RUSIJA I AMERIKA: POUKE UKRAJINSKOG RATA

Tekst: dr. sc. Nenad Raos

Foto: Kyiv Post

Ima jedna srpska anegdota ili poslovica o tome kako u sukobu „ćobana“ najgore prolaze magarci. Dakle, kada se pastiri posvade te počnu jedan na drugoga bacati kamenje, kao štitom se posluže svojim magarcima. Jasno je: štit služi da se štiti, pa je naravna posljedica bacanja kamenja činjenica da najviše udaraca dobiju magarci. Ni krivi ni dužni.

To bi se moglo reći i za Ukrajince u ovom posrednom ratu između Zapada i Rusije. No za razliku od magaradi, Ukrajina nije sasvim bez krivnje. Živimo u doba demokracije, Ukrajina se deklarira kao demokratska zemlja, štoviše njezin je cilj ratovanja „borba za demokraciju“. To znači da je i ukrajinski narod kriv za poteze Zelenskog i njegove vlade jer ih je izabrao na slobodnim izborima i još ih u većini (barem tako kaže Zelenski) podržava. Sloboda počiva na odgovornosti, možemo pročitati već u Bibliji (Pos. 3:22-23), pa je narod odgovoran za poteze svojih demokratski izabranih predstavnika. Drugim riječima, nemojte kukati – dobili ste ono što ste zaslužili.

IZAZIVANJE NEMIRA U RUSIJI

Pravo kaže Donald Trump: „Da sam ja bio predsjednik, nikad do rata ne bi došlo“. Putin još od 2008. godine prijeti da će napasti Ukrajinu ako ona odluči da uđe u NATO. Svi su na Zapadu znali da Rusija 2022. priprema napad na Ukrajinu. Zar nisu mogli reći: „Odustanite od napada, hajdemo sjesti za pregovarački stol“? Baš obratno. Svi su napori Zapada bili usmjereni prema tome da izazovu rat kako bi oslabili Rusiju. Konačni je cilj bio izazvati u Rusiji nemire kako bi se „uspostavila demokracija“, a Rusija raspala na manje države kojima bi bilo lako manipulirati. Da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu je činjenica koju nitko ne može osporiti.

No da je to bila „ničim izazvana agresija“ je laž. Reći pak da unatoč svemu Rusija nije trebala napasti Ukrajinu, je glupost. Lako je reći da nešto ne treba činiti. Mnogo je teže, ako ne i nemoguće, reći što treba činiti, koja je alternativa onome što ne treba činiti. Ako protivnik odbija diplomatsko rješenje, onda je jedino rješenje ratno rješenje. A to je upravo ono što je, kao što rekoh, Zapad htio da se dogodi.

RAT S JAPANOM

I dogodilo se. No povijest se nije ponovila. Nije se ponovila 1905. godina kada je Kaiser Wilhelm nagovorio Rusiju da uđe u rat s Japanom kako bi ga izgubila. Nakon katastrofalnog poraza kod Cušime, u Rusiji su izbili neredi koji su na kraju kulminirali, 1917. godine, s dvije revolucije i odlaska dinastije Romanov s vlasti. Baš obratno: Rusija je ojačala, a Zapad oslabio.

Je li Rusija pobijedila u ratu? Rat još traje, pa se još ništa ne može reći, no Rusija napreduje na svim frontovima, Zapad je odustao od primanja Ukrajine u NATO, a Trump otvoreno kaže da Ukrajina neće moći povratiti sve svoje teritorije. Hoće li se Ukrajina – kako to hoće Rusi – demilitarizirati, teško je reći, no nakon rata, posebice ako ga se izgubi, malo tko je voljan da uđe u novi.

SUDBINA NAMIRITELJA RAČUNA

No vratimo se na priču o pastirima i magarcima. Za tu sam poslovicu saznao čitajući komentar na nekoj srpskoj mreži prije oko godinu dana. Čitatelj je napisao da su ti magarci upravo Ukrajinci i da će oni na kraju platiti najvišu cijenu. I imao je pravo. Rusija i Amerika već se mire spremne da sklope unosne sporazume o zajedničkom iskorištavanju bogatstava Arktika, a onima najslabijima – Ukrajincima – namijenjena je sudbina namiritelja računa. Sasvim logično.

U sadašnjoj konstelaciji bolje je biti prijatelj s Rusima nego s Ukrajincima. Ili: ako se ne može opljačkati Rusija, onda treba orobiti Ukrajinu. Ništa se u biti nije promijenilo. Ono što su Obama i Biden radili prikriveno, to Trump radi otvoreno. Stil vladanja, temperament predsjednika, ništa više.

ZAKON O IZVANREDNOM STANJU

Da pušu neki novi vjetrovi vidi se i na domaćoj političkoj sceni. Više ne čujem Plenkovića kako sveudilj govori o „ničim izazvanoj agresiji Rusije na Ukrajinu“ (implicira se ludilo ruskog predsjednika), a prvi put sam čuo iz ustiju jednog Hrvata javno izneseno mišljenje o tome je li Zelenski još uvijek predsjednik Ukrajine. Ukratko, u ukrajinskom ustavu piše da predsjedniku prestaje mandat bez obzira na ratno stanje. No, ne leži vraže. Ukrajinska Rada je donijela zakon o izvanrednom stanju koji produžava mandat predsjedniku dokle god on hoće.

Dobro ste pročitali, „dokle god on hoće“, jer izvanredno stanje može ukinuti samo predsjednik. Nakon ovog više ništa ne bih rekao, a čitelju prepuštam odgovore na pitanja je li Zelenski diktator, kao što kaže Trump, i može li se neka zemlja zvati demokratskom ako parlament donosi zakone koji su u suprotnosti s ustavom.