UKRAJINA: ZAVJERA ŠUTNJE

Tekst: dr. sc. Nenad Raos

Foto: NATO

Kad je čovjek mlad ne razumije sve što mu se kaže, kad ostari razumije i ono što mu se ne kaže. I eto, budući da ću za koji dan navršiti 73. godinu života, mogu reći da mi je starost, uz nedaće, donijela i daće: sposobnost da vidim ono što drugi (mladi) ne vide. A to što vidim je da se u našim medijima odjednom počelo šutjeti o Ukrajini. Više se ne čuju vojni komentatori, nitko ne daje pregled situacije na ratištu, a ako se što i čuje, čuje se kako je tu i tamo koja ruska raketa srušila neku zgradu ili je ukrajinski dron potopio kakvu barku.

Da bi se ta šutnja razumjela treba samo postaviti jednostavno pitanje: „Kako je moguće da se na bojišnici dugoj tisuću kilometara ništa ne događa?“ Kako to da se odjednom sve smirilo?

UKRAJINA GUBI TISUĆU LJUDI DNEVNO

Naravno, ništa se nije smirilo. Rusi nadiru sa svih strana i na svakom mjestu postižu male, ali svakodnevne napretke. Usto se Ukrajinu tuče svim raspoloživim oružjem, odnedavno i aerosolnim jedrećim bombama od 1500 kg. Ukrajinci dnevno gube više od tisuću ljudi; uništeni tenkovi, oklopni transporteri, haubice i raketni bacači više se ne broje. Ukrajina na brzinu i na silu podiže novu vojsku, ako se vojskom može zvati skup civila koji su prije tri dana prvi put obukli uniformu i uzeli pušku u ruku. Kada se sve zbroji, Ukrajina sliči na Njemačku 1945. godine kada je Hitler mobilizirao sve što se da mobilizirati u jalovoj nadi da će se ratna sreća nekim čudom preokrenuti. No čuda se u ratu ne događaju. Rat ima svoj tok koji vodi neizbježnom kraju: jednu stranu vodi prema pobjedi, drugu prema porazu.

Sve je ispalo onako kako nije bilo planirano. Prvo su se ignorirali zahtjevi Ruske Federacije da Ukrajina ne uđe u NATO i da ostane neutralna – jer tko da se boji jedne nazadne i zaostale zemlje kao što je Rusija? Onda su se sabotirali mirovni pregovori i diplomatske inicijative, isključujući, naravno, „mirovni plan“ Zelenskoga u formi ultimatuma od deset točaka. Onda su Rusiji nametnute gospodarske sankcije uz eklatantno kršenje međunarodnog prava (takve sankcije može naime nametnuti samo OUN). Mislili su da će Rusiju slomiti. A nisu.

Umjesto da poklekne pod sankcijama, Rusija je razvila međunarodne odnose sa zemljama kojima je, kao i Rusiji, puna kapa američkog hegemonizma. Umjesto Europi, sada prodaje naftu Kini i Indiji. Privredu je Rusija prilagodila ratnoj proizvodnji, pa lako nadoknađuje sve gubitke na ratištu. Usto je napravila velike tehnološke skokove, razvila nove oružne sustave i svakim ih danom usavršava i prilagođava novim prilikama. Obim proizvodnje je utrostručen, negdje i upeterostručen. I to nije bilo teško, jer je u Rusiji vojna proizvodnja integrirana sa civilnom; jedna proizvodna traka u tvornici proizvodi lokomotive, druga tenkove. Rezultat: Rusija godišnje proizvodi 1600 tenkova i preko četiri milijuna artiljerijskih projektila. Zahvaljujući rastu industrijske proizvodnje MMF predviđa ove godine rast ruskog GDP-a za 3,7 %. Istodobno, predvidivi rast GDP-a Njemačke, dakle zemlje koja je uvela sankcije Rusiji, predviđen je na 0,2 %.

UKRAJINA NA PUTU DA DOŽIVI POTPUNI SLOM

Rusija je izabrala najbolju taktiku. Umjesto munjevitog rata, brze pobjede, odabrala je taktiku iscrpljivanja protivnika, jer vrijeme je na njezinoj strani. S gubitcima od tisuću ljudi, jednog tenka i dva oklopna transportera dnevno, Ukrajina je na putu da doživi potpuni slom za sto do dvjesto dana. Skladišta njezinih „sponzora“ već su se dobrano ispraznila, a zapadne sile nisu spremne ni orne da povećaju vojnu proizvodnju. U takvoj situaciji, unatoč busanju u prsa, sve više jenjava ratni entuzijazam, kako u Europi i Americi tako i u Ukrajini. Rat stoji novaca, a u Ukrajini i ljudskih života. Macron je poručio Ukrajincima da je u Prvom svjetskom ratu Francuska bila zemlja velika poput današnje Ukrajine, pa je uspjela mobilizirati četiri milijuna ljudi. E, tu je razlika.

Razlika je u tome što je vrhovni zapovjednik zapadne bojišnice general Ferdinand Foch imao dva člana svoje obitelji, sina i zeta, u vojsci i oba su časno poginula. Za razliku od toga, u Ukrajini se može časno kupiti izuzeće od vojne obaveze, s oružjem se šverca, na njemu zarađuje svatko tko se nalazi u koruptivnom lancu, a takvih je podosta. Amerikanci su pokušali uvesti red, pokrenuti borbu protiv korupcije, ali utaman. U svakom ratu korupcija buja, a kamo li neće u onome što ga vodi najkorumpiranija zemlja u Europi.

MINSKA POLJA ZA UKRAJINSKE DEZERTERE

Ljudima je dosta rata. Više se nitko ne javlja u vojsku dobrovoljno, ljude hvataju po ulicama, a uskoro će ih izvlačiti iz njihovih kuća i privoditi kao lopove. Bježanje vojnih obveznika preko granice poprimilo je tolike razmjere da se uz Rumunjsku granicu postavlja minsko polje. Minsko polje? Igrom slučaja u prošloj sam državi služio vojni rok kao graničar, na granici prema Bugarskoj. Bilo je to doba hladnog rata i željezne zavjese. Bugari su granicu osigurali dvama redovima bodljikave žice, zasjedama i patrolama, ali se nitko ni u ta najcrnja vremena nije sjetio da položi minsko polje, kao što to danas čini Zelenski i drugi branitelji „slobode i demokracije“ u Ukrajini.

Jasno je sa se za državu u kojoj vlada nelegitimni predsjednik (jer mu je mandat istekao 21. svibnja 2024.), u zemlji u kojoj je vlast zabranila djelovanje 21 političke stranke, u državi u kojoj je zabranjena ruska pravoslavna crkva (a njezin je hram srušen), sve manje ljudi spremno boriti. Kada će rat završiti? Završit će onda kad Ukrajinci shvate da su im SAD i NATO veći neprijatelji od Rusije.

 

Ova web-stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se s time možete slagati, ali možete odbiti ako želite. Slažem se Opširnije...

Left Menu Icon