TURIZAM I NAPUŠTENI DIJELOVI HRVATSKE

Tekst: dr. Jasenka Kranjčević/dr. Dina Stober

Foto: IT/TZ Hvar

Može li turizam kao skup aktivnosti biti pokretač obnove i razvoja napuštenih ruralnih naselja u Hrvatskoj s ciljevima koji okupljaju regionalne vrijednosti i potencijale? Naime, ruralni prostor Republike Hrvatske, zbog brojnih i dinamičnih društveno-ekonomskih procesa na globalnoj i nacionalnoj razini, izložen je snažnim transformacijama koje se nejednako očituju u okviru teritorija države kroz prostornu distribuciju, prostornu prezentaciju i funkciju te kroz materijalni aspekt. Stoga nije neobično da dolazi do napuštanja sve većeg broja ruralnih naselja.

U nastavku teksta prenosimo zajednički rad dr. Jasenke Kranjčević s Instituta za turizam iz Zagreba i dr. Dine Stober s Građevinskog i arhitektonskog fakulteta u Osijeku koji sagledava urbano-ruralne veze, prostornu distribuciju napuštenih sela, regionalno oblikovanje te ciljeve održivog razvoja na regionalnoj razini.

UVOD

Polazište za pisanje ovog rada je sagledavanje činjenice da je s posljednja dva popisa stanovništva (2001. i 2011.) evidentiran sve veći broj napuštenih naselja. Tako je prema popisu stanovništva 2001. u Hrvatskoj bilo napušteno 105, a 2011. godine 150 naselja [1]. Uzimajući u obzir da je u Apolitci iz 2013. godine [2] navedeno da su „manja naselja i ruralna arhitektura Hrvatske vrijednosti narodnog identiteta najvišeg ranga“ te da se Teritorijalnom agendom 2030. – potiče budućnost svih naselja [3] s pravom se možemo pitati imaju li napuštena naselja budućnost ili ih je potrebno prepustiti propadanju te na taj način mijenjati prostorni identitet? Veliki udio ruralnih naselja u Hrvatskoj sa svojim prostornim karakteristikama oblikuju prostorni identitet te pridonose prostornoj raznolikosti i bogatstvu određenog prostora. Prostorni identitet ili bogatstvo raznolikosti ne mogu se iskazivati kvantitativnim ekonomskim pokazateljima već kvalitativnim. Prihvaćajući tezu da se prostor stalno mijenja i da je podvrgnut promjenama postavlja se pitanje mogu li neka napuštena naselja u Hrvatskoj dobiti novu namjenu uz uvažavanje regionalnih oblikovnih karakteristika? Ruralni prostor Hrvatske posebno nakon Drugoga svjetskog rata uslijed snažnih modernizacijskih procesa (kao i globalizacije) izložen je snažnim prostornim transformacijama. Usprkos zacrtanoj ideji o policentričnom i ujednačenom razvoju, modernizacijski procesi ostavljaju neujednačene posljedice na prostor kroz neujednačenu prostornu distribuciju i veličinu naselja, prostornu prezentaciju i funkciju kao i kroz materijalni aspekt. Sagledavajući cijeli prostor Hrvatske, usprkos duge i izuzetno vrijedne urbane tradicije (više od 25 stoljeća) prema EUROSTAT-ovoj urbano/ruralno tipologiji 79,1% teritorija klasificirano je kao pretežno ruralno [4]. Desetljećima je nakon Drugoga svjetskog rata mjerilo ekonomske nerazvijenosti bio udio seoskog stanovništva u ukupnom broju stanovnika. Tako je 1961. godine bilo 68,4% ruralnog u odnosu na 31,6% urbanog stanovništva, 1971. godine 58%, 1981. godine 48,5%, 1991. godine 43,8%, 2001. godine 42,7% te 2011. oko 38 % [5][6].

