POUKE RUSKO – JAPANSKOG RATA
Tekst: dr. sc. Nenad Raos
Foto: I. J. N. G. S.
Kao što danas cijeli svijet prati što se zbiva na rusko-ukrajinskoj bojišnici, tako je prije više od stotinu godina, 1905., cijeli svijet s nestrpljenjem čekao prvo izdanje jutarnjih novina da vidi ima li što novo u dalekoj Aziji, u opsjednutoj ruskoj luci Port Arthur. Toj je luci i utvrdi s mora stizala pomoć ruske mornarice da bi probila japansku blokadu i ojačala njezinu flotu. Kako je stizala preko mora? Stizala je iz Sankt-Peterburga, preko Baltičkog mora, a potom preko tri oceana (Atlantika, Indijskog oceana i Pacifika) da bi je nakon prolaza kroz tjesnac Cušimu potopila japanska flota.
Cijeli je svijet, kažem, pratio te događaje, jer je flota parnih brodova na pogon ugljenom putovala mjesecima od hladnog Baltika do vrućeg južnog Atlantika, prolazila stotine peripetija jer se po pomorskom pravu mogla u neutralnim lukama zadržati najviše 24 sata, pa je opskrba ugljenom bio najveći problem od svih. Na kraju svih tih muka i patnji čekalo ih je potpuno i sasvim očekivano uništenje od japanske mornarice koja je bila, razumije se, dobro obaviještena o njihovom kretanju i imala obilje vremena da uvježba posade svojih ratnih brodova. „Čini mi se da se naginjemo na desni bok“, bilo je sve što je admiral Rožestvenski mogao reći nakon bitke kod Cušime. „Za šest stupnjeva, rekao bih“, dodao je prvi časnik.
VELIKA PODVALA
No dobro, ne pišem ovo za ljubitelje pomorskih bitaka (koji uostalom o svemu tome mogu čitati iz mnogo boljih izvora) nego da ukažem što stoji iza bitke kod Cušime i cijelog Rusko-japanskog rata. Stoji, danas znamo, jedna velika podvala. Videći da Rusi užurbano grade ratnu mornaricu, Nijemcima je pala na pamet spasonosna ideja kako da je unište i na bezbolan način (po sebe) otklone svaku opasnost od nje. Kaiser Wilhelm je naime stao „dobronamjereno“ ukazivati ruskom caru kako pravi interesi Rusije ne leže u Europi nego na dalekom istoku, na Pacifiku, a ne na Baltiku. Takva promjena geopolitičke orijentacije sigurno se nije sviđala Japanu, pa se dogodilo ono što se moralo dogoditi. Izbio je rat između Rusije i Japana, ruska je flota potopljena, a s njome i velik dio ruske vojne moći. Uslijed takvog očitog i očekivanog poraza u Rusiji su izbili građanski nemiri koji će na kraju dovesti do pada monarhije.
UMILJATO JANJE
Zašto sve to pišem? Pišem zato što se danas ista takva politika vodi oko Ukrajine.
Već sam mnogo puta na ovom mjestu napisao da se rat između Rusije i Ukrajine mogao izbjeći. Ne vidim što bi Ukrajincima nedostajalo da su ostali neutralni, da su ostali u dobrim odnosima i s Istokom i sa Zapadom, a posebice da su imali mir među građanima svoje države, kao što su ga dotad imali. U ratu, u zategnutim političkim odnosima, najbolje prolaze, zna se, neutralci. Pogledajte Srbiju i Vučića! Proizvodi streljivo za Ukrajinu, a onda preko Kine izvozi bakar za Rusiju. Sada su s Kinom potpisali dalekosežne gospodarske ugovore, a još nisu odlučili bi li se radije pridružili Europskoj uniji ili BRICKS-u. Umiljato janje dvije ovce sisa.
