MRŠAVA POBJEDA PROFITERA I LAKEJA
OSVRT NA SRAMOTU „NARODNIH DEPUTATA“
Svaki Hrvat koji ne pripada tom zločinačkom rusko-srpskom svetu, već sustav svojih vrijednosti crpi iz najpozitivnijeg naslijeđa uljuđene zapadno – kršćanske civilizacije šokiran je kukavičkom odlukom Sabora, o okretanju leđa Ukrajini i njenim napaćenim građanima
Tekst: Zdenko Lozo
Foto: Patrik Macek/Pixsell
U srpskom tabloidu polovična formata i višestrukog zla, koji se tiska usred Zagreba i uglavnom izdržava novcima naivnog hrvatskog puka, kao komentar je izišao tekst naslova: „Sabor je Plenkoviću opalio šamar“…, potpisan imenima čak troje autora, u rasponu od izvjesne Snežane do čudnog mi imena Emirat. Trojac likuje zbog figurativne navodne pljuske premjeru RH, a stvarno se naslađuje hrvatskom nejedinstvu i stanovitom uspjehu Crošenka, koji tom trojcu itekako imponira. Pogotovu njihovom gazdi parohu znakovita imena i još znakovitijeg djela. Da „komentatori“ nisu stigli iz šuvarice, bilo bi im jasno da 97:10 (pa i prema 54) ipak nije poraz, nego pobjeda i to uvjerljiva.
Ukoliko i je, Pirova je to pobjeda nad Plenkovićem i još manja nad Ukrajinom. Do strahota i genocida nad ovom nesretnom državom „pobjednicima“ je stalo jednako kao do Andreja Plenkovića. Naravno, ovo isto vrijedi za one koji su u Saboru glasovali otvoreno protiv pomoći Ukrajini – bez obzira na hrpu šupljih argumenta – kojima su ti „narodni zastupnici“, u naravi beznačajne ljudske figure, pokušali klistirati vlastitu savjest za danas i za sva vremena.
Na dnevnom je redu bila točka vojne podrške genocidu izloženog ukrajinskog naroda – i to manja od simboličnog doprinosa. Ukrajina koja danas ima milijunsku vojsku dobro opremljenu, motiviranu, obučenu, iznimno kreativnu i lucidnu u dogradnji kakvoće doniranih joj sredstava, potrebitih za vođenje najsurovijih oblika rata i obrane od njega, svako ništa nije izgubila. Od toga što se neće, u njima toliko bliskoj i dragoj zemlji, trenirati vojni kontigenti zamišljene veličine od sto bojovnika u turnusu ili što će se ruski kastori radovati mršavim postignućima, sitna je šteta i još sitniji povod za likovanje slugu Sotone. Ukrajinci dobro znaju kako narod hrvatski s dubokom emaptijom i solidarnosti prati njihove strašne muke. Ta, i sam ih je proživo, poput njih – od sličnih koljača u više navrata XX. stoljeća.
Nedvojbeno, Plenković će osjetiti gorčinu neuspjeha, ali tu istu gorčinu trebao bi osjećati svaki Hrvat, koji znate koliko peče rana i boli ubod noža – ruskim imerijalistima, staljinističkog naslijeđa, sličnih zvijeri s istoka današnje nam Domovine te domaćih poturica, na našem tlu i diljem zapadnih zemalja – barem od 1918. – 1995.
Svaki Hrvat koji ne pripada tom zločinačkom rusko-srpskom svetu, već sustav svojih vrijednosti crpi iz najpozitivnijeg naslijeđa uljuđene zapadno – kršaćanske civilizacije šokiran je i osjeća veću gorčinu od spomenutog hrvatskog premijera. Napose ga bole izlijevi obrane, do srži ogoljenih Crošenkovih zamisli i postupaka, prema vlastitom Domu, od strane samozvanih „domoljuba“, i pokojeg naivnog hrvatskog patuljka zalutalog u tu družinu. Crošenkove namjere prema hrvatskoj državnosti, nisu nepoznate – od onog trenutka čvrstog stiska crvene knjižice u Titovoj gardi, do zavjeta Rusima kako će revno izvršavati njihove zapovjedi za pretvaranje RH u dno pakla.
