RF: PREMIJER ASISTIRA KONČARU U UNIŠTAVANJU BRODOTROGIRA
Tekst: RF
Foto: SD
Javili su nam se radnici Brodotrogira koji su za ponedjeljak, 21. rujna 2020. sazvali skup radnika jer se stanje u škveru uljepšava govorom premijera u Saboru, koji je na pitanje naše zastupnice u Saboru odgovorio da su dana jamstva za Brodotrogir, te da nadležno ministarstvo gospodarstva radi na potrebnim dokumentima kako bi i tamo održali brodogradnju. To je očigledno neistinito.
Kako saznajemo, radnici proživljavaju agoniju, pogotovo radnici dviju sestrinskih firmi. U firmi Hrvatska Brodogradnja Trogir d.o.o. radnici za pošteno odrađeni srpanj i kolovoz još nisu dobili plaće. Druga firma BT Hull d.o.o. je u još većim problemima – nema redovitih plaća, a sprema se i stečaj koji se predstavlja kao “najbolje” rješenje za radnike. Naravno da je to dobro rješenje, a još je bolje rješenje za gazdu – Danka Končara koji nikad nije niti imao namjeru održati punu zaposlenost Brodotrogira u kojem je nekad bilo zaposleno 10 posto stanovništva Trogira, pa je Brodotrogir doslovno hranio Trogir. Končaru je bilo u interesu otvoriti luksuznu marinu, što mu je i uspjelo, a brodogradnju će eventualno svesti na sitne popravke tih jahti.
Premijer kaže da su dana jamstva – no potrebno je da Vlada prestane iskrcavati javne novce u džepove privatnih mešetara i izravno počne upravljati brodogradnjom i poticati ju kao stratešku industriju u kojoj imamo know-how, inženjere, koji još čekaju da se vrate i inozemstva i dobiju priliku da za svoj pošteni rad mogu živjeti u svojem domu. Za sve to Vlada kao suradnike treba uzeti radnike, a ne privatne mešetare, Končar je inače umrežen i s lokalnim SDP-ovcima, koji su na vlasti, pa su mu omogućili i preuzimanje hotela Medena gdje je Končar u nadzorni odbor smjestio i gradonačelnikovog oca, kojeg se nakon RF-ove objave iz tog NO maknulo. No jasno je da je na djelu ruka-ruku-mije epizoda.
A premijer pak priča bajke – jer kako doznajemo od radnika poslodavac pokušava prebaciti koncesiju sa HBT-a na BT Crouse kako bi dobio jamstva, a svejedno se riješio radnika. U Brodotrogiru se, ukratko, ništa dobro ne zbiva, jamstva ne idu za proizvodnju, a resorno ministarstvo, kao i u slučaju Uljanika, fingira svoju silnu zainteresiranost za održavanje proizvodnje.
Uništavanjem domaće proizvodnje brodova neće se otvoriti neka nova privredna djelatnost. Vlada nema neki drugi plan – plan je samo uništiti i omogućiti elitama da se obogate.
