SOFIZAM KAO POTICAJ I OPOMENA
Tekst: dr. sc. Ilija Barjašić
Foto: www.alexandros.is
U skladu s iskonskim načelima Života, sofizam je oponašajući Stvoritelja poticao čovjeka na obraćeništvo – spoznaju. Mudraci su, po sudbini, svojim talentima služili u zemaljskim uvjetima i međuljudskim odnosima. Koristili su metode kojima nisu nametali – isticali atribute, jer Životu, načelima Života nisu potrebni. Smatrali su da se mišlju, pomoću riječi potiče na djelovanje. Dakle, afirmativnom istinom čovjek se imenom potvrđuje u zajedništvu.
Ali, egoističko – odmetnički atributi pohote stvaraju zamke na svim razinama, s posljedičnim bumerangom…, jer odmetnik, izdvajajući se, ne želi s bratom u zajednici raditi i veseliti se u ime daljnjeg osvješćivanja, spoznaje.
Lukavi odmetnici, koji golu egzistenciju ne pretpostavljaju, iskorištavali bi velikodušne mudrace, osluhnuli bi ih samo zbog osobnih koristi. Jer prosvijetljeni čovjek vjeruje i svoje poticajne savjete, ne naplaćuje, što egoisti i ne mogu pojmiti, skloni su ismijavati mudrace u svojim sredinama.
I mudrac padne po iskušenjima, odlučivši za savjete naplaćivati egoistima, koji ne rade za opće dobro nego samo za osobne interese, naplaćuje da bi ga više cijenili, da bi shvatili da svaki pojedinac u ime općeg dobra treba raditi ono što najbolje zna. Gledano egoistički, očigledno je tako, ali to je i zamka.
Sofisti na trgovima postaju trgovci, jer odmetnika nisu prepoznali kao žrtvu navika, nisu shvatili da je čovjek sklon navikama, kako na dobro tako i na zlo. Tako dok su navikavanjem spašavali i sami su postali oholi i bahati. Prestali su oponašati Oca, Stvoritelja – zaboravljajući da je Kraljevstvo nedjeljivo po željama čovjeka. Želje i djela lašcu sude, dok savjetuje kako manjim argumentom pobijediti veći, tj. lažima prikriti afirmativnu istinu, načela Života. Izazvan golom egzistencijom, čovjek postane pohotan, pa na trgovima prodaje dušu…, a prepreke su red, rad i disciplina. Dakle, svjetovno šarenilo potiče čovjeka „sofista, mudraca“ da trguje svojom dušom kao odmetnik. Opomena, kao lucifer – lažac, preko gole egzistencije zavodi duše…, protiv etičkih vrijednosti, protiv Života i samog sebe. Odista, zamka je gola egzistencija…, kada čovjek kao razumno biće golu egzistenciju ne pretpostavi – odmetnički čini disharmoniju u svojoj zajednici. To ukazuje da zajednici treba dirigent radi usklađivanja svih u orkestru …, jer samo se tako zemaljski uvjeti, u zdravim međuljudskim odnosima, mogu unaprijediti, a egoizam i odmetništvo iskorijeniti
Tko laže – lažac je, što je početak posrtanja…, prepreka spoznaji, otvaranju nebesa – osvješćivanju, veselju, smisao obraćenika u zajednici na Zemlji.
Čovjeka se knjiži po imenu i slobodnoj volji, bilježi zašto i kada postane ohol i bahat, radi osobnih koristi koje ga oslijepe.
Za istaći je fenomen, uzrok posrtanju koji potiče na konstantnu budnost. Opomena obraćenicima na Zemlji koji su ponovo skloni posrtanju, a svoju pohotnost, egoizam pravdaju drugima, jer sebi ne mogu lagati, kao lukavi lašci – luciferi.
A zajednica je iznad svakog pojedinca, posebno odmetnika. Pojedinac odmetnik je slab i opasan, jer lukavi lažac kao ništavilo sklon je navikavati obraćenika protiv zajedništva i načela Života.
Ali i pored načela Života, čovjek je odraz prokletstva i opomena, očigledno pomoću svojih odmetničkih atributa sam sebi sudi. Dakle, odmetnik je posljedica uzroka, po volji.
U Zadru, svibanj 2021. godine
dr. sc. Ilija Barjašić, predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta
