PODRŠKA RF PROSVJEDU ZDRAVSTVENIH RADNIKA
Tekst: K. P.
Foto: RF
Prosvjed medicinskih sestara i medicinskih tehničara prosvjed je koji treba podržati bez zadrške i s kojim treba pokazati solidarnost. Sektor zdravstva sektor je u kojem se najbolnije osjećaju posljedice politika koje sve segmente društva stavljaju na tržište. Desetljećima taj sektor doživljava rezove i sve veću privatizaciju zdravstvene skrbi. Zdravlje nije roba, zdravlje ne smije postati predmetom tržišta. Oni koji rade u zdravstvenom sustavu rade jedan od najhumanijih društvenih poslova – i važniji su od interesa pojedinaca. Stoga zahtjevi medicinskih sestara i tehničara i borba koja ide prema dostojanstvenim uvjetima rada i dostojanstvenim primanjima za mukotrpni društveni rad – nemaju alternativu.
Hrvatska se susreće s jednim od najvećih emigracija radne snage od svog postojanja. To se iseljavanje posebno osjeća u zdravstvu. Po broju sestara na broj stanovnika smo na predzadnjem mjestu EU, iza nas je samo Rumunjska. U Hrvatskoj na 100.000 stanovnika dolaze samo 144 sestre (Luxemburg ih ima 1172). Zbog ove statistike može se bez pretjerivanja reći da je stanje alarmantno. Upravo taj manjak radnica i radnika radi dodatni pritisak na one koji se brinu da nam sustav još uvijek funkcionira – a to su oni koji još uvijek rade u domaćem socijaliziranom zdravstvu.
Demokratski socijalizam 21. stoljeća kojeg promoviram putem kampanje za predsjednicu države sadrži neposredne, kratkoročne i prijelazne mjere, ali i viziju društva u kojem je zdravstvena skrb na istaknutom mjestu. Demokratski socijalizam je vizija društva u kojem će se gospodarska aktivnost odvijati u interesu zadovoljenja potreba cijelog društva, a jurnjavu za privatnim profitom će zamijeniti briga za životni standard, radničku sigurnost, zdravlje, obrazovanje i dobrobit većine. Takvo društvo profit ne stavlja ispred zdravstvene skrbi i radnika i radnica koji u toj zdravstvenoj skrbi sudjeluju. Prijelazne mjere programa omogućuju ekonomski razvitak usmjeren prema društvenom i demokratskom planiranju proizvodnje, te mjere koje bi poboljšale i naš zdravstveni sustav i osigurale potrebna sredstva za njegovo normalno funkcioniranje. U središtu poboljšanja sustava moraju biti upravo zdravstveni radnici i radnice, pa tako i medicinske sestre i tehničari.
Medicinske sestre i tehničari kao i svi uključeni u zdravstveni sustav svakodnevno svjedoče njegovom urušavanju, a bolne posljedice takvih politika osjećaju ne samo na svojem materijalnom statusu, već i kao svjedoci sve lošijih uvjeta u kojima se ljudi kod nas liječe. Ovim pismom dajem im bezrezervnu podršku da ustraju u svojim zahtjevima do njihovih ispunjenja, a borbu za svoja radnička prava postave kao zajednički cilj.