S obzirom da Državni zavod za statistiku ne iskazuje jednoznačno udio seoskog stanovništva već se njihov izračun provodi ili administrativnim kriterijem (oduzimanjem svih naselja koja nisu gradska od ukupnog broja naselja) ili uzimanjem u obzir i drugih kriterija poput veličine naselja i udjela poljoprivrednog stanovništva, brojke se ponešto razlikuju. No trend smanjenja broja ruralnog stanovništva i dalje je vidljiv. Prema kriterijima OECD-a Hrvatska je 2001. godine imala 47,6% seoskog stanovništva, dok je 2011. godine taj broj pao na 39,1%. Kao i u Europi i svijetu, tradicionalna obilježja ruralnog života mijenjaju se pod pritiskom modernizacijskih procesa i u Hrvatskoj, u demografskom, prostornom, gospodarskom, te društveno-kulturnom i vrijednosnom smislu. S obzirom da grad više ne predstavlja mjesto iz kojeg se upravlja i radi, potrebno je promišljati o budućnosti malih naselja jer ona mogu biti konkurentna i održiva s drugim funkcijama i namjenama.

METODA I PROBLEM ISTRAŽIVANJA

Ovo istraživanje temelji se na dostupnim statističkim i prostorno-planskim podacima te domaćoj i stranoj literaturi. Za propitivanje budućnosti napuštenih naselja korištena je induktivno-deduktivna metoda. Ovo istraživanje svakako bi trebalo produbiti s terenskim istraživanjima. Na taj način dobili bi se podaci o stanju i kvaliteti građevinskog fonda, postojanju i stanju infrastrukture. Baza podataka služila bi za izradu smjernica za revitalizaciju napuštenih naselja po regijama.

ODNOS PREMA RURALNOM PROSTORU U HRVATSKOJ

Razumijevanje stanja u ruralnom prostoru Hrvatske ne može se promatrati bez razumijevanja svjetskih i europskih procesa kao i sagledavanja prilika te stavova različitih struka u Hrvatskoj. Različite struke s različitih aspekata ukazuju na stanje u ruralnom prostoru. Kako u svijetu tako i u Hrvatskoj sve je više vidljivo smanjenje strukturnih razlika između ruralnog i gradskog načina života. Iste u Hrvatskoj nisu još u istoj mjeri izražene kao i u visoko razvijenim zemljama Europe. U visoko razvijenim zemljama Europe politika, uprava i znanost sve se više bave ruralnim prostorom, što ima za posljedicu razne scenarije njihova razvoja. U Hrvatskoj kao i u Europi glavni izazovi su približno isti, ali se njima pristupa na različite načine s državne razine. Glavni izazovi ruralnog prostora mogu se okarakterizirati kroz: daljnje smanjenje ionako ekstremno niske gustoće stanovnika selektivni odlazak i neznatan broj rođenih, odlazak mladih, aktivnih grupa stanovnika (obrazovano stanovništvo), visoka stopa nezaposlenosti i neznatan broj otvorenih i prijavljenih radnih mjesta u proizvodnji i uslužnom sektoru, ukidanje ili smanjenje opskrbe društvenom i tehničkom infrastrukturom, povećanjem broja zapuštenih zgrada i otežani uvjeti modernizacije.