Umjesto toga imamo sve obrnuto od toga. Rusiji nije do teritorija, nije do osvajanja niti do propasti Ukrajine, nego do političkog utjecaja u Europi, a posebice do svoje sigurnosti od NATO-pakta koji nije samo „obrambeni savez“, kako neupućeni misle. Sve se moglo riješti 2022. godine: Ukrajina bi se obavezala da neće ući u NATO, a Rusija da je neće napasti. U tom smislu već je bio potpisan sporazum u Minsku i prafiran sporazum u Istanbulu, a onda je Zelenski promijenio ploču. Izišao je njegov „mirovni prijedlog“ u obliku ultimatuma Rusiji. Ratovi se vode ili do mirovnog sporazuma (koji, razumije se, uključuje političke interese obje zaraćene strane) ili do bezuvjetne kapitulacije. Rusija bi, istina, mogla kapitulirati, ali tek nakon izravnog sukoba sa silama NATO pri čemu upotreba nuklearnog oružja nije isključena. Probudite se! Zar ćemo zbog jedne propale i korumpirane države i imbecilne angloameričke politike riskirati uništenje svijeta u nuklearnom ratu?
PREMIJER JOHNSON KAO KAISER WILHELM
No ne trebamo se bojati. Znamo vrlo dobro kako je i zašto Zelenski promijenio ploču. Promijenio je ploču kad mu je došao engleski premijer Johnson i uvjerio ga da može pobijediti Ruse jer iza njega stoji čitav kolektivni Zapad sa svojom neizmjernom vojnom i ekonomskom moći. A zeleni Zelenski nasjeo. Jer kolektivnom Zapadu nije briga za Ukrajinu, za njezinu državnost i demokraciju (ma što to značilo), još manje za stravične gubitke koje trpi na bojnom polju, nego do svojih probitaka, a to je slabljenje Rusije, a preko nje i Kine. Slično kao i 1905. godine. Trebalo je izazvati rat koji će protivnik (opet Rusija) izgubiti, a usto pretrpjeti veliku ekonomsku i političku štetu. Rusija će se iscrpiti, što zbog rata što zbog sankcija, pa će se narod dići protiv vlasti. Na kraju će zavladati „demokracija“ (čitaj: vladavina američkih globalističkih lobija), a Ruska Federacija će se rasplasti na 85 državica s kojima će se potom, u kolonijalnom stilu, moći raditi što im je (američkim lobijima) volja.
BEZUVJETNA KAPITULACIJA UKRAJINE
No sve se okrenulo u drugom smjeru. Ukrajina nije uspjela nadjačati Rusiju unatoč obilnoj pomoći Zapada. Sankcije nametnute Rusiji više štete Europskoj uniji nego Rusiji. Na kraju se Rusija okrenula Kini, pa sada te dvije zemlje tvore izvanrednu kombinaciju, jer Rusija raspolaže neizmjernim rudnim bogatsvom, a Kina neizmjenom industrijskom bazom. Umjesto propasti Kine i Rusije sada ozbiljni vojni i ekonomski analitičari govore o mogućoj propasti Sjedinjenih Država i NATO-saveza. I to ne bez razloga. Jer ako ne proizvodiš ništa, a ne izvoziš više ni kapital niti tehnologiju (know-how) kako možeš vladati svijetom nego vojnom silom, izazivanjem ratova i nemira u jalovoj nadi da se svijet neće ujediniti protiv tebe? U konačnoj je analizi globalizam, sva ta borba za ljudska prava i slobode, prikriveni kolonijalizam, borba Sjedinjenih Država za svjetsku dominaciju.
Tako stvari stoje. Ovaj put su se, kao i 1905. godine, Rusi dali vuči za nos, ali su na kraju progledali. Treba samo čuti Putinov intervju s novinarima prilikom posjete Kini. „Nismo mi s oraha (mi bi rekli ‘s kruške’) pali da Zapadu više vjerujemo“, kaže Putin iz čega slijedi (kaže Medvedev) da je jedina sigurnosna sigurnosna garancija za Rusiju bezuvjetna kapitulacija Ukrajine. I pravo kaže. S prevarantima se ne sklapaju ugovori.
