KLIMATSKA KRIZA 2050. GODINE 6. DIO
Tekst: K. S.
Foto: M. T.
Mediji na sav glas trube da postoje neoborivi dokazi za globalno antropogeno zatopljenje pa iskaču s ‘dokazima’ kako se Sibir i Antarktika nepovratno zagrijavaju. Tako pišu da je na sjeveru Sibira u selu Nižnaja Peša (usred ljeta na 66.4 stupnjeva sjeverne geografske širine) izmjerena temperatura od oko 30°C, što naravno pripisuju antropogenom globalnom zatopljenju! Kao da je to neki nedoživljeni fenomen! Pa tamo, na toj geografskoj širini, ljeti nema noći nego Sunce veselo sije 24 sata na dan i otapa permafrost pretvarajući ga u neprolaznu kaljužu zbog koje su tada mnoga mjesta nedostupna kopnenim putem. A takve temperature se mjere svake godine po sunčanom vremenu, ali po oblačnome, već sutradan pada snijeg!
Tropski ili hladni Sibir?
Ako se pogleda klimatološke podatke može se vidjeti da u Sibiru u kolovozu temperature osciliraju od ‑5°C do preko 25°C. Na Aljasci je slično, u gradu Yakutat na Pacifičkoj obali SAD (na 59° sjeverne geografske širine) su ljetno‑zimske oscilacije temperature od ‑40°C do +40°C. Na Antarktici se pak često spominju jezera koja se pripisuju porastu temperature zbog kojeg se topi led. Ako se pogledaju meteorološki podatci za to razdoblje može se vidjeti da temperatura iznosila ‑28°C, pa nema govora o mogućem taljenju leda uslijed porasta temperature. Zgodno je znati da su ta fenomenalna jezera hipersalina i da se zbog ogromnog udjela otopljene soli nikada ne zamrzavaju. Ali to novinari ne znaju, a možda ne zna niti onaj tko im je to “otkrio” gledanjem iz satelita.
Tko kaže, a tko laže?
Već odavno su ljudima “puna usta” diskusija o vremenskim prilikama (prisjetimo se anegdota o tome kako Englezi stalno diskutiraju o vremenu), ekstremnim vremenskim događajima i klimatskim promjenama. Možda je oduvijek bilo tako, jer su ljudi živjeli s prirodom, i prilagođavali se. Kao što znamo, legende i sjećanja su varljiva. Mjerenja sežu tek u nedavnu povijest, i ne daju podatke za pred‑instrumentalnu prošlost. Pa ipak, to ne znači da se o vremenskim prilikama i klimi u daljoj pa i jako dalekoj prošlosti ne može koještošta saznati na drugi način, na primjer geološkim metodama istraživanja paleoklime. Naravno, o tome malo tko razmišlja, osim samih istraživača. Prošlost nikoga, čini se, ne zanima. Interesantna je samo budućnost i predviđanje promjena izazvanih budućim klimatskim promjenama. No, zaboravlja se, ili se svjesno ne želi znati okvire klimatskih promjena, ali ne od 1850. pa do danas, nego u zadnjih stotinjak milijuna godina. Da bi se to znalo, i razumjelo, mora se poznavati geologiju, i to dobro!
Paleoklimatologija nas uči da je u vrijeme oledbi razina mora bila niža za oko 100 ili nešto više metara, a da je u međuledenim razdobljima bila viša za nekoliko desetaka, a ponekad i za 100 ili više metara. U Jadranu, na primjer, razina mora je bila niža za oko 135 m pa se iz Istre moglo prošetati u Italiju. U međuledenom razdoblju je, pak, Jadransko more poplavilo sjevernu Italiju! Eh, sad smo u problemu!
Ako je mogući raspon podizanja razine mora od ‑130 m do + 100 m, što nam znači milimetar‑dva? Da, to je bio konzervativni raspon kretanja razine mora u zadnjih milijun godina! Ali to se u tom razdoblju ponovilo više puta. A raspon srednje godišnje temperature za istu lokaciju na Jadranu bio je od 2°C (prije oko 400.000 godina) do današnje od 15°C. Ekstremi su bili i znatno hladniji. Ne vjerujem da su ti paleoklimatološki podatci uvršteni u klimatske modele kojima se modelira moguća buduća klima u ovisnosti o udjelu CO2 u atmosferi. E, pa ti sada znaj tko nam govori istinu na temelju manjkavih podataka. Učili su me da u računici vrijedi izreka “garbage in ‑ garbage out”.