U Hrvatskoj je situacija dodatno opterećena: usitnjenošću poljoprivrednog zemljišta, niskom cijenom poljoprivrednog zemljišta kao i kuća, nesređenim vlasničkim odnosima, lošom financijskom situacijom općina, nedovršenom privatizacijom na poljoprivrednim dobrima (PIK-ovi), korištenjem državnog zemljišta, slabo razvijenom sviješću stanovništva o važnosti ruralnog prostora te značajnim površinama zemljišta pod minama itd. Na snažnu depopulaciju ruralnog prostora ukazuje i demograf Pokos 2002. [7] predložio je metodologiju izdvajanja seoskog stanovništva, njegov raspored i popisne promjene. Nejašmić i Toskić 2016 [6] ukazuju na ostarjelost seoskih naselja u Hrvatskoj. Ostroški 2011. [8] za potrebe popisa stanovništva iznosi model diferencijacije urbanih, ruralnih i prijelaznih naselja u Republici Hrvatskoj. Sociologinja Štambuk 1997. [9] i 2002. [10] ukazuje na modernizacijske procese u ruralnom prostoru. Šundalić 2018. [11] ukazuje na nedostane potencijale za razvoj Slavonije i Baranje. Marinović-Uzelac 1992. [12] ukazuje na regionalni aspekt prostornog planiranja a 2002. sistematizira tipove i oblike sela [13]. Potaknuti svjetskim trendovima i bogatom graditeljskom baštinom ruralnih naselja, u Hrvatskoj arhitekti ukazuju na nužnost sagledavanja njezinih regionalnih arhitektonskih karakteristika. Među njima ističu se Freudenreich 1972. [14] i Salopek 1971. i 1974. [15][16]. Živković u više publikacija 1992. i 1993. [17] [18], najviše i zbog stradanja ruralnih naselja u Domovinskom ratu, ukazuje na arhitektonske vrijednosti ruralne arhitekture. Lukić 2012. [5] iznosi tipologiju ruralnih i urbaniziranih naselja u Hrvatskoj. On smatra 2000. [19]) kako ruralni turizam može biti čimbenik integralnog razvitka ruralnog prostora Hrvatske. S obzirom da ruralni prostor postaje sve više predmet turizma, Ministarstvo turizma pokrenulo je izradu više priručnika za obnovu Salopek 2006. [20], Lončar- Vicković i Stober 2011. [21] te Živković 2015. [22]. Iako poljoprivredne površine dominiraju u ruralnom prostoru, poljoprivreda ne mora biti jedina funkcija ruralnog prostora. Ali poljoprivreda može biti snažna poveznica s turizmom u ruralnom prostoru. O povezanosti poljoprivrede i turizma još 1962. pisao je Mihletić [23]. S obzirom da je turizam povećavao kvalitetu života u malim naseljima, prvenstveno kroz izgradnju tehničke i prometne infrastrukture, ona su se prostorno transformirala a neki poput Opatije i Lovrana još krajem 19. stoljeća postala su prestižne turističke destinacije. Nakon Drugoga svjetskog rata kada je turizam nezaustavljivo prodirao na našu obalu te više ili manje otvarao put modernizaciji brojnih naselja, posebno onih na obali koja su bila prometno dostupna. Ukratko, prema Ensmingeru 1970. turizam je služio za urbanizaciju brojnih ruralnih naselja uz obalu [24]. S prostorno planskog aspekta, još za vrijeme Regionalnog plana južni Jadran (1968-1969) [25], turizam je bio ideja za oživljavanje nekih naselja pred izumiranjem poput Malog Grablja na otoku Hvaru uz očuvanje i unaprjeđenje postojećeg građevinskog fonda.

STANJE NAPUŠTENIH RURALNIH NASELJA U HRVATSKOJ U 21. STOLJEĆU

Sustav prostornog uređenja s tradicijom kakav postoji u Hrvatskoj, stabilna podjela na teritorijalne jedinice županija, potvrđen i razinom NUTS3 (Commission Delegated Regulation 2019/1755, NN 125/2019) [26], omogućuje prikupljanje podataka o većim područjima koje imaju i teritorijalno ustrojstvo. Ovakav sustav nam omogućuje da upravljamo teritorijem i prostorom, planiramo prema prikupljenim podacima, predlažemo i odlučujemo. U Izvješću o stanju u prostoru za razdoblje 2013. – 2019. ističu se „nepovoljne promjene demografske slike, neravnomjernost prostorne distribucije središnjih naselja, urbani sustav u kojem prevladavaju mali gradovi, a nedostaju gradovi srednje veličine te osim demografskih, negativni gospodarski i opći razvojni trendovi u ruralnom prostoru, s naglaskom na nedovoljni kapacitet za stvaranje visokokvalitetnih i dugoročno održivih radnih mjesta.“ [27]. U takvom okruženju napuštena naselja bez vizije, plana oporavka ili sanacije terena su prvenstveno dodatno opterećenje u prostoru jedinice lokalne samouprave i županije. Distribucija 150 napuštenih naselja od ukupno 6 756 po županijama prema Popisu stanovništva 2011. godine [1] ukazuje na intenzivniju prostornu transformaciju Primorske Hrvatske i to njenog sjevera. Podaci o udjelu naselja do 5 stanovnika u ukupnom broju naselja ukazuju na najveći broj ovih mikro jedinica u Primorsko-goranskoj županiji (21,2%), zatim Požeško-slavonskoj (11,9%), Karlovačkoj (10,8 %) te Ličko – senjskoj (7,8 %). Na sjeveru Hrvatske su se grupirale županije bez naselja do 5 stanovnika te tako Grad Zagreb koji ima upravni status županije, zatim Međimurska županija i Koprivničko[1]križevačka ne nalaze na svom teritoriju niti jedno ovakvo naselje.

