ULOGA ANTIHEROJA U HRVATSKOM PRAVOSUĐU

Tekst: Marko Bonifačić

Foto: Poskok

Slučaj osuđenika bjegunca od hrvatskoga pravosuđa poznatog nogometnog managera i celebritya Zdravka Mamića potiče nas na razmišljanje i o ulozi antiheroja (pojedinca) u suvremenoj medijatiziranoj i umreženoj kulturi u našoj novijoj povijesti.

Ali također uloga antiheroja potiče na razmišljanje i odaleko manje uočljivom pravosudnom storytellingu (pričanju priče, naraciji). Uzimanje pravosudnih postupaka i njihovih ishoda – „res iudicata pro veritate habetur“ („presuđena stvar se smatra da je istina“) – prvenstveno kao logične primjene pomno iznađenih „paragrafa“ na dokazane „činjenice“, kao egzibicije pravničkog štreberaja, u čemu bi šampioni trebali biti prosvjećeni vrhovi pravosudne vlasti štoviše  još i denotativno-feudalno zaogrnuti u toge, danas međutim postaje sve više nedostatno i jednostavno ne pruža odgovor na zbunjujuće okolnosti koje se događaju. Tko može izreći danas Škorin „Sude mi…“, kad je „pravo“ pitanje postalo ne da li možda sudi pravosuđe, nego i mediji, društvne mreže, tržišna priznatost, birači, znanstvenici i pjesnici…

RES JUDICATA PRO VERITATE HABETUR

Postmoderni pravni pravci „Law & Literature“ („Pravo i književnost“) ali također i manje poznati takav pravac „Law as Literature“ („Pravo kao književnost“), kod nas inače skoro nepoznati, daju nam ovdje šire mogućnosti uvida. Da li se, nadalje, u današnjem medijatiziranom i umreženom svijetu može dovesti u pitanje (rimsko) prosvjetiteljski apsolutizam „res judicata pro veritate habetur“? Jer, čini se da nema „samo jedna istina“, samo pravosudna istina, nego puno istina – medijska, mrežna, znanstvena, religijska, arhivska itd. Odnosno ne postoji „materijalna“, objektivna, „puna“ i „prava“ istina. Nego samo mnogo relativnih, rašomonskih, čak konstruiranih istina/fikcija, možda i međusobno nesumjerljivih.

Dakako, vrlo realistički gledano, pravosuda vlast može, a i treba ponekad, nekog staviti u zatvor. Ali ni medijska ni mrežna prezentacija nisu bez značaja danas. One mogu nekoga uzdignuti, a drugoga upropastiti, nitko danas, pa i u koronakrizi, ne živi kao usamljeni Robinson. Tako i pravosudna prezentacija, bilo stranaka i zastupnika, bilo sudskih odluka, što uključuje naraciju. Zatim (često nesvjesnu) strukturnu podjelu uloga „dobrih“ i „loših“ likova u priči (kao što su inače likovi princ, usnula ili nepriznata princeza, zločesta maćeha, zločesti zmaj ili vuk, dobroćudni kralj, zabrane, kletve, oslobođenja itd) odvest će nas do udaljenih pitanja kulturnih (Jungovskih, Fryeovskih, Proppovskih) arhetipa, stereotipa, funkcija i uloga… A što tek kad se neki „dobar“ lik dekonstruira na svoju suprotnost??

REFORMATOR FRAJER ILI REFORMATOR ŠTREBER

Antiheroj (ili Protujunak) se definira uobičajeno (za to vidjeti teorije književnosti ili jednostavno „nepouzdanu“ Wikipediju), kao onaj koji, nasuprot Heroju (ili Junaku) – koji poziva čitatelja/gledatelja na identifikaciju kroz svoje superiorne kvalitete, idealizam, karakter, um, moralnu ili fizičku snagu, ljepotu, ispravnost, zdravlje ili pak učenost – dok  naprotiv Antiheroj kroz svoju slabost budi simpatije, čak je ponekad inferioran u odnosu na čitatelja/gledatelja/birača/potrošača, djeluje često iz vlastitog interesa, prkosi konvencijama, ili je zadrt, pohlepan, nasilan. Na Antiheroja čitatelj/gledatelj neće projicirati sebe kao na Heroja ali Antijunaci su obično složeniji, zanimljiviji, psihološki dublji likovi, baš zato što imaju i slabosti.

