EKSPERIMENTIRANJE S OBRAZOVANJEM U VRIJEME KORONE

Tekst: prof. dr. sc. Tihomir Marjanac

Foto: HINA

Neki teoretičari ističu da je kriza pravo vrijeme za promjene. No, da li je i pravo vrijeme za eksperimente? Na primjer u obrazovanju? Ako pogledamo što se s obrazovanjem zbiva otkad je počela pandemija, čini se da su neki tako shvatili.

Bez trenutka pripreme, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je ovog proljeća nametnulo školama i fakultetima obrazovanje na daljinu. Bilo je kako je bilo, uz više i manje frustracija.  Učitelji su se trudili koliko god su to mogli, učenici su pak zabušavali koliko god su to mogli i koliko su uspjeli izbjeći nadzor roditelja. Koliko je tko naučio sekundarno je pitanje. Roditelji su morali nadomjestiti učitelje a da za to nisu bili pripremljeni, ulagali su svoje vrijeme (često na uštrb vremena za vlastiti rad od kuće) i znanje (iz davnih dana kada su sami išli u školu), i pri tome nerijetko izazivali dodatni stres u obitelji. Na višoj razni školovanja bilo je još teže. Tu roditelji nisu mogli nadomjestiti nastavnike i profesore, a ovi su pucali po šavovima pokušavajući se prilagoditi individualiziranoj nastavi. Čini se da bi svima ipak bilo lakše izvoditi klasičnu učioničku nastavu, ali vidimo da mnoge susjedne zemlje planiraju ujesen izvoditi nastavu na daljinu, a tu preferenciju su u nedavnoj anketi izrazili i mnogi roditelji.

PREMALO VREMENA ZA KVALITETNU PRIPREMU

Vrsta nastave pak ovisi o epidemiološkoj situaciji, pa se do zadnjeg časa neće znati kakva će se nastava izvoditi, a spominje se i hibridna nastava (za dio učenika u učionicama, a za dio na daljinu). Ono što se već sada zna je datum početka nastave, 7. rujan 2020. Nedvojbeno je da se nastava mora odvijati, ali mislim da je više nego dvojbeno mora li se započeti baš tog datuma, jer je nastavnicima i učiteljima dano premalo vremena za kvalitetnu pripremu. Kao da su oni roboti koje upališ na gumb i odabereš program rada kao na veš-mašini. Kako uopće možemo očekivati neki kvalitetni proizvod (makar i intelektualni) bez adekvatne pripreme? Ne može se reći da nam je priprema bila proljetna nastava koja se izvodila doslovce ad hoc.

Volio bih da planeri koji određuju modalitete izvođenja nastave na svim razinama sutra uđu u učionice i predavaonice i počnu predavati djeci ili studentima, a poslijepodne neka izvode nastavu na daljinu za one koji ne pohađaju kontaktnu nastavu, potom ocjenjuju njihove zadaće i kolokvije i postavljaju sadržaje na Merlin i tako do iza ponoći, pa nam tek tada na temelju osobnog praktičnog iskustva mogu dijeliti savjete.

Informatička pismenost je danas nužnost, o tome nema dvojbe. No, jesu li naši učitelji razredne nastave osposobljeni za informatizaciju nastave jer je to postala nužnost za izvođenje nastave na daljinu? Vladaju li oni za to potrebnim metodičkim znanjima? Sumnjam. Niti su učitelji razredne nastave osposobljeni da izvode novi oblik nastave za koji ih studij nije pripremio, niti su za takvu nastavu osposobljeni predmetni nastavnici i profesori.

EKPERIMENT S NEJASNIM ISHODOM

Posebno je pitanje može li naša internetska infrastruktura izdržati kontinuiranu on-line nastavu? Nemaju svi učenici, studenti pa i njihovi učitelji, nastavnici i profesori u svojim domovima besplatni brzi internet. Tko će snositi trošak otvorene internetske veze u trajanju od 6-8 sati na dan, tj. adekvatnog prometa u Gb? Mnogi roditelji pa i učenici su mi se žalili da im je internet svako malo padao, dok je kolegica uspijevala postaviti svoju nastavu na Merlin tek iza ponoći! Bojim se da se nastava na daljinu u našim kriznim uvjetima svodi na eksperiment s velikim brojem sudionika i nejasnim ishodom. Da podsjetim, za uspješan eksperiment potrebno je:

