OBNOVA ZAGREBA KAO PROPALA PRIVATIZACIJA
Tekst: M. C./T. M./R. F.
Foto: Patrik Macek/PIXSELL/S.O.S. Zagreb/T.M./Marko Prpic/PIXSELL
Točno na današnji dan prije godinu dana, 22. ožujka 2020. godine u 6:24 sati Zagreb je pogodio potres jačine magnitude 5,5 po Richteru. Bio je to treći najjači potres u Zagrebu nakon Velikog potresa 1880. godine. Epicentar potresa nalazio se 7 kilometra sjeverno od središta Zagreba, u okolici Markuševca, a žarište mu je bilo na dubini od 10 km. Pola sata kasnije, uslijedio je još jedan potres jačine magnitude 5 po Richteru, a treća trešnja tla zabilježena je u 7:41 sati, jačine 3,7 po Richteru. U Zagrebu je u potresu ozlijeđeno ukupno 27 ljudi, a jedna je osoba umrla od zadobivenih ozljeda.
ŽIVOT U STRAHU
U povijesnom središtu grada Zagreba nastale su velike materijalne štete koje su procijenjene na 11,6 milijardi eura. Međutim, u 365 dana od potresa, odnosno u 186 dana, koliko je prošlo od donošenja Zakona o obnovi, niti jedna zagrebačka zgrada još nije obnovljena. Istini za volju, nekolicina zgrada je u fazi popravljanja, na primjer Osnovna škola Miroslava Krleže i Gimnazija Tituša Brezovačkog na Kaptolu, ali se još uvijek uklanjaju nestabilni dijelovi zgrada i dimnjaci. Dakle, dok građani Zagreba i dalje žive u strahu od urušavanja oštećenih zgrada, godinu dana od potresa u Zagrebu obnova još nije pravo počela. Na čekanju je i gotovo 700 milijuna eura iz europskog fonda solidarnosti, uplaćenih Hrvatskoj još u prosincu 2020. godine. Osim toga, na snazi još nije ni podzakonski akt vlade RH, odnosno drugi program mjera, koji je potreban kako bi se postupalo kada budu donesene pojedinačne odluke o obnovi. Podsjetimo, zadani rok za korištenje dobivenih financijskih sredstava iz fonda EU Hrvatska mora iskoristiti do lipnja 2022. godine.
IMOVINSKO-PRAVNE PREPREKE OBNOVE
Hrvatska komora građevinskih inženjera ima oko 5 tisuća članova, od kojih jedna četvrtina otpada na statičare. U velikoj mjeri bili su angažirani na procjeni šteta i stanju objekata nakon potresa u Zagrebu, ali i na Banovini gdje su građevinske procjene još uvijek u izradi.
Kada je u pitanju stanje objekata u Zagrebu, neslužbena mišljenja hrvatskih statičara govore da su sve zgrade užeg, povijesnog gradskog centra ispod razine sigurnosti od 35 do 40 posto, gledajući na skalu od mogućih 100 posto koje imaju posve sigurne zgrade. Dakle, ukoliko se ne saniraju, u slučaju novog malo jačeg potresa postat će potpuno neupotrebljive.
Nadalje, statičari također neslužbeno navode da su sve zgrade u Zagrebu, ali i u Sisačko-moslavačkoj županiji, koje su sagrađene nakon 1970. godine statički na 100 posto građevinske sigurnosti, odnosno da nemaju oštećenja iako su građene u vrijeme nepopularnog socijalizma. U šumi nelogičnih propisa i hrvatskih zakona, posebnu pozornost u neslužbenom opisu porušenih objekata u Zagrebu statičari pridaju imovinsko-pravnim odnosima. Oni tom prilikom posebno ukazuju na zgradu u najužem centru metropole, čije su fotografije obišle svijet nakon potresa u Zagrebu, a koju je nemoguće ukloniti unatoč opasnosti od rušenja, budući su vlasnici, koji još k tome nisu iz Zagreba već iz drugog dijela Hrvatske, administrativnom sudskom zabranom koče uklanjanje ruševine gradskim službama. Za nepovjerovati, a upravo u toj zgradi se i dogodio ovaj nemili smrtni slučaj!
U prilogu teksta donosimo nekoliko fotografija sa stanjem zgrada u Zagrebu iz povijesne jezgre grada, ali nažalost i onih koje su građene u novije doba, a mogle bi ukazivati na moguće propuste u gradnji.
Kao pozitivni primjer obnove stare jezgre Zagreba statičari navode primjer nekadašnje Varteksove zgrade u centru grada. Međutim, ta vrsta obnove predstavlja obnovu korporativnog vlasništva i interesa dok obnovu zgrade od javnog interesa predstavlja Osnovna škola Pavleka Miškine u zagrebačkom Črnomercu koja je napravljena prije nekoliko godina po svim važećim pravilima struke i prije posljednjeg potresa ali je financijski izuzetno zahtjevna.
