IN MEMORIAM ORIANA FALLACI 2006-2016.
Oriana Fallaci rođena je u Firenci 29. lipnja 1929. godine. U istom gradu je i umrla 15. rujna 2006. godine od raka pluća, odbijajući liječenje u trenucima kada su joj predlagali da se pokuša izliječiti lijekovima napravljenim od matičnih stanica dobivenih iz embrija nerođenog djeteta. Bila je deklarirana ljevičarka čija je obitelj bila vrlo aktivna u borbi protiv Mussolinijevog fašizma i imala je više nego zanimljiv životni put. Za vrijeme njemačke okupacije Firence njezin otac Edoardo bio je zatvoren i mučen. U Drugom svjetskom ratu pridružila se antifašističkom pokretu otpora. Za svoje djelovanje u ratu dobila je nagradu talijanskih oružanih snaga.
Tekst: D. Sremiš
Foto: www.oriana-fallaci.com
Oriana Fallaci rođena je u Firenci 29. lipnja 1929. godine. U istom gradu je i umrla 15. rujna 2006. godine od raka pluća, odbijajući liječenje u trenucima kada su joj predlagali da se pokuša izliječiti lijekovima napravljenim od matičnih stanica dobivenih iz embrija nerođenog djeteta.
Bila je deklarirana ljevičarka čija je obitelj bila vrlo aktivna u borbi protiv Mussolinijevog fašizma i imala je više nego zanimljiv životni put. Za vrijeme njemačke okupacije Firence njezin otac Edoardo bio je zatvoren i mučen. U Drugom svjetskom ratu pridružila se antifašističkom pokretu otpora. Za svoje djelovanje u ratu dobila je nagradu talijanskih oružanih snaga.
Novinarsku karijeru Fallaci je započela vrlo mlada, već u ratnim danima II. svjetskog rata, radeći za list L’Europeo. Od 1967. godine boravi u Vijetnamu i objavljuje knjige o američko-vijetnamskom ratu. Izvještavala je kao novinarka iz mnogih dijelova svijeta zahvaćenih ratovima i međunarodnim sukobima poput onog u Vijetnamu, zatim indijsko-pakistanskog rata, te s Bliskog istoka. Jednom prilikom je čak i ranjena, i to u Meksiku za vrijeme Olimpijskih igara 1968. godine.
Napravila je intervjue koji su otavili dubog trag u globalnom novinarstvu s najpoznatijim osobama iz svijeta politike. Deng Xiaoping, Jaser Arafat, Willy Brandt, Lech Walesa, ajatolah Homeini, Haile Selassie i brojne druge javne osobe samo su neka od poznatih svjetskih ličnosti s kojima je razgovarala. Bila je suradnica najelitnijih svjetskih časopisa kao što su New York Times, Life, The Washington Post, Der Stern, L’Europeo, Corriere della Serra, a dobila je i počasni doktorat s Columbije u SAD. Osim toga, bila je predložena za počasnu doživotnu senatoricu, što je najviše državno priznanje u Italiji, a što je nakon njezinih tekstova o radikalnom islamu povučeno. Poznato je i njeno potresno pokajničko „Pismo nerođenom djetetu“ nakon spontanog pobačaja 1975. godine po koje je objavila i istoimeni roman. U vezi svog sentimenta prema izgubljenom djetetu bila je žestoko napadana upravo od onih koje je najviše štitila – feministica i ljevičara. Njezine knjige prevedene su na mnoge svjetske jezike.
Posljednjih godina svog života, posebno nakon napada 11. rujna 2001. godine na tornjeve Twins u New Yorku, gdje je posljednjih godina živjela, Fallaci je bila u središtu medijskih polemika zbog svojih analizirajućih tekstova o islamu i arapskom svijetu. Nakon tih teroristiških događaja na tlu SAD-a veleike polemike izazvao je njezin tekst u novinskom izdanju Corriere della Serra 2005. godine, koji je reklamiran na naslovnici časopisa i objavljen u središnjem dijelu dnevnika gdje je napisala: „Već četiri godine tvrdim da se suočavamo s monstrumom koji nas želi uništiti fizički, a zajedno s našim tijelima želi uništiti i naša načela, naše vrijednosti, našu civilizaciju; govorim o islamskom nacizmu i ratu koji on vodi protiv zapadne civilizacije, govorim o samoubojstvu Europe, jedne Europe koja više i nije Europa, nego Eurabija”.
Tom prilikom Oriana Fallaci postala je predmet žestoke kritike liberalnih i lijevih krugova, koji su je zdušno podržavali sve do tada, te su čak napisane i publicirane knjige protiv nje. Kao odgovor na te kritike napisala je knjigu „Snaga razuma“ u kojoj je razradila tezu islamizacije Europe, a knjiga je polučila ogroman uspjeh i velik broj od čak 18 izdanja.
Termin koji je upotrijebila Oriana Fallaci – «Eurabija» – posebno je interesantan danas s obzirom na događaje u Europi posljednjih nekoliko godina i to iz aspekta migracijskog vala i niza terorističkih napada islamskih ekstremista na tlu Europe gdje su stvari, kako se čini, pomalo izmakle nadzoru i kontroli.
