KAKO ORGANIZIRATI DOBRU NASTAVU NA DALJINU?
Tekst: prof. dr. sc. Tihomir Marjanac
Foto: OŠAGM/Vlada RH
Pandemija Covid-19 nas je prisilila da promišljamo nove oblike nastave, a nastava na daljinu, iliti on-line nastava odjednom se pojavila kao najbolje (?) rješenje. No, koliko je to uistinu bilo dobro pokazala je anketa koju je ovih dana obznanio Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) a objavio Jutarnji list. Rezultat je blago rečeno, porazan! Daleko od onoga što je donedavna ministrica znanosti i obrazovanja izjavljivala. No, mora li biti tako loše? Nipošto! Ima dobrih primjera, ima i ljudi koji znaju kako od prosječnih namirnica napraviti gozbu, samo ih treba pitati za savjet – i poslušati. Dakle, kako organizirati dobru nastavu na daljinu?
NASTAVA NA DALJINU NIJE ISTO ŠTO I ON-LINE NASTAVA
Odmah da pojasnim neke pojmove; nastava na daljinu nije isto što i on-line nastava. Nastava na daljinu obuhvaća širi spektar oblika održavanja nastave, i obuhvaća i on-line i druge oblike nastave. Koji su to? To je na primjer nastava putem televizije, CD-a i DVD-a te knjiga (zamislite, udžbenika!).
U nastavi na daljinu nema neposrednog fizičkog niti elektroničkog (internetskog) kontakta s učenicima. Učenici i studenti samostalno uče iz nastavnih materijala. Već više od stotinu godina u nas postoje udžbenici za pojedine faze školovanja, pojedine predmete i po njima smo svi povremeno samostalno učili, bez kontakta s učiteljem ili nastavnikom. Tada je bila relativno česta praksa da se učenike uputi da pojedino gradivo nauče sami. Bila je to rana faza učenja na daljinu. I oni u najudaljenijim selima i bez struje imali su svoju riznicu znanja u udžbenicima i bilježnicama (često naslijeđenim od starije braće ili sestara). Danas se traži da uz tiskane udžbenike budu pripremljeni i multimedijski sadržaji, što je svakako potrebno i u duhu je današnjeg vremena, ali ako su ti sadržaji na Internetu ili u cloudu – nisu dostupni svima u siromašnim i nerazvijenim krajevima.
PIONIRI HRVATSKE NASTAVE NA DALJINU
Pionirski pothvat održavanja nastave na daljinu bio je Školski radio kojeg je emitirao Radio Zagreb već od 1950-tih godina i Školska televizija koju je emitirala Televizija Zagreb već od samih početaka svog rada. U to vrijeme postojao je godišnji raspored emitiranja pojedinih radijskih i televizijskih priloga pa su učitelji i nastavnici mogli planirati njihovo slušanje i gledanje sa svojim razredom. Obrazovni program se na HTV-u održao i danas, i vjerujem da uspješno ostvaruje svoju društvenu zadaću. Evolucija nastave na daljinu je uznapredovala 90-tih godina kada su se pojavili obrazovni CD-i s multimedijskim sadržajima i na njima snimljena predavanja koja pomažu učenicima u samostalnom učenju. U nas su se rijetko koristili, iako su često bili pridodani tiskanim izdanjima koja smo svojevremeno dobivali iz donacija kao što je bila npr. Sabre.
Ne treba “otkrivati toplu vodu”, ponajmanje ne u zadnji čas niti u tijeku krize, nego treba primijeniti gotova i provjerena rješenja. Živa riječ je ipak najbolja, pa je u tom smislu nastava na televiziji dobro rješenje, ali ne treba zaboraviti i druge oblike nastave. Ipak, preporučio bih da se svi televizijski sadržaji za pojedinu obrazovnu grupu otisnu i na DVD, pa da budu učenicima dostupni i tamo gdje je Internet nestabilan ili ga uopće nema, i da se smanji mogućnost da djeca umjesto školskog sadržaja na televiziji prate neke druge programe. U dječjoj je naravi da istražuju, pa ne treba čuditi što pregledavaju sve dostupne televizijske programe umjesto da prate televizijsku nastavu. DVD bogat multimedijskim sadržajima bit će također vrijedan dječjeg istraživanja, pa će se pažnju djece moći privući na obrazovne sadržaje.
SLOBODA NASTAVE ZA NAJBOLJE PREDAVAČE
Dakle, kako do dobre TV nastave? Prvo, treba prepoznati obrazovnu grupu za koju se program radi. Metode ne će biti iste za niže razrede osnovne škole, kao niti za više, a kamo li za srednje škole. Ono što nam u uvjetima krize nedostaje su kvalitetni stručni sadržaji. Da bismo popunili tu prazninu treba odabrati najbolje predavače iz svake struke. Zatim, treba im dati slobodu da odrade svako predavanje najbolje što mogu. Uzor nam mogu biti samo vrhunske produkcije stranih znanstveno-popularnih programa; npr. Discovery channel, History channel, National Geographic, Da Vinci learning i slični, ništa lošije!
Gdje možemo naći takve izuzetne predavače? Možemo ih odabrati među provjerenim i dokazanim suradnicima HTV koji već godinama sudjeluju u stvaranju obrazovnog programa, među viđenijim predavačima na Festivalu znanosti ili popularizatorima znanosti koji rade izvan obrazovnog sustava ali uspješno vode pripreme za znanstvene olimpijade i slična međunarodna natjecanja. Takvim odabranim pojedincima treba dati zadatak da pripreme predavanje po kurikulumu za pojedini predmet (ili seriju predavanja) koje se može održati pred kamerom u učionici ili studiju, u laboratoriju ili čak u prirodi.
O tome smo razgovarali pred nekih 10 godina s urednicima na HTV kad smo promišljali društveni interes za postojanje javne televizije. Tada je moj argument bio pravovremena priprema za održavanje nastave u uvjetima prirodne katastrofe. Katastrofa nas je ove godine pogodila, ali pravovremena priprema je izostala. Očito se tada činilo da se to ne će nikada dogoditi, bar ne za naših života. Kako su tada neki bili kratkovidni! Možemo li danas napraviti taj davno zamišljeni program? Ne da možemo, nego – moramo, ne preostaje nam ništa drugo!
