NESTAJANJE KISIKA U AURORI BOREALIS
Tekst: Panopticum
Foto: NASA
Znanstvenici već neko vrijeme znaju da Zemljina atmosfera gubi nekoliko stotina tona kisika svakoga dana. Shvaćaju kako i zašto se taj proces zbiva noću, no još uvijek im nije posve jasno zašto se to događa na dnevnoj strani Zemlje, piše Science Alert. No sigurni su u jednu stvar, Zemlja gubi najviše kisika tijekom formiranja aurora, odnosno polarne svjetlosti.
Prema istraživanjima NASA-e, nema dva identična odljeva kisika pa ih je stoga i teško u potpunosti razumjeti. Znanstvenici ih nazivaju “izvorima plina“ koji izbacuju kisik tijekom polarne svjetlosti.
ISPOD SLABE TOČKE
VISIONS-2 (Visualizing Ion Outflow Neutral Atom Sensing-2) projekt je NASA-inog odjela Earth Observatory, čija je misija razumijevanje fenomena “izvora plina“. Projekt je smješten u Ny Alesundu u Norveškoj jer taj gradić ima moderno postrojenje za lansiranje raketa i dulje razdoblje bez dnevne svjetlosti, pa se neometano može promatrati polarna svjetlost, ali i zbog toga što se nalazi točno ispod slabe točke magnetskog Zemljinog štita.
Ta slaba točka je poput lijevka koji provodi žestoki solarni vjetar u našu gornju atmosferu. To uzrokuje prekrasne aurore, ali i izbacuje plinove iz naše atmosfere u vakuum svemira kroz fontanu polarne svjetlosti.
DVIJE RAKETE U POLARNU SVJETLOST
7. prosinca 2018. godine znanstvenici su u sklopu projekta VISIONS-2 u polarnu svjetlost lansirali dvije omanje rakete, koje su na sebi imale kamere i druge mjerne instrumente. Desetak minuta nakon lansiranja, mjerni instrumenti zabilježili su izvanjski i unutarnji izgled fontane plina, njenu temperaturu, visinu i intenzitet. Lansiranje je bilo uspješno i preliminarni podaci ukazuju na to da su svi mjerni instrumenti pravilno funkcionirali. Stručnjaci iz NASA-e sada rade na analizi podataka.
KISIKA IPAK IMA DOVOLJNO
No, bez brige, koliko god da brojka od nekoliko stotina tona zvučala veliko, Zemljina atmosfera neće uskoro nestati. Potrajat će još 5 milijardi godina dok se Sunce ne pretvori u crvenog diva. Tada će naša uvećana zvijezda prokuhati i uništiti cijelu našu atmosferu – tek onda ćemo biti uistinu gotovi.
Količina kisika i vodika koja se gubi iz Zemljine atmosfere tijekom aurora zapravo je vrlo mala. Nekoliko stotina tona dnevno može zvučati puno, ali nije kada se gleda u planetarnim razmjerima. U svakom slučaju, tu je i fotosinteza koja nam pomaže u obnavljanju kisika.
