SLUČAJ KRUNE ĐURČEVIĆ: GRUNTOVNI TERORIZAM NA OTOKU PAŠMANU

Tekst: Nikola Šimić Tonin

Foto: K. Đurčević

Često dobivam pisma naših ljudi na privremenom radu u inozemstvu, naših iseljenika, našeg svijeta vanka i pitam se kakvi smo to mi ljudi. Nekima od njih se ne mogu načudit. I za Republiku Hrvatsku može početi vrijediti ona: „Gdje prestaje logika tu počinje Hrvatska“. Za ne povjerovati je što sve može učiniti Hrvat Hrvatu, na što je sve spreman. Za šaku šoldi. Tako me ne malo iznenadi pismo koje dobih od gospođe Krune:

„Poštovanje Nikola, ja sam Kruna. Vas je kontaktirao fra Drago i pokušat ću vam objasniti moj problem… To „pravno“ natezanje se vuče i nikako kraja …moj odvjetnik je L. M. i njega se koči… Ja ću vam poslati da vidite o čemu se radi. Oni su taj objekt napravili na mojoj zemlji, vidi se točno crvena linija…To se kod njih vodi kao oranica… i na ime Č. od koga su kupili. Ja sam vam sliku poslala… taj objekt obitelj D. iznajmljuju turistima već godinama a ja nemam šansu sa autom ući na moju zemlju… inače ja živim u Njemačkoj i tamo se bavim biznisom.

Oni su na toj čestici prvo napravili garažu. Onda kada su prošli avioni. Snimanje čestica. I nije se ništa više smjelo gradit, a oni su unatoč tomu napravili apartman sa kojim su mi zatvorili pogled na more i ne mogu ući sa autom na moj posjed… kada sam došla iz Njemačke pitala sam je je li ona luda bez dozvole da je išla u moju zemlju i zatvorila mi pogled na more. Na što je ona rekla – Što ja hoću mene tu i tako nema… mi smo odmah reagirali ali sve je završilo u ladicama… 2017., sam dala predmet odvjetniku L. M.,  da je tek sada doznao da su se bespravno upisali na moju zemlju… To je krivično djelo i kako su se oni mogli upisati a vidi se točno da su polovinom objekta na mojoj zemlji. Iza ovog mog predmeta je veliki kriminal koji se u Ždrelcu na otoku Pašmanu u katastru događa.

Njihov objekt koji je prvo bio garaža a onda apartman… sagrađen 2011., kada su prošli avioni… utvrđeno i evidentirano, crno na bijelo, bespravno, kriminalno, neosporivo bespravno… i „pojeo vuk magarca“ što bi naš narod rekao… sve je završavalo u ladicama 2017., cijeli predmet i dalje se povlači i skriva po njima, dobiva na vremenu, ide u zastaru, hrvatska pravna škola kriminala i kriminalnih radnji, što još jednom utvrđeno dokazuje da je hrvatsko sudstvo rak rana hrvatskoga društva, gdje su lokalni šerifi umreženi sa službenicima iznad zakona i zakonskih propisa. Ja sam angažirala odvjetnika,  dala mom odvjetniku L.  M. da to katastarski izvidi i sredi, i gle čuda, oni su u katastru u Ždrelcu napravili nove katastarske granice stavili ih na moju među, uzeli meni 60 kvadrata zemlje i dali njoj… Apsolutan kriminal osoba punih mržnje i arogancije… N. D. P.,  model,  mater joj M. D., izvor su svi nedaća i zala koje su me zadesile., bezobrazne i bahate koje govore da njima ne može nitko ništa… da šta ja hoću, mene tamo ni nema… Mislim da i načelnik ima isto prste u tome, možda griješim ali ja sam takvog dojma… To ruglo koje se nalazi na mojoj zemlji po dobrom hrvatskom običaju rađeno bez dozvole, treba se rušiti…, pitam se kako se je moglo uopće registrirati, a od 2011., se reklamira za iznajmljivanje, a na sve prigovore, uočene, dokazane pravne nepravilnosti, neupitni pravno utvrđeni – bespravni, kriminalni postupak i dalje završava u ladicama, skriva se i ne izlazi iz njih. To da su se 2017., upisali na moju česticu šokiralo je i odvjetnika, i nikome ništa…“

GDJE PRESTAJE LOGIKA TU POČINJE HRVATSKA

Kruna Đurčević živi više od 45 godina u Njemačkoj… bavi se uspješno sa biznisom cvijeća… dekoracije… i uređenjem interijera… Prije 35 godina su ona i njena sestra kupili na Pašmanu zemljište od 455 kvadrata, sagradili kuću i uredno je upisali u katastar 1/1.

