RAT U UKRAJINI I ALEGORIJA KUŠANOVA TORNJA

Tekst: dr. sc. Nenad Raos

Foto: Prosveta/CNN

Davno je to bilo kada sam, kao student prve godine kemije, čitao upravo izašlu knjigu Ivana Kušana kratkog i zagonetnog naslova: Toranj. Naslov je zagonetan i treba da bude jer je i sama knjiga, roman, na svoj način zagonetka, zagonetka čija se tajna tek na kraju otkriva. Dakle, o čemu se u romanu radi, o čemu priča priča?

ZAKAMUFLIRANI ROMAN

Priča priča o izgradnji tornja u malom mjestu mitske Panonije u neko naše vrijeme. Svi pričaju o budućem tornju, svi više-manje znaju kako će izgledati, no nitko ne zna čemu će služiti. Štoviše, to se pitanje ni ne postavlja. Nitko se ne pita zašto su se uopće upustili u tako što, u izgradnju tornja, kako će nas iu kakvu „svijetlu budućnost“ ta građevina odvesti i, na kraju, može li on, toranj, išta u našem životu promijeniti (osim što ćemo za njega potrošiti novac)? Slično kao što kršćanin vjeruje da će živjeti vječno, a da se nikad nije zapitao želi li zaista vječno živjeti.

Jasno je: Toranj je satirični roman, on je poput Novakova romana Mirisi, zlato i tamjan uperen protiv socijalističkog društvenog uređenja, no tako zakamuflirano da su samo znalci mogli razumjeti što autor hoće reći. Izgrađivali smo socijalizam, a nismo znali zbog čega i za koga. Bolje nismo živjeli nego u kapitalizmu, a „vladavina radničke klase“ pretvorila se u farsu, ako zbog ničega drugog a ono zato što se nije znalo tko „radničkoj klasi“ pripada a tko ne pripada. I to je uvijek tako u politici: iza velikih riječi obično ne stoji ništa, velike riječi služe samo zato da bi se prikrili interesi nekih više ili manje formalnih skupina koje stoje u pozadini političkih događaja.

TRI GODINE RATA

Mi se grozimo bivšeg društvenog uređenja, a ne vidimo da živimo u nečem vrlo sličnom. Jer kao što u malom mjestu u mitskoj Panoniji nitko nije postavljao pitanje smisla i svrhe izgradnje tornja, tako nitko u Europi ne postavlja pitanje europskog sudjelovanja u ratu što se vodi na tlu Ukrajine (ali i na teritoriju Ruske Federacije).

Čitatelj se sada u čudu pita: „Ukrajinski se narod bori za svoju državu, za svoj opstanak, a i za zapadne, demokratske vrijednosti.“ Usto ide neizbježna istina da je Rusija agresor, štoviše da je riječ o „ničim izazvanoj agresiji“ prema jednoj suverenoj državi.

Sve da to i jest (100 %) točno, ipak se treba zapitati: „Je li Ukrajina jedina zemlja na Kugli zemaljskoj koju je netko napao, jesu li Ukrajinci jedini narod kojem se niječe (ako se niječe) pravo na državu? Zar Kurdi i Palestinci nisu u istoj poziciji već stotinu godina (najmanje)? Zar nisu Sjedinjene Države zbog istog razloga zbog kojeg je Rusija napala Ukrajinu (da vojno ne ojača) nedavno bombardirale Iran? Jesu li Libija, Irak, Afganistan i – konačno – Srbija napale članice pakta NATO ili se dogodilo upravo obratno?“ NATO je obrambeni savez koji je do sada vodio mnoge ratove, a nijedan – pročitajte sada ovo dobro – a nijedan od tih ratova nije bio obrambeni.

