ISPLATI LI SE ODLAZAK IZ HRVATSKE?
Tekst: Darko Poljak
Foto: HAK
Nakon tri godine uzastopnog rasta iseljavanja hrvata u inozemstvo, u 2023. godini se iz Hrvatske odselilo manje naših državljana nego godinu ranije. Iz Hrvatske se u 2023. iselilo 25.427 Hrvata u odnosu na 2022. godinu, kad je iz Hrvatske otišlo 32.739 naših građana. 2024. se taj trend, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, nastavio – iz Hrvatske se iselilo 20.147 Hrvata. To je svakako pozitivan trend u smislu demografije, jer je to 56% manje odseljenih hrvatskih državljana u inozemstvo u odnosu na rekordnu 2017. godinu, kad se u inozemstvo odselilo čak 45.367 Hrvata.
SLUŽBENI PODATCI
U isto vrijeme raste i broj povratnika, pa se tako u 2024. godini u Hrvatsku doselilo 13.290 naših državljana, što je osjetno više nego u 2023. godini, kad su se u Hrvatsku doselila 10.852 hrvatska državljana. No migracijski saldo je još na strani odseljenih u odnosu na doseljene Hrvate, u 2024. je bilo, dakle, 6.857 više Hrvata koji su se iselili iz domovine u odnosu na Hrvate koji su se vratili živjeti u Hrvatskoj. Njemačka je i dalje daleko najpopularnija država gdje odlaze Hrvati. U 2024. godini u Njemačku se iselilo 8.167 državljana Hrvatske, a to je 40,5 posto ukupnog broja iseljenih hrvatskih državljana u prošloj godini. Austrija je druga država gdje se najviše iseljavaju Hrvati, lani ih je otišlo 3.165. Ako zanemarimo Bosnu i Hercegovinu, u koju Hrvati ne odlaze zbog ekonomskih razloga (u 2024. iselilo se 1.687 naših državljana), slijedi Švicarska s 1.296 Hrvata koji su se lani odselili u tu bogatu europsku državu koja nije u EU, ali tradicijski je vrlo popularna među hrvatskim ekonomskim migrantima. Zbog toga tražimo odgovor isplati li se još u doba inflacije i poskupljenja koji su zahvatili zapadnu Europu ići raditi u inozemstvo ili je, posebno pod uvjetom da se u Hrvatskoj živi u vlastitoj nekretnini, bolje i isplativije ostati u Hrvatskoj.
Službeni podatci odseljenih stanovnika iz Hrvatske u inozemstvo nisu najprecizniji jer Državni zavod za statistiku za svaku godinu objavljuje broj osoba koje su odjavile svoje prebivalište u Hrvatskoj i navele u koju državu odlaze. Prema Zakonu o prebivalištu iz 2012., svaka osoba koja se trajno nastani u drugoj državi dužna je prije iseljenja ili 15 dana nakon toga odjaviti prebivalište u Hrvatskoj.
Unatoč tome, mnogi iseljenici ne odjave prebivalište ili to učine tek nakon nekoliko mjeseci ili čak nekoliko godina nakon iseljenja. Stoga se smatra da se posljednjih desetak godina iz Hrvatske iselilo znatno više stanovnika od službenog broja koji iskazuje DZS. Ipak, i kod tako prezentiranih podataka uočljivo je smanjenje broja iseljenih što je uvjetovalo nekoliko razloga. Ulaskom Hrvatske u članstvo Europske unije neke države, kao npr. Irska, otvorile su odmah našim državljanima svoja tržišta rada, što su mnogi počeli iskorištavati te se iseljavati iz zemlje. Osim toga, sredinom prošlog desetljeća u Hrvatskoj je bilo mnoštvo nezaposlenih stanovnika koji su pronašli posao izvan naših granica. Tako je npr. 2015. broj nezaposlenih iznosio više od 300 tisuća, dok je njihov broj 2024. bio oko 90 tisuća. Nadalje, prije desetak godina prosječna plaća u Hrvatskoj bila je, u odnosu na danas, znatno manja nego npr. u Njemačkoj, Austriji, Irskoj itd., što je samim time utjecalo i na lošiji životni standard. Također treba imati u vidu i demografsku situaciju, a na što se često zaboravlja. Kao i prije desetak godina, tako i danas, najbrojniji iseljenici su osobe u dobi između 20 i 40 godina, a prema procjeni DZS-a, u Hrvatskoj je 2016. živjelo oko milijun i 127 tisuća stanovnika u toj dobi. Prošle godine, također prema procjeni, broj stanovnika u dobi između 20 i 40 godina iznosio je tek oko 954 tisuća ili 15,4% manje nego 2016. Sasvim je razumljivo da će se iz znatno manje baze iz koje dolazi najviše potencijalnih iseljenika, čak i uz iste stope iseljavanja, njihov apsolutni broj smanjiti, a pogotovo jer su i promijenjeni neki društveno-gospodarski čimbenici koji pridonose odluci o iseljenju – izjavio je je demograf s Instituta Ivo Pilar i redovni profesor s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Nenad Pokos. No, iako u Njemačku odlazi najviše Hrvata, iz Njemačke se u prošloj godini i vratilo najviše naših državljana, 6.336. Ako to usporedimo s po iseljavanju rekordnom 2017. godinom, kad se u Njemačku iselilo 28.972 Hrvata, a iz Njemačke se u Hrvatsku vratilo 2.517 naših državljana, to je velika promjena.