Broj napuštenih naselja po županijama daje sličnu sliku kao i udio naselja do 5 stanovnika. Najveći broj, 45 napuštenih naselja se nalazi u Primorsko-goranskoj županiji, zatim 19 naselja u Karlovačkoj te 15 u Požeško-slavonskoj županiji. Ovi brojevi predstavljaju situaciju opterećenja i potencijala za promišljanje rješenja na regionalnoj, županijskoj razini s obzirom da mreža naselja i mreža lokacija u prostoru ostvaruju svoje mogućnosti sinergijom.

Ukoliko se sagledavaju napuštena naselja po županijama s njezinim osnovnim turističkom prometom dolazi se do sljedećih podataka.

Pregled podataka o dolascima i noćenjima turista po županijama koje prikuplja i obrađuje Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (DZS, 2020.) upućuje na moguću pojavu prostornih opterećenja za potrebe turizma. S obzirom na rezultat preklapanja ovih podataka s podacima o udjelima naselja do 5 stanovnika i broju napuštenih naselja možemo pretpostaviti da se u nekim regijama napuštena i mikro naselja mogu staviti u funkciju turizma te se mogu promatrati kroz regionalnu sinergiju i umrežavanje. Tako možemo identificirati Primorsko-goransku i Istarsku županiju s potencijalom napuštenih naselja i turističkim opterećenjem kao i Splitsko-dalmatinsku županiju u Jadranskoj Hrvatskoj dok u kontinentalnoj Hrvatskoj Osječko-baranjska županija ima podatak o većem broju napuštenih naselja i relativno većem priljevu turista. Za Požeško-slavonsku županiju koja odskače brojem napuštenih naselja, ali ima slabije pokazatelje turističkih dolazaka i noćenja napuštena naselja treba promišljati s drugim funkcijskim strateškim idejama.

Distribuciju mikro naselja po županijama iščitavamo iz Tablice 1 gdje ukupni broj ovih naselja stavlja fokus na Primorsko-goransku županiju (čak 108 naselja). U vrhu je i Karlovačka županija sa 70 mikro naselja, a slijedi grupa s 20-35 naselja u okviru županije, a koj pripadaju Požeško-slavonska, Istarska i Zagrebačka županija. Promatrajući udio mikro naselja u ukupnom broju naselja u županiji možemo zamijetiti i Ličko-senjsku i Virovitičko-podravsku županiju. U kontekstu podataka za turizam mala naselja i pretpostavljeni građevinski napušteni fond možemo strateški promišljati u funkciji turizma za Zagrebačku županiju i Ličko-senjsku, a koje imaju značajnije rezultate za dolaske turista za 2020. godinu.