POVIJEST PRAĆENJA POTRESA
Za razumijevanje i utvrđivanje pojava tektonskih poremećaja nužno je pratiti seizmičku aktivnost duž rubova tektonskih ploča i velikih rasjeda. Oni se za područje Zagreba i ovog dijela Hrvatske pružaju od Banja Luke preko Siska do Brežica, Ljubljane i Bovca u Sloveniji, pa čak do Tolmezza u Italiji. Osim toga, u znanstvenom smislu nužno je i važno statističko praćenje podataka za utvrđivanje točnosti i jačine potresa, posebno onih iznad 6,5 magnitude po Richteru. Zagrebački potresi nastali su na dubinama od 5 do 10 km. Plići potresi pokazali su se slabijima, a potresi s dubljim hipocentrom znatno jačima. Praćenja potresa kroz povijest ukazuje da potresno razdoblje može potrajati do dvije godine. Naime, geolozi navode da potresi, kao i svaka drama ima tri čina: uvod, zaplet i rasplet. U zagrebačkom slučaju pauza među činovima traje malo duže, a prekinuta je sporadičnim potresima u njegovoj bližoj okolici, to jest na području Sisačko-moslavačke županije. Potresi koji su u tom intervalu potresa na Banovini ponovo dogodili u neposrednoj blizini Zagreba, potencijalno su puno opasniji za područje hrvatske metropole. Seizmolozi zasad ne mogu utvrditi neposredne uzroke niti trajanje potresa. Za razliku od zagrebačkih, potresi na Banovini imali su i dublje hipocentre koji su se nalazili na dubinama od 10 do 35 km, ali su najjači ipak nastali na dubinama od 10-15 km. Kakva je na toj dubini Zemljina kora? Za one neupućene, tlak na dubini od 10 km iznosi vrtoglavih 24.000 tona/m2 a temperatura je oko 500°C pa su stijene doslovce plastične, nalik na vrući puding ili med.
CRNE PROGNOZE
Vrijeme potresa uvjetuje broj mogućih žrtava. Prema svjetskim statističkim podacima broj žrtava za vrijeme potresa je manji noću, a veći kada se dogodi za radnog vremena. Na priloženim dijagramima je vidljivo da je najmanje naknandih potresa u Zagrebu bilo u vremenu od 10 do 14 sati, lijevo u vremenu do 9. travnja, a desno do 3. srpnja 2020.
Primjera radi, Zagreb ima oko 700 tisuća stanovnika, a dodatno se puni u toku radnog vremena s cca. 300 tisuća stanovnika, dakle u toku dana i u periodu od 8 do 17 sati u njemu boravi gotovo milijun ljudi. Seizmolozi su mišljenja da bi u slučaju novog potresa za radnog vremena, a koji bi bio iste jačine poput onog iz 1880. godine ili jači, Zagreb mogao imati 7.000 poginulih i cca 35.000 ranjenih. Hipotetski gledano, omjer poginulih spram ranjenih u Zagrebu bi bio 1:5 dok bi u eventualnom novom slučaju potresa te jačine u Petrinji taj omjer bio 1:25. U slučaju takvog crnog scenarija glavni uzrok tako velikog broja stradalih u Zagrebu bilo bi urušavanje zgrada i fasada koje bi padale na ulice. U tom slučaju veliki problem bi nastao kako iz porušenog Zagreba evakuirati tisuće ranjenih ljudi na periferiju, jer bi zagrebačke bolnice bile izvan funkcije. U takvim okolnostima, bilo je neopravdano i neodgovorno ignoriranje struke kad je Grad Zagreb predložio nabavu specijalnog vozila s gusjenicama obzirom da se vozilo s kotačima ne može kretati po zakrčenim gradskim ulicama prepunim građevinskog materijala, a jednako tako bilo je kratkovidno napuštanje izgradnje nove bolnice u Blatu.
Jedan od važnih faktora u sprečavanju posljedica potresa jest edukacija stanovništva obzirom na psihološko stanje populacije nakon potresa. Naime, u stanju iznenadnog stresa ljudi djeluju iracionalno. U situacijama elementarne nepogode izvršna vlast i lokalna uprava moraju profesionalno utjecati na javnost davanjem izjava s preciznim informacijama koje moraju biti vjerodostojne, na način da predstavnici tih tijela znaju prenositi važne obavijesti, a što u praksi znači da su prošli obuku iz komunikologije. Pa jesu li?
PRIMJERI IZ SVIJETA
Američka agencija za krizna stanja (FEMA) je procijenila da bi u slučaju jakog potresa u Los Angelesu tijekom noći stradalo 3 tisuće, a za vrijeme radnog vremena gotovo 13 tisuća ljudi! Dakle, velik broj stradalih bili bi žrtve rušenja stambenih i poslovnih zgrada, i urušavanja mostova i autoputova. Osim toga, u potresima se ne smiju zanemariti i drugi, sekundarni faktori stradavanja ljudi i imovine. Primjerice, prilikom potresa u San Franciscu 1908. godine 80 posto štete je prouzročio požar koji je izbio nakon potresa. Isto se dogodilo u Jokohami 1923., portugalskom Lisabonu 1755., ali i u Dubrovniku 1667. godine.
