANJE CIJELOG ČOVJEČANSTVA
I za kraj jedna naizgled nepovezana priča. Ovog ljeta susreo sam se s učenicima iz jedne strane osnovne škole, iz (Europske) zemlje koja je po PISA testu rangirana ispred nas. Očekivao sam da s komunikacijom na Engleskom neću imati problema, no ispostavilo se da niti učenici niti njihovi nastavnici neznaju ni riječ Engleskog, ali niti drugih stranih jezika! Nepojmljivo za naše prilike, jer sam gotovo istog dana vidio učenike jedne naše osnovne škole kako na tečnom engleskom jeziku tumače turistima kamo trebaju ići. Koliko će ti (strani) učenici biti konkurentni na sutrašnjem tržištu rada? Za naše ne sumnjam da će biti uspješni, a za ove strane mislim da će ostati kod kuće. Što je tome razlog? Čini mi se da smo se svi previše “lokalizirali”; operativni sustavi mobilnih telefona, tableta i računala su na “domaćem” jeziku, sve što djeca čitaju je prevedeno na “domaći” jezik i skoro sve što gledaju. Umjesto da nam tehnologija proširi spoznajne granice, danas nas zasipaju reklame za elektroničke prevoditelje (na bazi umjetne inteligencije) koje nas lišavaju potrebe da učimo strane jezike. Naizgled praktično, uz jedan takav uređaj mogao bih razumjeti čak Klingonski. Za mene je to zaglupljivanje zamalo cijelog čovječanstva. Može li se bez poznavanja stranog jezika netko usavršavati u znanosti, raditi u “bijelom svijetu”, uklopiti u stranu kulturnu sredinu, može li postići svoj intelektualni maksimum, ili će ostati “pregažen” inteligencijom pridošlica ili strojeva?