Kako bi privukla ljude koji su se iselili iz Hrvatske, Vlada je od ove godine uvela mjeru oslobađanja plaćanja poreza na dohodak za povratnike u razdoblju od pet godina za one koji se vrate i zaposle u Hrvatskoj. Ova se mjera odnosi na hrvatske državljane, hrvatske iseljenike i njihove potomke koji su neprekidno boravili u inozemstvu najmanje dvije godine, kao i na članove njihovih obitelji. Ako je riječ o plaći od 1.500 eura neto, porez na dohodak u gradu Zagrebu iznosi 268 eura mjesečno, što bi značilo za 60 mjeseci država povratniku daje 16.080 eura. Nije zanemarivo.
PRIMJER NJEMAČKE
Ovdje je također vidljiva nepouzdanost podataka DZS a jer službeni njemački podaci za 2024. govore da se iz Njemačke odselio čak 23.791 hrvatski državljanin. Naravno da su se neki od njih odselili i u druge države, ali malo je vjerojatno da se u Hrvatsku vratilo tek nešto više od četvrtine tog broja. Ipak, i njemački podaci pokazuju da se 2023. i 2024. iz Njemačke odselilo više hrvatskih državljana nego što ih se u tu državu uselilo. Ovdje također postoji više razloga zbog kojih je došlo do promjene dugogodišnjeg trenda. Budući da ne raspolažemo dobnim sastavom doseljenih hrvatskih državljana u RH, dosadašnje spoznaje upućuju na to da je većinom riječ o stanovnicima starije životne dobi koji se nakon odlaska u mirovinu vraćaju u Hrvatsku, bilo u krajeve iz kojih su potekli ili negdje drugdje što je povezano i s kupnjom nekretnine, ponajčešće u primorskim mjestima.
Druga skupina doseljenika odnosi se na osobe koje su nakon stanovitog vremena provedenog u inozemstvu uštedjele dovoljno financijskih sredstava za nastavak života u Hrvatskoj ili su radom u tim državama osigurali znatno veću mirovinu nego što bi je imali da su cijeli radni vijek proveli u domovini. Posljednjih godina javlja se i skupina povratnika u mlađoj radno aktivnoj dobi, koji su pogođeni recesijom, pogotovo u Njemačkoj, izgubili posao ili su im troškovi života toliko porasli da im je povoljnije nastaviti živjeti u Hrvatskoj. Koliko je pri povratku utjecala mjera oslobođenja poreza na dohodak još nije poznato, ali vjerojatno se dio stanovnika odlučio na povratak i zbog toga, pogotovo ako su uz to vezani i prethodno navedeni razlozi – navodi Nenad Pokos.
