PORUKE MIRA
Tekst: dr. sc. Nenad Raos
Foto: Jerusalem Post
Odavno sam prestao pratiti ono što naši mediji govore o Ukrajini. Borimo se za demokraciju, za slobodu mišljenja, za slobodu pisanja i izražavanja, a s druge strane filtriramo vijesti, puštamo u javni prostor samo ono što je politički oportuno. Ovaj rat je između ostalog i rat informacijama, pa stoga ništa od onoga što se čuje ili pročita ne mora odgovarati istini. Pa ipak, mnoge se laži mogu otkriti samo ako se malo uključi mozak. Kako je recimo moguće da Ukrajinci imaju manje gubitke od Rusa kad Rusi – prema zapadnim izvorima – troše devet puta više municije? Reportaža s bojišta, govori posada ukrajinske oklopne haubice. Dobili su šest granata za cijeli dan borbe. Može li se tako pobijediti u ratu?
NOVA ESKALACIJA SUKOBA
Možda može, možda ne može. Ishod rata nikad se ne može predvidjeti pa je na svakoj zaraćenoj strani da se nada pobjedi, da vjeruje u ovakvo i onakvo „čudesno“ oružje i u nesalomljivu otpornu snagu svoje vojske i naroda. No kad se već ratuje onda treba ratovati, a ne kukati. Ne žaliti sebe, a još manje protivnika. Ratovati do pobjede. Treba Ruse izbaciti vojnom silom iz Ukrajine jer drugačije neće ići. Zelenski kaže da ima prijedlog za diplomatsko okončanje rata u deset točaka, koje uključuju povlačenje ruske vojske sa cijelog područja Ukrajine plus plaćanje ratne štete. Amerikanci kažu da Rusi nisu skloni ni pregovorima ni završetku rata, koji bi kako kaže Jens Stoltenberg, generalni sekretar pakta NATO, mogao odmah prestati da ruska vojska napusti Ukrajinu. Tko je ovdje lud? Rat bi prestao da SAD prestane slati pomoć u novcu i oružju. Još bi prije prestao da Ukrajina prizna rusku aneksiju svojih teritorija. Rata ne bi ni bilo da je Kijev pristao provesti dogovore iz Minska. To nije platfoma za mirovne pregovore, to je povod za još žešći rat.
Zelenski se ljuti jer mu nisu dali da pošalje „poruku mira“ na svjetskom prvenstvu u Kataru. Krasnog li mirotvorca. Zar se mir traži tako da se traži još više oružja? Hoće li nova američka pomoć pomoći Ukrajini da pobijedi u ratu je upitno, no sasvim je sigurno da će dovesti do nove eskalacije, do novih razaranja, do novih ljudskih žrtava. Jedna baterija proturaketnog sustava Patriot neće obraniti Ukrajinu, ali će dati Rusima povoda da udare još jače. Sve su to plodovi mirotvorne politike Zelenskog i onih koji ga podržavaju.
GDJE ZAVRŠAVA ORUŽJE UPUĆENO UKRAJINI?
Govor Zelenskog pred američkim kongresom je izazvao ovacije. Tako izvještavaju naši mediji. Točno – i netočno. Kako saznajem iz američkih izvora, nisu se svi kongresmeni podigli i pljeskali. Sedam ih je ostalo sjediti, a 57 je glasalo protiv novog paketa vojne pomoći. Razloga za to ima više. Jedan je svakako da je Zelenski premalo učinio za ono što je dobio, i u novcu i u oružju, unatoč tome što naši mediji pišu o „velikoj pobjedi“. Drugi je razlog što po njihovom mišljenju Amerika ima prećih briga od Ukrajine. Treći je razlog da pomoć toj napadnutoj zemlji povećava trokove države čime potiče inflaciju. No najvažnji je razlog da se ne zna kamo novci idu, na što se troše. Prema nekim procjenama čak 70% oružja isporučenog Kijevu završava na crnom tržištu. To mi se čini umnogome pretjeranim, no kada je američki kongres htio donijeti rezoluciju da se napravi revizija onoga što je isporučeno Ukrajini, prijedlog je odbijen s tijesnom većinom, uzobrazloženje dane želeblatiti saveznika. I tako se eto u ime demokracije i vladavine prava potpomaže kriminal i to onaj najgore vrste: ratno profiterstvo i izdaja domovine.
DEMOKRACIJA NA AMERIČKI NAČIN
Čudna je biljka ta demokracija. Kad raste u našem vrtu ili vrtu naših prijatelja onda je lijepa i prelijepa, kad raste u vrtu naših protivnika onda je neka vrsta korova. U Rusiji je nema, a u Ukrajini – najkorumpiranijoj zemlji u Europi – ima. Kad u Iranu narod na ulicama protesira protiv nošenja burke onda je to borba za građanska prava i slobode, a kad to čine Srbi na Kosovu onda je to rušenje države, države čiji suverenitet nije ništa manje upitan od suvereniteta ukrajinskih pokrajina pripojenih Rusiji. Sve su to priče za malu djecu. Demokracija je postala riječ kojom se opravdava širenje američkog utjecaja u svijetu, da ne kažem batina američkog imperijalizma. Nitko ništa ne govori o sudbini Kurda i Palestinaca, ništa se ne čuje o njihovim ljudskim i nacionalnim pravima. Oni nemaju pravo na svoju državu kao što ga imaju Ukrajinci. Nema veze. Tko se bori za američke interese je demokrat, onaj tko ide protiv njih je autokrat, diktator, tiranin. Takve treba navesti na pravi put gospodarskim sankcijama, a ako to ne ide, onda na scenu stupaju bombarderi i druga sredstva demokratskog uvjeravanja.
A gdje smo tu mi Hrvati? Nigdje. Pogledajte samo koliko se prašine diglo oko one namjeravane vojne pomoći Ukrajini. Koje li ulizivačke politike! Ono čime može Hrvatska vojno pomoći Ukrajini nije ni za truli zub, no mi smo spremni sami sebe razoružati samo da bismo pokazali na čijoj smo strani. A oni koji se ne slažu su kukavice i izdajice, pa bili oni i nosioci najviše državne vlasti, poput zastupnika u Saboru i predsjednika Republike. No tko su prave kukavice i izdajice?
