LAŽ, NEZNANJE I TEORIJE ZAVJERE
Tekst: S. Kapetanović
Foto: L. Hoffmann
Ima li u nas itko tko se nije susreo s optužbama da neki mediji, političari, znanstvenici, liječnici, pravnici i njima slični – lažu? Optuživanje za laž i laganje je mnogima na vrh jezika, pa se postavlja pitanje na temelju čega se to može tako autoritativno tvrditi? Da bismo nešto, neku izjavu proglasili za laž, moramo znati njenu suprotnost – istinu. No, znaju li to oni koji sve i svakoga optužuju za laž i laganje?
LOMAČA ZA OPTUŽENE
Kada su u 17. i 18. stoljeću ljudi u Europi trpjeli Malo ledeno doba, krivce za oštru klimu su pronalazili među sobom, pa su jedni druge optuživali za čaranje zbog kojega su usjevi propadali. Čaranja na koncu nije bilo, ali je većina optuženih završila na lomači. Neznanje svjetine je bilo mjerilo tadašnjeg društva. A danas? Nismo ništa bolji, i dalje je neznanje široko prihvaćeno kao demokratsko pravo naroda, mediji to gledaju blagonaklono, ali se glasno optužuju žrtveni janjci kao da se priziva progon vještica.
LAICI I LAGANJE
Pandemija COVID-19 ima svoje uzroke, tijek i dinamiku koja još mnogim istraživačima nije jasna. Ali izgleda da je jasna laicima koji u nju ne vjeruju, ignoriraju žrtve i na sve načine dokazuju svoje neznanje. Neki tvrde da je to njihovo demokratsko pravo. Možda je, a možda i nije. Zašto? Zato što postoji društvena odgovornost koje bi se i laici i znalci trebali pridržavati. Međutim, kad se laici s nečime ne slažu ili to ne razumiju, počinju neistomišljenike optuživati za laganje, kao da upravo oni znaju što je istina, a što nije. Laici svoju snagu crpu iz svoje brojnosti i nastoje da neznanje kompenziraju glasnošću. Međutim, vikanje neće odagnati viruse niti će prizvati Sunce, ali će stvoriti društvenu klimu nepovjerenja.
DRUŠTVENE MREŽE KAO INKUBATORI TLAPNJI
Ni potresi nisu pojava s kojom smo se svi saživjeli. I danas nas trešnja tla prestraši, a narušeno povjerenje u društvu je plodno tlo za raznorazne laike koji si daju za pravo da opet za laganje optužuju novinare, seizmologe, i sve kojih se mogu dosjetiti. Nakon sljedećeg potresa će se oštrice njihove kritike možda uperiti i protiv susjeda.
Društvene mreže su hranjiva podloga za inkubaciju i širenje osobnih animoziteta, tlapnji i uvreda usmjerenih često protiv potpuno nevinih sugrađana koji, sram ih bilo, nemaju odgovor kada, kojeg datuma i u koliko sati će potresi prestati. Mogu razumjeti frustraciju stradalnika u potresu, ali ne treba očekivati da se potresna aktivnost može zaustaviti odlukom nadležnog ministarstva, ili pojedinca na radiju ili TV. U takvom stanju duhova, rađaju se i ideje da je potres koji je ovih dana ponovo pogodio Banovinu rezultat “aktiviranja” neke nove komete na našem nebu koja se zadesila u “angularnoj separaciji Teslinog niza vrijednosti…”. Pitam se da li je autor te ideje ikada išao u školu? Ako je, mora da se danas njegovi učitelji i profesori pitaju gdje su to pogriješili, ili se pak “okreću u grobu”.
ZNANSTVENI KRIMINALCI
Autora te gluposti pak ne libi znalce prozvati “znanstvenim kriminalcima” koji ljude obasipaju lažnim činjenicama (!) i koriste vojnu silu da obaraju te komete kada su ugroženi, a navodno su to nedavno učinili iznad Europe s Muskovim Star Linkom koji su pucali na te komete čime je značajno smanjen broj potresa iznad Europe! Bravo, prva vijest da to možemo napraviti, osim na filmu.
Od pojave osporavanja znanosti, bujanja pseudoznanosti i pseudoznanstvenih priloga na nekim popularnim TV kanalima, te bujanja pseudoznanstvene literature pa do masovnog prihvaćanja teorija zavjere vrlo je kratak put. Jer, kaže se “gdje ima dima – ima i vatre”. Pa ako “svi” govore o nekoj nebulozi, poput ravne Zemlje, možda – misle mnogi, ima u tome i nešto istine … I tako laž postaje istina, a istina – laž! A entropija raste li raste, baš kao i neznanje.