Papiri uredni i ističe Kruna: „…moji prvi susjedi familija sa troje djece koji nisu baš imali dobre financijske mogućnosti… puno sam pomagala sa oblačenjem i financijski… prije i poslije rata. Kad je rat počeo prvo u Virovitici sam sa Hvepom počela sa donacijama a kasnije u Zadarskoj bolnici… surađivala sam puno sa fra gvardijanom lvanom Lelasom i sa fra Dragom Ljevarom koji su u to vrijeme bili na Pašmanu… i poslije rata sam pomagala gradnji crkava i familijama… otočani su se bacili u turizam i počeli velike novce zarađivati… počeli su graditi apartmane, kuće… i brzo zaboravili što smo i koliko im pomogli…, još uvijek je u njihovim glavama da je sve to njihovo makar su kasirali novac za prodane nekretnine… moji susjedi su se počeli razvijati, njihov sin je za vrijeme rata otišao u Australiju a njegova mater je počela graditi prvo garažu i na to je stavila apartman na mojoj zemlji i zatvorila mi pogled na more tako ja sa mojom autom ne mogu na moju zemlju… sve bez dogovora i bez građevinskih dozvola… kada sam došla iz Njemačke na moju zemlju, ja sam je pitala kao što sam već rekla je li ona luda što je to napravila… odgovor što ja hoću mene tu i tako nema… to je bilo 2011., kada su već prije avioni prošli i ništa se više nije smjelo graditi… odgovor je bio njoj nitko ne može ništa… Bože sačuvaj. Dođe ti da više u ništa ne vjeruješ… toliko bezobrazluka i egoizma nisam još nigdje doživjela kao u Dobropoljani na otoku Pašmanu, tuđe pokušavaju uzeti a svoje čuvaju kao zlato… inače mi koji smo godinama tamo, nas ne vole, a rado su uzimali našu pomoć. …i svakako ti u svakoj prigodi žele naškoditi… mene to i ne interesira ja hoću moju zemlju natrag… ukradeno mi je 60 kvadrata, neljudski… nepošteno, lopovski, i ako su voljni primati europsku donaciju moraju se i po europskim uvjetima ponašati a ne pljuvati po nama koji smo morali napustiti nase rodne krajeve ali zadržali veliku ljubav prema Hrvatskoj i našoj domovini… uskoro ću se vratiti u Hrvatsku i sa mojim znanjem pokušati napraviti bolja vremena… Znam, dočekati će me i moji uzurpatori, moje noćne more, kojima sam od srca pomagala, primila ih i držala kao najrođenije. Jedna kćer je model koju sada svi slave na Pašmanu, N. D. P.,  vodi folklornu grupu i beach bar u Pašmanu… sve tako primitivno…”

MORAL RADA I ZNANJA

Na fotografiji koju sam poslala je Villaluna koju sam pred 16 godina kupila i bavim se cvijećem, dekoracijom i interijerom,  želim moje znanje i moju sposobnost posvetiti mojoj zemlji…, prije 30 godina moj dobar prijatelj i poznati arhitekt mi je rekao… mi imamo more (Hrvati), krasnu prirodu, prekrasnu Domovinu ali moral rada i znanja imate vi Kruna… vratite se i pokažite što ste naučili u tuđem svijetu.

Ovo pismo gospođe Krune Đurčević priča nam o problemima iseljene Hrvatice koja je kupila zemlju na otoku Pašmanu prije 35 godina. Njene susjede, kojima je u prošlosti često pomagala, su bez dozvole sagradile garažu i apartman na njenoj zemlji, zatvorili joj pogled na more i otuđili 60 kvadratnih metara njene zemlje. Kruna nije mogla ući na svoj posjed automobilom, a njeni prigovori nisu vodili nigdje jer je cijeli predmet završavao u ladicama. Katastarske granice su izmijenjene nakon što je angažirala odvjetnika, a oni su njoj uzeli 60 kvadrata zemlje i dali ga susjedi. Kruna želi svoju zemlju natrag i koristiti svoje znanje i sposobnosti za poboljšanje situacije na otoku Pašmanu. Pismo nas podsjeća da Hrvatska ima problema s korupcijom i lošim sudskim sustavom koji često ne čini dovoljno za zaštitu privatne imovine i vlasničkih prava. Žalosno i za zamisliti se i upitati: Kakvi smo to ljudi, ili kakvih to ljudi/neljudi među sobom imamo?