DISKUSIJA I ZAKLJUČAK

Sve veći broj napuštenih naselja u Hrvatskoj posljedica su brojnih društveno-ekonomskih procesa kako na nacionalnoj tako i na globalnoj razini. Ukoliko se usporedi broj napuštenih naselja prema popisu 2001. i 20011. vidljivo je povećanje napuštenih naselja za skor 50 %. Trend daljnjeg napuštanja naselja sigurno će pokazati i popis stanovništva iz 2021. Usprkos smjernicama TA 2030- Budućnost za sva naselja, Hrvatska bilježi sve veći broj napuštenih naselja – sve veći broj naselja nema budućnost. Stoga se može postaviti pitanje u planu oporavka mogu li napuštena naselja dobiti novo značenje kroz novu funkciju i namjenu? Napuštanje naselja dovode do novih prostornih transformacija koje se najednako očituju unutar teritorija države kroz prostornu distribuciju, prostornu prezentaciju, funkciju te kroz materijalni aspekt. Brisanjem naselja dolazi do gubitka prostorne raznolikosti i prostornog identiteta. Da bi se mogle izraditi smjernice za revitalizaciju napuštenih ruralnih naselja potrebno je razumjeti brojne i različite procese te uzroke koji su doveli do napuštanja naselja jer svako selo nije napušteno zbog istih razloga (nemogućnost zapošljavanja, slaba prometna povezanost, prostorna pozicija u odnosu na granice – pogranična područja, slaba mogućnost korištenja novih tehnologija itd. Porast napuštenih naselja sela u Hrvatskoj svakako bi trebalo sagledavati u regionalnom / županijskom kontekstu uz izradu smjernica za njihovu budućnost. U svakom slučaju zaustavljanje trenda napuštenih ruralnih naselja nije moguće bez promišljanja o reorganizaciji prostorne distribucije naselja, reorganizacije njegovih procesa, funkcije i namjene te raspodjele njegova stanovništva.

Napuštena sela mogu služiti za promišljanje i osmišljavanje novih obrazaca jedne nove – stare prostorne strukture koja je sposobna očuvati prednost malih jedinica a da s korištenjem tehnologije uživaju sve prednosti urbanih struktura od korištenja institucija, organizacija i udruženja. Na početku 21. stoljeća, kada se čovjek korištenjem tehnologije, kreće s jednog kraja planeta na drugi (kao da se kreće u granicama sela), planiranje naselja / sela / mjesta treba planirati kao svijet u malom [28]. Jer osnovana aktivnost za oporavak napuštenih naselja može biti obrazovanje. Inicijativa o oporavku uništenih ruralnih naselja kroz povijest često je dolazila iz grada jer selo često nije imalo snage za vlastiti oporavak [29]. Planiranje napuštenih naselja da postanu specifične, atraktivne i jedinstvene turističke destinacije s korištenjem elemenata ruralne arhitekture u Hrvatskoj nije novost. Još su kasnih šezdesetih prošlog stoljeća predlagane revitalizacije napuštenih sela pomoću turizma [25].

Za opstanak naselja više nisu presudni lokacijski uvjeti kroz osiguranje hrane, obrambenu sigurnost već je potrebna umreženost, konkurentnost i multifunkcionalnost za njihovu održivost. S obzirom da prihodi od turizma čine najveći udio GDP-a u gospodarstvu Hrvatskoj, turizam bi mogao biti pokretač revitalizacije/oporavka napuštenih ruralnih naselja uz uvažavanje regionalnih arhitektonskih karakteristika. Turizam ne može biti jedini pokretač revitalizacije za sva napuštena naselja ali tamo gdje bi bio pokretač revitalizacije on bi mogao biti „čuvar“ prostornog identiteta i prostorne raznolikosti.

Literatura:

[1] Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Popis 2011, Stanovništvo prema starosti, spolu i naseljima, www.dzs.hr

[2] Hrvatska komora arhitekata (2013), Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013–2020. ApolitikA, Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja. Zagreb.

[3] Europska unija (2020), Teritorijalna agenda – Budućnost za sva mjesta, https://territorialagenda.eu/ [4] EUROSTAT, European statistics. 2011. Urban-rural typology update. http://epp.eurostat. ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Urban-rural_typology_update

[5] Lukić Aleksandar (2012), Mozaik izvan grada: tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske, Meridijani, Samobor

[6] Nejašmić, I. i Toskić, A. (2016). Ostarjelost stanovništva seoskih naselja Republike Hrvatske. Migracijske i etničke teme, 32 (2), 191-219.