Je li Zdravko Mamić, nogomentni manager i celebrity, u novije vrijeme i osuđenik, bjegunac od hrvatskog pravosuđa postao Antiheroj, Junak našeg doba? Da li on djeluje kao ispravan obrazovani superiorni prosvjećeni i posvećeni Reformator, po mogućnosti obučen u neku feudalno-denotativnu togu? Ili je Mamić uklet pa i antihumaniziran, u svim svojim slabostima, manipulacijama i korupcijama, mangupiranjem, bogatstvu, što ni ne krije? S  kime će se identificirati obični čitatelj/gledatelj/glasač/potrošač – sa Reformatorom „frajerom“ ili sa Reformatorom „štreberom“? To postaje također ne samo pitanje percepcije pravosuđa, nego je to pitanje pravosuđa. A šire, o pojavnosti „frajera“ i u našoj političko-medijskoj svakodnevnici…

HEROJI I ANTIHEROJI

Da se pojasni uloga antiheroja, navode se, od tisuća književnih, tv, filmskih, stripovnih i drugih likova tek neki, moguće poznatiji:

„Breaking Bad“ američka serija, lik Walter White, glumi ga Brian Cranston, obični profesor „već pomalo star“, bolestan od raka i sa bolesnim sinom, uspješno se ubacuje uveliki droga kriminal i postaje bogat (tko je ovdje „dobar“ lik? s kime će se „obični“ čovjek gledatelj idenficicirati?)

Snalažljivi drug Tito je, učili su nas tako, kad su jednom djeca u Zagorju u roditeljskoj kući bili ostali sami i gladni, hrabro uzeo sklonjenu svinjsku glavu, skuhao ju i nahranio sebe i gladnu braću. Jedna mala kućna hajdučija, nedomaćinsko ponašanje, dok još nije bio zvan Tito? I poslije je pokazivao snalažljivost, u važnijim igrama, a bez nekog velikog stručnog obrazovanja, podosta makijavelističkim moralom. Kao antiheroj je prkosio na antiterorističkom Bombaškom procesu da bi poslije bio de-konstruiran u narodnog heroja, nagrađivan uspjesima, hvalama i ordenima…

Princ Harry napada britansku kraljevsku obitelj čiji je istaknuti član. Odbija kruti protokol dvora. Pokušava staviti materijalni naglasak na svoj privatni business a ne na naslijeđene rente i lente. Otvoreno govori o svojim psihičkim problemima. Očiti AntiEdip. Oženio se običnom pučankom, štoviše i rasno miješanom… („O ljudi moji ma je li to moguće…“)

Mlada američka pjevačica Jane Marczewski, inače bolesna od raka, izvodi na NBC tv America’s Got Talent pjesmu „It’s OK“ blješteći svojim optimizmom, u borbi s rakom, te pobire ovacije i publike i žirija, a internetska gledanost joj naglo raste iz sata u sat. „Svatko zna da sam ja više od loših stvari koje mi se događaju…“. „Ne možete čekati dok život postane manje grozan prije nego što odlučite biti sretni…“. Izgleda da to nisu poruke samo oduševljenom žiriju da bi se osvojila „nagrada“ odnosno „presuda“…

KOJI SU DALJNJI ANTIHEROJI?

Disneyev nervozni momak ujak Pajo Patak, Magneto X-Man, King Kong, Shrek, Homer Simpson, Bonnie i Clyde, Butch Cassidy i Sundance Kid – „Prljavi Harry“, „Vojničina“, „Dobar, Loš, Zao“ – Clint Eastwood, Mel Gibson „Mad Max“, Han Solo Harrison Ford „Ratovi Zvijezda“, Catwoman „Batman“ Julie Newmar, Joaquin Phoenix „Joker“, Javier Bardem  – „Nema zemlje za starce“, „Ljubav u doba kolere“, „Skyfall – 23. James Bond“ (Raoul Silva), Randy McMurphy Jack Nicholson „Let iznad kukavičjeg gnijezda“, Travis Bickle „Taxi Driver“ Robert de Niro, Jason Bourne Matt Damon, treća verzija Doeblinovog „Berlin Alexanderplatz“ ilegalni imigrant Francis/Franz koji kreće u posao s drogom kao i Walter White iz „Breaking Bad“, „Danteov pakao“ videoigra – lik vitez Dante…

Shakespeareov “Mletački trgovac“ Shylock, Faust i dr Faustus, Maljuta Skurjatov Alekseja K. Tolstoja (st), Bulgakovljev Woland (inspirirao i pjesmu „Sympathy for the Devil“ Rolling Stonesa), Dostojevskoga Raskoljnikov (i njegova Sonja) ili pak Mitja Karamazov, Moliereov Tartuffe, Grof Monte Cristo Alexandre Dumasa, Camusov „Stranac“ Mersault, Patrick Bateman „American Psycho“ Bret Eastona Ellisa, Artemio Cruz Carlosa Fuentesa, Juan de Panonia „Teolozi“ Borges, sin razmetni Ivana Gundulića, Musa Kesedžija, podban Gašpar Alapić, Laura „U registraturi“ Ante Kovačića, Veli Jože koji je ubio Liberata Vladimira Nazora,Kanjoš Macedonović Sjepana Mitrova Ljubiše, Crna Kraljica, Zločesta snaha iz „Šume striborova“ Ivane Brlić Mažuranić, „Zlatni mladić“ Augusta Cesarca, Oskar Juranič Antuna Bonifačića „Bit ćete kao Bogovi“…

Da li se priča o nekim antiherojima i dan danas i kod nas nastavlja? Što će se zbiti u slijedećem nastavku? Tko će biti heroj a tko zločinac?