Nakon više od tri godine ratovanja svakom je čovjeku koji zna misliti jasno da je rat u Ukrajini isprovociran. Ukrajina se, istina, brani, ona vodi obrambeni rat, no vode li takav rat EU i NATO? Ne vode. Ne vode jednostavno zato što Ukrajina nije članica ni EU ni NATO. Europska unija dakle ne brani svoju članicu, nego koristi zemlju koja se nalazi izvan njezinih granica da bi ponašanje Rusije dovela u sklad sa svojim pravilima.Drugim riječima, vodi rat da bi od Rusije napravila ekonomski i politički zavisnu zemlju, da bi je pretvorila u svoju koloniju, uizvor jeftinih sirovina i radne snage. Možda se nekome ova moja interpretacija tekućih vojno-političkih događaja neće svidjeti. No odbacimo vjerovanja, nadanja, bojazni i druge iracionalnosti pa se suočimo s činjenicama. Pokušajmo odgovoriti na pitanje koje je zlo Rusija nanijela Europi. (Zaboravimo sada na SSSR, jer ako ćemo tako onda možemo suvremenoj Hrvatskoj pripisivati grijehe NDH, a Saveznoj Republici Njemačkoj zločine Trećeg Rajha.)

SKUPLJA NAFTA I PLIN

Uzasve naprezanje moždanih vijuga ne mogu se sjetiti da je Ruska Federacija učinila ikakvog zla bilo Hrvatskoj bilo Europi. Prodavala nam je naftu i plin za mnogo manju cijenu nego što ih sada plaćamo, prodavala nam je i oružje, također jeftinije nego što ga sada kupujemo. Neretvljani su u Rusiju izvozili mandarine i od te unosne i sigurne trgovine lijepo živjeli. Za sve to Rusi nisu od nas tražili ništa osim novca i to po poštenoj cijeni i poštenom ugovoru. Nisu servisirali vojne brodove u našim brodogradilištima, nisu nam nametali svoj jezik (premda nam je mnogo bliži od engleskog), svoju kulturu, svoje običaje. Koliko mi je poznato, u Zagrebu postoji samo jedan ruski restoran u koji, uostalom, nisam zalazio jer ne volim boršč.

Za razliku od toga, vidi stare kolonijalne sile, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države! U Hrvatskoj ne možeš dobiti bolji posao ako ne znaš engleski, baš kao što ga u Austrougarskoj nisi mogao dobiti bez znanja njemačkog i mađarskog jezika. Naša se vojska snabdjeva otpisanim oružjem iz američkih skladišta i za to plaća paprenu cijenu; ponosimo se bradleyjima, a nitko ni da zucne kako su jadno prošli na ukrajinskom bojištu. Sada moramo kupovati američki ukapljeni prirodni plin, po višestruko višoj cijeni od ruskog, i još se ponosimo time što smo na vrijeme uredili luku za njega. To što smo usput uništili prirodni okoliš i što lukom maltretiramo lokalno stanovništvo nikoga ne smeta. Demokracija ima svoju cijenu, pa slobodni građanin ne treba reći sve što mu dođe na jezik.

EU GOSPODARSTVO U RECESIJI

Nije to tako samo u Hrvatskoj. Sada ćemo mi Europljani kupovati oružje za Ukrajinu, mi ćemo plaćati, a Amerikanci zarađivati (jer imaju monopol na prodaju oružja). Zbog visoke cijene zemnog plina europsko, a posebice njemačko gospodarstvo tone u recesiju. Da nam gospodarstvo nije zdravo svatko vidi po tome što sve poskupljuje, što sve teže obuzdavamo inflaciju, no unatoč tome – uz pomaganje Ukrajini – trebamo povećati izdvajanja za vojsku.To nije sve. Sjedinjene Države još pripremaju zaštitne carine za europsku robu. Jasno je: kad nisu uspjeli kolonizirati Rusiju, ne preostaje im ništa drugo nego da koloniziraju zemlje Europske unije. Pravo nam Europljanima budi! Što je trebalo Francuskoj i Engleskoj da objave rat Njemačkoj nakon napada na Poljsku? Trebali su pustiti Nijemce da sruše SSSR, koloniziraju Rusiju, pa bi nam svima bilo lijepo u Hitlerovoj Novoj Europi. Ovako su se naše suverene nacionalne države pretvorile u anglo-američke kolonije pod upravom briselske administracije. (Molim čitatelja da ono o Hitleru shvati ironično.)