Golfska struja danas grije ‑ Portugal
Još od vremena Benjamina Franklina znamo za Golfsku struju koja teče dijagonalno preko Atlantika i donosi toplu vodu do obala sjeverne Europe. Tako ona grije na primjer Škotsku i Norvešku obalu. No, daleke 1991. godine Norveški su istraživači izmjerili njeno hlađenje i pretpostavili da bi za desetak godina mogla oslabiti do te mjere da bi dosezala tek do Portugala. Ajme meni! To bi za sjevernu Europu bilo gadno! Slučajno ili ne, tada se u Europi počelo raditi na projektu Globalnih promjena (“Global change”). Iako sam bio informiran, to me je zaobišlo u širokom krugu jer sam pripadao državi pod sankcijama. Kasnije se u to ugurala klima, pa je postalo “Global climate change”. Ljudi su pripisani nešto kasnije pa se izmislilo “Anthropogenic global climate change”, a iz projekta su netragom nestali geolozi koji su u početku gurali projekt. Na Golfsku struju se zaboravilo, da bi se 2023. senzacionalistički počelo pisati o njenom slabljenju. Kao, da sada to nitko nije znao.
Golfska struja zaista predstavlja radijator Europe koji grije, besplatno, sjeverne Atlantske obale. Pokreću ju toplina Sunca i vjetrovi u sjevernom Africi. O njenoj pretpovijesti znamo malo, uz ostalo zato što se Atlantski ocean otvorio negdje tijekom geološkog razdoblja jure, i od onda se širi. Dakle u geološkom smislu, to je struja koja nije stalna. Možda se zaista i ugasi zbog tektonike ploča, a ne zbog klimatskih promjena. Ali bi njeno gašenje zasigurno proizvelo dramatične klimatske promjene u Europi, a vjerojatno i šire. Kaže poslovica “živi bili pa vidjeli”!
Klimatska i društvena kriza u Europi
Lijepo je razmišljati o klimi, kad je vani toplo i ugodno, a ne kada si pokisao i promrzao. Ali, i to je napokon došlo. Ljeto je zamijenila kišna jesen. Jest da nas je Bablje ljeto počastilo bonus‑toplinom, ali i tome je došao kraj. Plavo nebo je sad tmurno. Svjetlina je bijednih 1.400 luxa, za usporedbu s 12.000 luxa po lijepom vremenu, pa solarni paneli baš ne daju puno struje. Vrijeme je za zimski san. Samo što mi primati za to nismo prilagođeni. Nemamo gusto krzno, niti naslage potkožne masnoće, a i nismo navikli toliko dugo spavati. Osim nekih.
Dosada je smak društvenog života. Em ti se neda ništa raditi, nikamo ići, i sam si sebi težak. Emisija CO2 je u tim situacijama minimalna, i vlasti to podržavaju. Nedavno je održano i svjetsko natjecanje u ljenčarenju. Rezultati još nisu službeno poznati jer je jedna ekipa još uvijek u stanju letargije i ne pada joj na pamet da prestane ljenčariti. Navodno su im morali zamijeniti i krevete jer su se deformirali zbog stalnog pritiska. I da, jednom je natjecatelju u mirovanju zatajilo srce pa je samo zaspao, zauvijek. Jadnik!
Kamo je nestao poslovični poduzetni duh Europe? Nemam pojma! Skoro da se pitam zar je ikada postojao? Zar oduvijek ne živimo u ovom polusnu? Trudimo se da dišemo plitko. Pušače smo protjerali iz društva na jako grubi način. Mnogi su se odrekli pušenja zbog drakonskih kazni, a neki su pak podvrgnuti medicinskom tretmanu odvikavanja, o njihovom vlastitom trošku. Duhanska industrija, koja ipak mora nešto raditi, danas proizvodi dodatke prehrani, koji su legalni sve dok korisnik ne proizvodi CO2.
(nastavit će se)