A) osmisliti hipotezu (ili više njih),

B) promisliti na koji način bi se hipotezu moglo provjeriti,

C) dizajnirati eksperiment za provjeru hipoteze imajući u vidu sve varijabile,

D) pridobiti suglasnost Etičkog povjerenstva ako se eksperiment provodi na živim bićima (pa i ljudima),

E) pratiti rezultate eksperimenta u realnom vremenu,

F) analizirati postignute rezultate,

G) prezentirati rezultate odgovarajućoj znanstvenoj zajednici radi provjere,

H) izvesti zaključke i razmisliti o konsekvencijama koje proizlaze iz rezultata eksperimenta.

Krenuti u eksperiment bez teoretske pripreme je djetinjasto. Svaki eksperiment nameće i odgovornost onoga koji ga provodi. Svojevremeno se akademska zajednica okomila na eksperiment u školstvu 1970-tih godina kojeg je proveo tadašnji Ministar znanosti i obrazovanja dr. Stipe Šuvar, da bi se nakon 10 godina taj njegov nazovi eksperiment proglasila promašajem! Provođenje ovako obimnih eksperimenata na populaciji cijele države je u najmanju ruku nepotrebno, nepoželjno i u konačnici – opasno. Posebno u vrijeme krize!

DELEGIRANJE OBVEZE PODUČAVANJA NA RODITELJE

Svaka nastava mora imati definirane ishode učenja, ali o njima roditelji nisu informirani, i nisu naučili kako ih postići. To nije lako niti školovanim učiteljima, nastavnicima i profesorima, pa se njihov rad ne smije obezvrjeđivati lakonskim delegiranjem obveze podučavanja na roditelje (kao da oni nemaju drugih obveza i vladaju svim potrebnim vještinama i znanjima koja se stječu višegodišnjim školovanjem).

Ovih se dana pojavila i vijest da u SAD roditelji postavljaju pitanje ne bi li trebali biti plaćeni za rad s djecom koja se školuju kod kuće, što je legitimno pitanje s obzirom da je utrošak vremena velik. Ali, ne bi li trebalo platiti i prekovremeni rad učiteljima koji sad nastavi posvećuju znatno više vremena nego u vrijeme učioničke nastave, a očekuje se da bi se mogla istovremeno izvoditi i učionička i nastava na daljinu (tzv. hibridna nastava). Pojavio se i prijedlog za uvođenje nastave u turnusima kako bi se smanjio broj učenika u obrazovnoj grupi (razredu) što je direktno odstupanje od do jučer proklamiranog načela o izvođenju nastave u jednoj smjeni, što se isticalo kao prednost u interesu učenika. Ako do toga i dođe, bit će potrebno zaposliti nove učitelje, pa se postavlja pitanje otkud za to novci? Sve se, kako vidimo svodi na novce. Malo tko brine za dobrobit djece i kvalitetu obrazovanja. A kvaliteta obrazovanja ne podrazumijeva samo formalno odrađeno nego i usvojeno gradivo, te nužnu dozu usvajanja radnih (i stručnih) vještina i usvajanje kulture rada u grupi (što se često poistovjećuje sa socijalizacijom) uz uvažavanje svih njenih članova. Prilikom nastave na daljinu grupni (timski) rad se nužno zaboravlja, a naglašava se rad pomoću računala. Kako će se u svoju buduću radnu sredinu uklopiti današnji učenici, tek ćemo vidjeti.

BOGATA DRUŠTVA I OBRAZOVANJE

Bogata društva si mogu dopustiti da dio pučanstva ima manjkavo obrazovanje stečeno neformalnim obrazovanjem i obrazovanjem kod kuće, jer će se za visoko specijalizirane poslove uvijek pronaći kadrovi na globaliziranom tržištu rada. Za bogata društva trošak obrazovanja “uvezenih” stručnjaka nije problem, jer su njihovo obrazovanje već platili porezni obveznici matičnih država.

Novi naputak Ministarstva znanosti i obrazovanja o načinima izvođenja nastave predviđa 3 modela (A, B i C). Modeli A i B predviđaju neki udio nastave na daljinu, a model C u potpunosti on-line nastavu. Nastava na daljinu je preporučena za učenike koji su posebno osjetljivi, bolesni ili u samoizolaciji, što je posve razumljivo.