Njemačka je i dalje vidimo najpopularnija za iseljavanje naših građana, no je li nakon što su ekonomski najmoćniju europsku državu zahvatili recesija, porast cijena energenata i općenito povećanje troškova života i dalje za mnoge Hrvate obećana zemlja? Najam stana je najveći trošak u Njemačkoj. Nekretnine su za kupnju jednostavno preskupe i rijetki su oni koji si mogu priuštiti kupnju nekretnine, tako da većina onih koji dolaze na rad u Njemačku unajmljuje stan. Dakako, cijena najma nije ista u velikim gradovima poput Münchena, Frankfurta, Hamburga ili Stuttgarta gdje će mjesečni najam dvosobnog stana stajati od 1.200 pa do 1.600 eura, i u nešto manjim gradovima gdje se isti može unajmiti za manji novac, ali rijetko ispod 1.000 eura mjesečno. No, za usporedbu, sličan trend je primjetan i u Hrvatskoj gdje su cijene nekretnina u posljednjih nekoliko godina osjetno podignute, a posljedično su veće i cijene najamnina stanova. Primjerice, u Zagrebu je cijena najma za dvosoban stan na nekoj atraktivnijoj lokaciji danas redovito 800 eura. Stoga, ako se, primjerice, i taj trošak stavlja u kalkulaciju kod usporedbe troškova života u Hrvatskoj i u inozemstvu, isplativost odlaska izvan Hrvatske će biti bitno drugačija.
Dakako, cijena najma stana ovisi i unajmljuje li se stan u novogradnji ili u nekoj starijoj zgradi, no kod usporedivih stanova u Njemačkoj će biti oko 50% veća nego u Hrvatskoj. Drugi trošak koji je osjetno skuplji u Njemačkoj je struja, koja se plaća mjesečno za stan od 60 m2 oko 70 eura, dok je u Hrvatskoj struja osjetno jeftinija. U Njemačkoj se neki stanovi iznajmljuju tako da je trošak grijanja i dijela komunalnih usluga u cijeni najamnine, što je svakako bitna informacija u smislu izračuna troškova života. No ako to nije slučaj, ukupne režije se uz nezaobilazan internet i telekomunikacijske usluge, čije su cijene na razini onih u Hrvatskoj, nerijetko za stan od 60 kvadrata penju i do 250 eura. Cijene u trgovinama se ne razlikuju pretjerano od onih u Hrvatskoj, dapače, neki su prehrambeni proizvodi i jeftiniji. Velika je konkurencija trgovačkih lanaca pa se što se tiče špeceraja može računati na otprilike iste troškove kao u Hrvatskoj.
A plaće? Prema službenim podacima za 2024. godinu, medijalna mjesečna bruto plaća u Njemačkoj iznosila je 4.300 eura. Koliko će to iznositi u neto iznosu ovisi o poreznim olakšicama i razredima oporezivanja koja nisu jednaka u svim dijelovima države, no u prosjeku će samac s bruto iznosom od 4.300 eura dobivati neto 2.700 eura. Ako ima dvoje djece, neto iznos može biti veći od 3.000 eura. No treba znati da su to medijalne plaće za radnike s punim radnim vremenom i svim dodacima poput isplata za godišnje odmore i božićnica. To znači da polovica radnika u Njemačkoj radi za plaću veću od tog iznosa, a polovica ima manja primanja od tog iznosa. Budući da Hrvati ipak u većini slučajeva u inozemstvo odlaze na slabije plaćena radna mjesta, vjerojatnije je da će raditi za manji mjesečni iznos.
PRIMJER AUSTRIJE
Za razliku od Njemačke iz koje se posljednjih godina Hrvati vraćaju u većem broju nego prije, Austrija, kao druga najpopularnija gastarbajterska destinacija Hrvata, lani je imala osjetno pozitivniji saldo u korist odseljenih iz Hrvatske. U 2024. se u Austriju odselilo 3.165 Hrvata, a iz Austrije se u Hrvatsku uselilo 1.116 naših državljana.