Od kud vi junaci vukovarski i oni naivni vaši patuljci iz neposredne blizine. Kajte se, kajte, pred Bogom živim, ako vremena još imate, a oprost kod normalnih pisaca povijesti nikada dobit nećete. Velika su nedijela Crošenkova. Samo su naivci i psi politike mogli svesti jednu moralnu dilemu, na tobožnje pravne nedoumice, dnevno političke rasprave, i za ovu temu slične tričarije – vješto podvaljene od hrvatskom narodu dobro znanog Crošenka, čiju ste jeftinu demagogiju s lakoćom popušili. On je barem dosljedan, potpuno otvoreno još od prije brutalne ruske invazije, do danas.
Na svjetskoj političkoj pozornici Crošenko je u dubokoj tami, pokoji reflektor ga dotiče iz Putinova kabineta i blizine ahbaba mu Dodika (koji će uskoro tanje kukurijekati). Čak ga je i stari drugar jugoslovenski, Ivo Komši(ji)ć izbriso iz mobitela!
Što se pak zdesi sa saborskom kukavelji (za dom i vilu spremnom), koja ne tako davno gotovo unisono podrža Dekleraciju o Ukrajini, dok se na ovom glasovanju potpuno ogolila!?
Bez pogovorno se svrstala uz Crošenka kojem je naglo oprostila smrtne grijehe kao primjrice: ubojstvo mučenika Darka Pajčića, izazvano brutalnim gaženjem Ostojinih milicajaca, obeščašćenje saborske (jadni sabornici!) crkve Svetog Marka, potpuna destrukcija i gospodarski slom države za njihove diktature, svastiku na Poljudu istom rukom iscrtanu, zločini nad emigrantima i vitezovima ovog našeg rata za Slobodu – od istih dželata, branjenih od odvjetnika zla, poput hrvatske inačice A.J. Višinskog i kompe mu Crošenka… Ovo i još mnoštvo drugih razloga – u njihovim će glavama odzvanjati kao ona poznata; „sve trube svijeta neće nadglasati krik samo jedne prljave savjesti“. Na njihovu žalost to će biti njihova budućnost i nijedno sredstvo neće isprati prljavštinu njihova čina. Naš je narod davno rekao, ne laćaj se mača kojim ne znaš rukovati i ne gazi vodu kojoj gaza ne znaš. Uz to zaludu bijahu opomene od strane dobronamjernih i razumnih – fariziji i trgovci njima su od davno putokazom. Samo nekoliko desetaka sati prije saborskog glasovanja „big boy“ Penava je tvrdio kako nema stranačke stege u njegovoj firmi, a onda škripac pritisnu jezik u glavi, i ako u njoj još ičeg imade pa oživi demokratski centralizam. Barba Mario, iz drevne Imote, moguće i roda plemenita, ubrzo dobi signal za uzbunu i stega pritisnu. Rječ je o čoveku koji tek Penavu uze za lutka, zbog spašavanja vlastitog kredbiliteta u nadolazećim vremenima.
Dakle, kamiondžija i švercer sladoleda, po vlastitu kazivanju je tako zaradio prvi milijun. Danas samo u ruskom Pevexu, posjeduje oko 17% udjela, s godišnjom dividedom od 8,7 mil KN. S mjesta „visokog menadžera“ s enormnim mjesečnim berivom ode ravno u politiku. Opet po vlastitu kazivanju ovaj vitez rvacki stanuje već dvadesetak godina u Osijeku, ali je, uz sve, i bilokativan pa mu je drugi ego s prbivalištem usred Vukovara i to u ulici Leve Supoderice! No to košta proračun RH puno više od 114 tisuća kuna. O slavni Uskoče – gdje si, s kim si? Ako mu se koji ego zaželi na trenutak prebaciti u metropolu dgdje je kockica s četiri raskošne etaže u neposrednoj blizini Kvatrića s vrlo zanimljivim suvlasnicima. O tome preporučam Đurđicu Klancir i njen nimalo benigan tekst o ruskom detašmanu usred metropole!
