PSEUDOZNANOST NAPADA U OBLIKU FAKE NEWS
Tekst: Dr. Tihomir Marjanac
Foto: www.npr.org
Pseudoznanost je laž u „znanstvenom“ celofanu, tako bih nazvao poplavu medijskih vijesti kojima smo izloženi doslovce svakodnevno. Prelistajte samo dnevne novine! A tek na društvenim mrežama?! Čak i velike televizijske kuće tome nisu odoljele, jer tržište to traži! Bilo da su po srijedi „alternativne“ znanosti (zar takve uopće postoje?), bilo da su to „teorije zavjera“ (Kakve su to uopće teorije? Po definiciji, teorija je skup provjerenih hipoteza) ili alieni koji nas upravo napadaju (smo mi toga još nismo svjesni, osim malobrojnih kojima je to očito), sve to ima svoju vjernu publiku. Na kioscima se šarene naslovne stranice kojekakvih publikacija, časopisa i magazina. Letimičan pogled otkriva da je među njima najmanje 7 tiskovina koje bih svrstao u kategoriju „pseudoznanstvenih“, premda sam siguran da ih je zapravo i više, samo što ih nisam uočio. Na tih 7, uočio sam samo jedan jedini, u najširem smislu riječi znanstveno-popularni časopis koji je ionako strana franšiza. Čime se to hrane naši čitatelji u 21. stoljeću? Sve nešto košta, pa korisnik i te kako razmisli prije no što plati za nešto što mu, ruku na srce, i ne treba. Pošto ti naslovi (neću ih reklamirati, otkrijte ih sami) opstaju na tržištu već desetljećima (!), očito je da im je publika naklonjena i vjerna.
MZO USKRATILO FINANCIRANJE
Nažalost, naš jedini znanstveno-popularni časopis Priroda izgleda poput vremešnog dementnog starca koji je prikovan za krevet, pa se tek tu-i-tamo probudi i izađe kako bi ukućani uočili da je još uvijek živ. Po mojim spoznajama zadnji broj Prirode bio je 7-8/17, dakle iz 2017. godine koji je bio posvećen Institutu za medicinska istraživanja u Zagrebu. Od tada više nismo vidjeli našeg 108 godina starog doajena, i to već više od godinu dana. Dugo je to, možda je ipak preminuo. Tko će sada nositi stijeg znanosti naprijed i boriti se protiv utvara pseudoznanosti? Među tiskanim medijima još su na životu specijalizirani znanstveno-popularni časopisi Čovjek u svemiru i Meridijani, ali oni ne mogu nadomjestiti Prirodu. Znači li ova tužna priča da je znanost ustuknula pred agresivnom „alternativom“, ili se naprosto umorila i prepustila sudbini stogodišnjaka? Ili joj je leđa okrenula njena obitelj, u ovom slučaju izdavač Prirode Hrvatsko prirodoslovno društvo, pa su joj zaboravili davati poticaj za život? Da s Prirodom nešto nije u redu uočilo je i Ministarstvo znanosti koje joj je uskratilo financiranje za 2019. godinu (a dobivala je potporu prethodnih godina), jer očito ne želi hraniti mrtve duše.
NEZAOBILAZNE DRŽAVNE JASLE
Demencija ne dolazi preko noći, to je proces koji se razvija i obitelj sigurno uočava njene manifestacije; neredovito izlaženje u javnost, zatvaranje u samoga sebe, gubitak želje za komunikacijom, i još mnogo toga. Ali od državne potpore obitelj ima koristi iako je pacijent na umoru, jer doznačena namjenska sredstva niti troši za njega, niti ih vraća kao neutrošena. Nažalost, u našem društvu postoji puno takvih primjera i mrtvih duša koje su još uvijek na državnim jaslama, pa to nije naša briga nego nekih drugih, kojima je zadatak da štite državu. Mi se, pak, samo možemo zahvaliti Prirodi na svemu što je korisno napravila za nas, na svemu što nas je naučila a da nije posustala čak ni tada kada je bilo najteže, u ratnim vremenima.
