KVK: PLENKOVIĆ JE DIPLOMATSKI AMATER I ČINOVNIK A NE DRŽAVNIK
Tekst: Karolina Vidović Krišto
Foto: Vlada RH
Zamislite da francuski predsjednik engleskog premijera ili bilo kojeg drugog stranog državnika koji rijetko posjećuje njegovu državu, odvede u Parizu u talijanski restoran. Garantiram da bi se u Francuskoj trenutačno dogodila revolucija! No, šalu na stranu.
Francuskog predsjednika Macrona Plenković je u Zagrebu odveo u talijanski restoran na večeru. Plenković, čije je prvo i jedino radno mjesto u životu bila diplomatska služba, u potpunosti se pokazao kao diplomatski amater te činovnik bez imalo državničke sposobnosti.
Postoje čuvene dogodovštine velikog kancelara Helmuta Kohla, koji je regionalnu narodsku kuhinju iz svog rodnog kraja Pfalza, prezentirao svim svjetskim državnicima. Tako je George Busha, Billa Clintona, Francoisa Mitterranda ili Mihaila Gorbačova vodio u svoj regionalni restoran, servirajući im „Saumagen“. „Saumagen“ je nešto slično kao naša švargla. Naravno da je to bilo vrhunski spremljeno, a navedeni državnici o tom su specijalitetu pričali u superlativima.
Tako je Kohl popularizirao specijalitete iz svoga rodnoga kraja, ali i njegovao nacionalni identitet.
Jer, odgovoran državnik svakom svojom gestom treba raditi u interesu svoje države. Način na koji je Plenković u srcu Zagreba promovirao talijansku kuhinju, tako je dogovarao i poslove s francuskim predsjednikom o kupnji zrakoplova.
Izabrati francuske zrakoplove naspram američkih je geostrateški i vanjskopolitički apsurd. Jer, uza sve simpatije prema francuskoj državi, ona je ipak u odnosu na SAD politički patuljak. A sposobnost Andreja Plenkovića dokazuje se i činjenicom da će zrakoplovi u Hrvatsku stići 2024. s obzirom na to da je premijerom postao 2016., to znači, da mu je trebalo ravno 8 godina da kupi zrakoplove, uz činjenicu da su novci već odavno osigurani, da smo članica NATO-a, a nemamo ni embargo na uvoz oružja.
Treba još jednom podsjetiti da je Franjo Tuđman u četiri godine, uz embargo na oružje, vodeći rat u Hrvatskoj i štiteći BiH od pada, nabavio 25 MIG-ova.
Posebno porazno pri ovoj transakciji je što Hrvatska za tu kupnju nije postigla nikakovu dodanu vrijednost. Kod ovako ogromne narudžbe, preko milijardu Eura, morali smo tražiti protuuslugu od Francuske u vidu investicija i otvaranja radnih mjesta u Hrvatskoj. Plenković i njegovi birokrati za Hrvatsku nisu postigli baš ništa!
Uz nesposobnost pri nabavci zrakoplova, odabiru restorana za strane državnike, Andrej Plenković pokazuje i nesposobnost pri obnovi Banovine i Zagreba. Zbog te nesposobnosti Plenkovića i njegove privilegirane crvene vrhuške, u Hrvatskoj vladaju korupcija, siromaštvo i nepravda.
Rezultate osjećaju hrvatski građani na svojoj koži; svaki mjesec na svojoj plaći, na visini poreza koji plaćaju, na zdravstvenoj zaštiti i na temeljnim građanskim pravima koje nemaju.
Jer, u Plenkovićevoj Hrvatskoj zakoni, i to rigorozni, vrijede za ogromnu većinu hrvatskih građana, a za odabranu djecu komunizma ne vrijede nikakovi zakoni.
Jedan moj prijatelj mi uvijek ponavlja tezu „ne možeš sijati pšenicu, a očekivati da naraste avokado”. U Hrvatskoj stvarnu vlast obnašaju ili stari komunistički kadar, ili njihova djeca.
A ta djeca komunizma, kao što su Plenković i ostali, realno su sivi birokrati. Nemam ništa protiv birokrata, dapače, oni su bitni i potrebni, ali birokrat provodi nešto što mu netko drugi da da provodi.
Birokrat Plenković i ostali vladajući birokrati jednostavno nemaju znanje i sposobnost voditi odlučnu i efikasnu državničku politiku.
Potpuno je jasno da od današnje društveno-političke elite hrvatski građani nemaju pravo niti mogu očekivati korjenite promjene i bolje sutra. Plenkovićev prethodnik, Franjo Tuđman, je ovako opisao politiku koju danas provode vladajuće strukture u Hrvatskoj, on ih je karakterizirao kao: „smetenjacima i smutljivcima, mutikašama i bezglavnicima, jalnuškim diletantima i – jednostavno – prodanim dušama“.
Tim ljudima isključivo je bitan njihov osobni status, i njihovi materijalni interesi kao i interesinjihovih bližnjih. Narod i interesi ili patnje toga naroda – za njih jednostavno ne postoje.
Zato, dragi prijatelji, morat ćemo zasukati rukave, i te smušenjake poslati tamo gdje im je mjesto, i od Hrvatske napraviti ono što su nam naši preci opisali u našoj himni – lijepu, modernu i pravednu Hrvatsku.