U austrijski Wels prije dvije godine odselio se Marko, diplomirani politolog iz Osijeka.- Nakon 20 godina rada u Hrvatskoj nije bio zadovoljan plaćom i napredovanjem te mu se pružila prilika putem poznanika da ode u Austriju. Prvu godinu je bio sam, a nakon godine dana su stigli žena i dijete. Prvotno je radio u tvornici plastične ambalaže, no sad je našao bolje plaćeni posao u logistici trgovačkog lanca. Što se tiče mogućnosti zapošljavanja u privatnom sektoru Marko navodi da su Hrvati kao građani Europske unije potpuno ravnopravni s Austrijancima, što nije slučaj s državljanima zemalja izvan EU, koji moraju imati radnu dozvolu i polagati test njemačkog jezika. Za hrvatske državljane sama formalnost prijave i zapošljavanja je jednostavna, gotovo kao da se zapošljavate bilo gdje u Hrvatskoj. Zapravo, korisnost ulaska u Europsku uniju uvidio je više u Austriji, nego dok je bio u Hrvatskoj. Jer, primjerice, državljani EU nemaju nikakvih posebnih radnih dozvola, stručna sprema se bez problema upisuje u radnu knjižicu, kao i radni staž.
U Austriju se doselilo mnogo Ukrajinaca zbog rata, a njima država subvencionira odnosno priznaje se kontinuitet rada iz Hrvatske. Znanje njemačkog jezika za mnoge poslove nije uvjet, ali je velika prednost. I za sve one koji možda namjeravaju doći raditi u Austriju, a ne znaju njemački, preporuka je da ga nauče jer će se lakše snaći na poslu i imati bolje mogućnosti zapošljavanja. No ne mislimo tu na certifikat, već na znanje jezika u praksi. Zbog fleksibilnijeg tržišta rada mnogo stranaca radi preko agencija za zapošljavanje, pa nisu u radnom odnosu s poslodavcem nego agencijom. No sve je transparentno i dobro organizirano. Plaće su dobre, neki prosjek za malo bolji posao, ali još radnički posao je oko 2.500 eura (uz obiteljske bonuse i olakšice), no uz prekovremene ili smjenski rad može se zaraditi i do 3.000 eura neto, a tu su i 13. i 14. plaća. Cijene najma stanova su u manjim gradovima ipak povoljnije nego, primjerice, u Beču, pa vrlo komforan stan od 90 četvornih metara se plaća 950 eura.
PRIMJER IRSKE
Ono što je drugačije u Austriji je organizacija rada vrtića. Djeca većinom borave u vrtiću do četiri sata i to je za svu djecu besplatno, dok se dulji boravak u vrtiću plaća i to ne baš jeftino. Zbog toga mnoge majke rade na pola radnog vremena i to nije rijetkost u Austriji. Irska, koja je donedavno bila vrlo popularna destinacija za hrvatske iseljenike, više nije toliko tražena. Prošle je godine prvi put bilo više Hrvata koji su se vratili iz Irske nego koji su se u nju odselili iz Hrvatske (458 naspram 421). Kao razlog povratka povratnici većinom navode da je značajno poskupio smještaj, no zbog toga su poskupjele tržišne cijene jer nekretnina jednostavno nema dovoljno. Osim toga, i konkurencija na tržištu rada je veća.
Kod Irske ponajviše dolazi na vidjelo nepouzdanost podataka DZS-a jer je za 2016. iskazan broj od 1.917 iseljenika u tu državu, dok službeni irski podatak govori o čak 5.312 osoba čime je ta godina rekordna po broju doseljenih Hrvata. Zanemarujući tu neusklađenost, činjenica je da se posljednjih godina u Irsku useljava znatno manje Hrvata nego ranijih godina. Po irskim podacima 2024. doselilo ih se svega 702 (po DZS-u 425), dok ih se u prvih sedam mjeseci ove godine doselilo 313 što upućuje na to da će ih u čitavoj godini biti manje nego prošle godine. Zanimljiv je podatak da su npr. 2015. Hrvati po broju doseljenih stranaca bili na šestome mjestu, a da su 2024. pali na 36. mjesto. Glavni razlozi tome su što su se, pogotovo 2022. i 2023., mnogi Ukrajinci, njih više od sto tisuća, doselili u Irsku, a oni tamo obavljaju slične poslove kao Hrvati. Osim toga, posljednjih godina, uz već ranije mnogobrojne Indijce i Brazilce, počeli su se znatno više doseljavati Pakistanci, Bangladešani, Filipinci, stanovnici Zimbabvea, JAR-a itd., a koji pristaju na zaposlenja uz znatno niže plaće nego naši državljani. U Irskoj sve veći problemi postaju i stambena kriza, javna sigurnost, kao i jačanje antiimigrantskog raspoloženja – navodi demograf Nenad Pokos.