[7] Pokos, N. (2002), Metodologija izdvajanja seoskog stanovništva, njegov raspored i popisne promjene 1953.-2001., u: Prostor iza, Zbornik, knjiga br. 17, (ur. M. Štambuk, I. Rogić, A. Mišetić), Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, str. 31-56

[8] Ostroški, Lj. (2011.), Model diferencijacije urbanih, ruralnih i prijelaznih naselja u Republici Hrvatskoj, Metodološke upute 67, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[9] Štambuk, M. (1997), Modernizacijski procesi i društvene promjene u hrvatskim ruralnim sredinama, Dišeš. doc. Filozofski akultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1997.

[10] Štambuk, M. (2002), Selo i modernizacija: kratka povijest nesporazuma, u: Prostor iza, Zbornik br. 1.7, (ur. M. Štambuk, I. Rogić, A. Mišetić), Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, str. 9-28.

[11] Šundalić, A. (2018) O nedostatnim potencijalima razvoja Slavonije i Baranje // Sudbina otvorenih granica. Zbornik radova sa znanstvenog skupa Globalizacija i regionalni identitet 2018. / Šundalić, Antun ; Zmaić, Krunoslav ; Sudarić, Tihana ; Pavić, Željko (ur.).Osijek: Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, str. 136-151

[12] Marinović-Uzelac, A. (1992) Regionalizacija iz vidokruga prostornog planiranja, u: Država, regije, regionalni razvoj, Zbornik Društvena istraživanja, (ur. M. Štambuk), br. 1, Vol. 1:, Zagreb, 1992., str. 69-85.

[13] Marinović-Uzelac, A. (2002), Morfološki tipovi hrvatskog sela, u: Prostor iza, Zbornik br.17, (ur. M. Štambuk, I. Rogić, A. Mišetić), Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2002., str. 131-154.

[14] Freudenreich, A. (1972) Kako narod gradi na području Hrvatske, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb

[15] Salopek, D.; Čaćić, B. (1971), Hrvatska korablja. Saveza arhitekata Hrvatske, Zagreb-Rijeka

[16] Salopek, D. (1974), Arhitektura bez arhitekta, Mala arhitektonska bibliblioteka SAH-e, Zagreb, 1974. [17] Živković, Z. (1992) Hrvatsko narodno graditeljstvo – istočna Hrvatska, Zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb

[18] Živković, 1993 Hrvatsko narodno graditeljstvo – središnja Hrvatska, Zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb

[19] Lukić, A. (2000), Ruralni turizam-čimbenik integralnog razvitka ruralnog prostora Hrvatske, Geografski horizonti:, 6 (2000), 1/2; 7-31

[20] Salopek D. et al. (2006.) posavska tradicijska drvena kuća: priručnik za obnovu / izradili – Zagreb : Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka : Ministarstvo kulture.

[21] Lončar Vicković, Sanja; Stober Dina (2011) Tradicijska kuća Slavonije i Baranje – Pri ručnik za obnovu, Ministarstvo turizma RH Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku Građevinski fakultet Osijek, Zagreb

[22] Živković Z. (2015.) TRADICIJSKA KAMENA KUĆA DALMATINSKOG ZALEĐA priručnik za obnovu i turističku valorizaciju, Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

[23] Mihletić, A. (1962) Turizam i planiranje poljoprivrede u jadranskom području. Turizam 11 (1962), br. 4-5: 14-17

[24] Ensminger, S. (1970), Urbanizacija sela putem razvoja turizma. Turizam 18 (1970), br. 5: 10-12.

[25] UNDP i Vlada SFRJ. Regionalni plan južnog Jadrana. Ujedinjene nacije – program za razvoj. 1968-1969.

[26] Commission Delegated Regulation 2019/1755 Uredbi (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi zajedničke klasifikacije prostornih jedinica za statistiku (NUTS); https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ TXT/ PDF/?uri=CELEX:32019R1755&from=EN

[27] Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (2021), Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske, 2013.-2019., Zagreb

[28] Mumford. L. (1968) Grad u historiji, Naprijed, Zagreb [29] Kranjčević, J. (2018) Zanemarena baština – prostorne strukture sela, Srednja Europa, Zagreb