TRI MODELA IZVOĐENJA NASTAVE

Model A je najrazrađeniji i ima šanse da se počne primjenjivati početkom nove školske godine. On preporuča dijeljenje obrazovnih grupa u dva dijela pa da se nastava odvija naizmjenično svakog drugog tjedna! Ako će se tako dijeliti nastava, bit će upitno svladavanje potrebnog volumena gradiva, jer će se ista nastavna jedinica obrađivati tijekom dva tjedna umjesto u jednom. Ovaj model zahtjeva od škola da osiguraju učenicima i najkraći put do učionica, kao da je moguće reorganizirati raspored prostorija u zgradi sagrađenoj prije mnogo desetljeća! To je možda moguće napraviti u nekim Norveškim školama, jer njihove nove zgrade imaju ulaz u učionice s dvorišta, ali u nas to je utopija! No, ovaj model ima i svijetlih strana! Naime, preporučuje se što više blok-sati nastave, pa čak i održavanje blok-nastave za što se osobno zalažem već desetljećima, a izvodio sam ju i u svojoj srednjoškolskoj i u visokoškolskoj nastavi! Blok-nastava, ili koncentrirana nastava izvodi se na mnogo mjesta u svijetu, i bila je preferirani oblik nastave prije uvođenja “bolonje” na mnogim sveučilištima u Europi. Neki su taj oblik nastave održali do danas, a neki su svoju nastavu (poput nas) degradirali na nivo “školice”.

Model B predviđa mješovitu nastavu; polovica jedne obrazovne grupe (“razreda”) pohađala bi učioničku, a polovica nastavu na daljinu, s time da sastav grupa mora biti trajni. To je već problem, po kojem će se kriteriju učenici razvrstati, tko će to učiniti? Sama djeca, njihovi roditelji, učitelji? Drugo je pitanje kako će po tom modelu moći raditi učitelji i nastavnici? Kako da istovremeno održavaju oba oblika nastave? Ili možda ne, pa da se za on-line nastavu angažiraju novi nastavnici (bez nastavničkog iskustva, po mogućnosti). Samo Ministarstvo priznaje da je taj model za djecu najnepovoljniji.

Model C koji predviđa samo nastavu na daljinu opteretio bi informatičku infrastrukturu, roditelje i same učitelje više nego prethodni modeli. Ministarstvo dalje zahtjeva da se nastava na daljinu odvija u zadanom vremenu i da se zadaće moraju slati učenicima u tom vremenu, te da je nužno održavati živu komunikaciju (video konferenciju) s učenicima i roditeljima. Zvuči dobro, ali da li je izvedivo? Kako će se to u praksi moći izvesti, hoće li cijela obrazovna grupa biti obuhvaćena video-konferencijom ili će se kontakti odvijati pojedinačno? Postavlja se pitanje i u kojem bi se vremenu održavala video konferencija? U vrijeme održavanja nastave, u vrijeme kada i roditelji imaju obvezu rada od kuće, ili u vrijeme kada su roditelji silom radne obveze na svojim radnim mjestima, npr. u ambulantama ili autobusima?

KONTINUIRANI KAOS U OBRAZOVANJU

Vidimo da je kaos u obrazovanju i nakon pola godine i dalje – kaos. Umjesto da se odgodi početak nastave kako bi se omogućila kvalitetna priprema nastavne godine, kreće se s nastavom kao da je sve u redu, i kao da u Zagrebačkom potresu nije bila oštećena niti jedna škola niti fakultet. Koliko čujem, tek će sada krenuti popravak prostorija u nekim zgradama, a nastava bi trebala početi za samo tjedan dana. Roditelji s pravom negoduju jer ni sami ne znaju hoće li imati ujesen rad od kuće ili na radnom mjestu, a još k tome ne znaju hoće li i kako biti organizirana nastava za njihove učenike. A učitelji i nastavnici? Kao da su se umorili štrajkom i sada od njih, kojih se sve to najviše tiče, nema ni glasa… Ne očekujem glas od njihovih sindikalnih predstavnika, nego od onih koji na svojim plećima nose teret rada s djecom i studentima i koji su do sada samozatajnim radom spašavali naše obrazovanje u uvjetima kada je to bilo najteže, u lockdownu i potresu.