KRIZA ŠKOLE U VRIJEME KRIZE
Tekst: Prof. dr. Tihomir Marjanac
Foto: MZO/Nova TV
Subota 28. ožujka 2020. oko 11.30 sati. Iz znatiželje prebirem po TV programima i naletim na Školu za život. I osupnem se! Na ekranu pučkoškolski loše napravljena Power-point prezentacija, a u donjem desnom uglu ženska osoba monotonim glasom s pogledom valjda u svoj monitor pred web-kamerom očajnim naglaskom čita lekciju iz književnosti. Lošije ‘predavanje’ nisam nikad vidio, a dugo sam pohađao razne škole u raznim gradovima, i umirovljen sam s preko 35 godina staža u obrazovanju. Ako mislimo da je takva nastava prihvatljiva s obzirom na izvanredne okolnosti, varamo se. To se može podnositi samo neko kraće vrijeme. Zar je odabir nastavnika koji će izvoditi nastavu na TV rađen metodom en-ten-tini? Po onom što sam danas vidio i čuo – čini se da jest.
BIROKRATSKI NAČIN IZVOĐENJA NASTAVE
Kad sam se već zainteresirao za učenje na daljinu, pogledao sam i što pišu roditelji o toj temi, kakva su im iskustva. Užas! Uz malobrojne pohvale, hrpa kritika! Slučajno poznam i jednu nastavnicu koja sama ‘puca po šavovima’, a puca i njena internetska veza, ne stiže na vrijeme predati tražene dokumente, bori se s rokovima, a mobilni telefon plaća iz svog džepa – bonovima. Bojim se da smo rješavanju krize pristupili na posve pogrešan način, birokratski! Za ministarstvo je važno da se “redovito” izvodi školski program, da se održavaju mature, da učitelji rade puno radno vrijeme od kuće, da i učenici rade puno radno vrijeme, te da roditelji s njima rade kao da su i sami učitelji. Zaposlimo narod u krizi! Malo morgen!
Ne smijemo se ponašati kao da se ništa ne događa, kao da je izolacija u kući posve normalna stvar, kao da dio Zagreba nije razorio potres, kao da svi žive u idealnim stambenim prilikama a ne kod prijatelja, rodbine ili u nužnom smještaju. Sva sreća što većina školskih zgrada nije oštećena u potresu, ali što je s učiteljima i nastavnicima? Kakva je situacija u njihovim domovima, a od njih se zahtjeva rad od kuće? Kako možemo izjednačavati obrazovne uvjete u potresom pogođenom gradu s onima koji nisu pogođeni potresom?
RODITELJI NE ZNAJU METODIKU NASTAVE
Ne smijemo djeci nametnuti zadatke koje bi u normalnim uvjetima rješavali uz pomoć kvalificiranih predmetnih nastavnika, a ne roditelja koji ne znaju metodiku nastave svih predmeta koje uči njihovo dijete. Primjenom pogrešne metodike, može se nanijeti šteta koju će biti teško ispraviti. Metodika se mora naučiti za svaki predmet zasebno, i nije trivijalni ispit na fakultetu. A niti to nije samo po sebi dovoljno, mladi učitelji i nastavnici moraju svladati i metodičku praksu. A roditelji? Oni trebaju čuvati živce, prisjetiti se što su prije nekoliko desetljeća u školi učili, i “glumiti” učitelje. A što je tek s roditeljima koji unatoč izvanrednoj situaciji i dalje rade, taman i od kuće? Nedopustivo je da se na njihova pleća svaljuje tako odgovoran posao kao što je obrazovanje iz bilo kojeg predmeta.
DJECA OSUĐENA NA PTSP
Preopterećenje nastavom, pritisak učitelja i kritike roditelja zbog učenja kod kuće, rezultirat će time da će djeca zamrziti i školu i učenje, a i odnos s roditeljima ne će biti baš najbolji. Nema sumnje da će iz ove krize djeca izaći s PTSP-om. Nemojmo im još zagorčavati život. U obiteljima će se PTSP ukorijeniti baš kao i nakon Domovinskog rata, pa treba misliti na budućnost. Zato je odgovornost za uspješno obrazovanje naše djece na svim nositeljima obrazovnog procesa, od resornog ministarstva, do pojedinih učitelja. Svatko mora biti svjestan svog dijela odgovornosti.
MODERNA KONCETRIRANA NASTAVA
Što se tiče organizacije nastave, mislim da je naš koncept sat jednoga, pa sat drugog predmeta davno zastario i u ovim je okolnostima loš. Daleko bi efikasniji sustav bila koncentrirana nastava, npr. jadan dan biologija, sutradan kemija, itd., kakvu odavno imaju u SAD-u. Kad sam to svojedobno predlagao, odgovoreno mi je da bi to preopteretilo djecu, jer se ona ne mogu usredotočiti na jednu temu duže od 45 minuta. Gdje su ti savjetnici danas? Zar je logičan sadašnji krizni program kao da djeca pod stresom mogu izdržati duže? Kolega iz SAD-a mi je svojevremeno komentirao naš sustav usporedbom: “to ti je kao čitanje po jednog poglavlja iz knjige svaki sat, i tako 6 puta uzastopce, pa da na kraju dana znaš ponoviti sve pročitano”. Apsurd!
ISKUSTVA IZ POPLAVA I DOMOVINSKOG RATA
Svaka kriza iz pogođenih izvlači najbolje, ali i otkriva najlošije. Kako su učenici u školama koje je pogodila poplava u Zagrebu 1964. godine odradili nastavu? Prvo mjesec dana nastave nije niti bilo, a kada smo se vratili u učionice nastavni sat bio je skraćen na 30 minuta. I sve smo stigli naučiti i bez pomoći roditelja koji su tada imali drugog posla, a mnogi nisu niti znali kako nam pomoći jer su bili ratna generacija. Ili, pogledajmo kako se održavala nastava u vrijeme Domovinskog rata. I tada smo prilagođavali program, skraćivali nastavne sate, pazili da se studente ne preoptereti.
NASTAVA NA DALJINU NIJE PRILAGOĐENA KRIZNIM UVJETIMA
Nastava na daljinu nije ništa novo. Održava se u mnogim državama kao obrazovanje tipa “večernje škole”, a možda je najpoznatiji Open University u U.K. Oni svoj obrazovni program emitiraju na TV, izdaju izvrsne udžbenike, a njihovi studenti dobivaju poštom sve obrazovne materijale. Ocjenjivanje se provodi u kontaktnom dijelu nastave koji traje tijekom praznika u nekoj od obrazovnih ustanova. Na Internetu se mogu pronaći mnoga predavanja, najčešće sveučilišnog programa, pa se može pogledati kako to drugi rade. Opet, ima i dobrih primjera, ali rijeko. Većinom je to – jadno. Gdje su motivirani predavači, gdje je interakcija s učenicima? Nema je. Prazna učionica, profesor pred pločom obraća se praznim klupama i statički postavljenoj kameri. Nije baš motivirajuće niti za nastavnika, niti za njegovu on-line publiku bez obzira gdje se ona nalazi. Zato sam se uvijek zalagao za održavanje kontaktne nastave. Pošto to za vrijeme pandemije i u izolaciji nije moguće, treba modificirati nastavni plan i program, a ne držati se postojećega koji nije prilagođen izvođenju u kriznim uvjetima. I angažirati najbolje predavače!