Radišni domo-pokretač, ume da radi i sklapa poslove unosne. Nomen est omen! U prvi ešalon družina isturi politici nevičnog poslušnika Ivana i još k tome Penavu. I nešto vičniji najstarijem zanatu, Škoro od Imote, poklenku pred radilicom, di neš ti pena-va, bogare ti; govorio bi opjevani Matan.
Podrška narodima Ukrajine, nema baš nikakve veze s hrvatskom unutarnjom politikom. Naprotiv! Nu, ukoliko ne valja Plenković i njegova družina mjenjajte je! Jasnim kritikama, nuđenjem alternative, superiornošću nad slabijima (barem je to lako, ukoliko poznajete političku abecedu), a ne pokušajem puča, vječitih traženja i neuspjeha opoziva i sirovom nedemokratskom tehnologijom, suportom iz „crnih rupa“ ili tzv. mainstream medija u RH i tako redom. Svega vam, kako vam se to više ne gadi? Smisao politike je dokopati se vlasti, a sretna je oporba kad je u porbi s bijedom vladajućih.
Samozvani domoljubi, ukoliko su vama alternativa; grmovi i buljike; mrak likovi, Oreškovićka i Benčićka; velučeni Prkačin i društvo naštancanih generala te demagog Bartulica, koji je vrlo brzo usavršio svu bijedu balkanske politike (naravno bitno opasniji od raznih bulja); Titov idolopoklonik Sačić, ili onaj uz njega Pavliček, Grbin i njegova Bakarićeva ćelija (oni delaju puzajući udar, a ne Plenković) – fuzirajte se i iziđite na tržište. Za vašu informaciju, fuzija je sve izvjesnija mogućnost. Na vašu žalost, u posve nečem drugom!
Nas normalne i 35 godina povišću pritrujene Hrvate oslobodite vašeg nauma i zadnog vam scenarija. Slični pandani gore navedene elite, ne manjkaju niti unutar postojeće vladajuće repke – no, ti su tek poslušnici i rentijeri, etno biznismeni ili sitni pijunčići već odavno benignog vučića. U ukupnim hrvatskim nastojanjima i postignućima, oni su sitne pirane u usporedbi s kukulele ekipom. Od svih trgo-renti koje je pokupio omraženi i (bilo koj Vladi RH ) nepotrebni Pupovac, veće je drp-preduzeće one dame mračnog prezimena. Na muci samo jednog poplavom opustošenog pitomog sela hrvatske Posavine drpanje je bilo barem dvostruko u odnosu na ono, ptica kriještavica. O vitezovima i meštrima Raletu i onoj slavonskoj bekriji Vrdoljaku, da i ne govorimo.
I za kraj: Slava Ukrajini i njenim vojacima. Oni su prošli muke neopisive poput svojih gladomorom ubijenih sedam milijuna sunarodnjaka prije stotinjak godina. Nu, oni će na kraju zadjenuti svoje pobjedonosne stijegove na na crti sredine u Kerčkom prolazu, u Sevastopolju, Odesi, Livovu, i betonskim zidinama na granici s „drugim okom u glavi“, Harkivu, Luhansku i Mariupolju te srcu svoje domovine u Kijevu. Na sred Majdana, tog simbola ponosa i otpora mrskom okupatoru. Navik on živi, ki zgine pošteno!, a crvima pripada usmrđeno meso lešine, koje ni hijene ne žele više pogledati, a kamoli kušati.
* Tekst je voljom Urednštva portala Kamenjar cenzuriran. Nije mi vjerovati kako se vitezovi uplašiše sovjetskih letjelica nad rvackom, prije će biti kako su utjecale sugestije viteza Radića.
