HRVATSKI BRANITELJI LJUDSKIH PRAVA
Tekst: K. P.
Foto: Panopticum
Povodom nedavnih nacionalističkih napada širom zemlje nije teško u današnjoj političkoj klimi osuditi napade na ljude srpske nacionalnosti koji se zbivaju kao na traci – u kafiću u Uzdolju, u Đevrskama, na Viškovu pokraj Rijeke. Te su napade osudili i Jadranka Kosor koja živi u stanu iz kojeg su protjerani maloljetni sinovi pokojnog pukovnika JNA (od kojih je jedan počinio samoubojstvo), ili Miroslav Škoro – koji komemorira fašiste, Milanović kojem je uvreda da je nečija majka bila „vojna lekarka” i slični branitelji ljudskih prava.
KURTOAZNE OSUDE I UZROCI FAŠIZACIJE
No mimo kurtoaznih osuda koje su efektne a ništa ne koštaju, valjalo bi se zapitati koji su uzroci fašizacije, nisu li podjele po nacionalnom ključu i sve češći nasilni incidenti, zgodna kulisa za konačnu demontažu socijalne države i nastavak sistemske korupcije koja je većinu dovela do ruba – jedna trećina živi na rubu siromaštva, čak 52 posto umirovljenika živi na rubu siromaštva, mladi nemaju prilike za stalni posao, ili sele iz zemlje ili rade na određeno, najčešće na izrabljivačkom ugovoru na 3 mjeseca po čemu daleko prednjačimo u EU, za snižavanje cijene rada na najniže grane gdje plaća ne može biti dostatna za osnovne životne potrebe, itd.
Umjesto da papagajski ponvljamo kurtoazne osude zločina valja vidjeti čega su ti zločini posljedica – nisu li oni rezultat ekonomske i političke degradacije većine među kojima ima i onih koji su nasjeli na aktualnu propagandu i nacionalističku mitologiju kojom vladajući hrane siromašne, one koji nemaju posao, budućnosti, nezaposlene, one koji nemaju gdje živjeti?
HRVATSKA KAO SPALJENA ZEMLJA
Aktualna predsjednica proglašava fašistički pozdrav „starim hrvatskim pozdravom” podgrijavajući atmosferu linča nad nacionalnim manjinama, no ona to ne čini jer joj je do te Hrvatske silno stalo, pa nit do njezine povijesti (koju poznaje toliko da svaki tjedan mijenja o tom pozdravu mišljenje), pa čak niti do tog neprikrivenog ustaštva, već kako bi obespravljene uvjerila kako njihov problem nisu kapitalisti i dobro potkožena elita, kojoj i sama pripada, već oni druge nacionalnosti.
Našu predsjednicu, sokolicu, kao i druge pripadnike kapitalističke elite – jedino zanima kako najkraće „preletjeti” ovu zemlju, svoju djecu poslati na strane fakultete a sebi osigurati neko dobro plaćeno birokratsko mjesto u EU ili NATO-u. To što za sobom ostavljaju zgarište i povampirene nasilnike, previše ih ne zanima. U tom letu našim kapitalističkim elitama želja je samo da ne slete na tvrdu majčicu zemlju, jer kada bi im se to desilo možda bi se uvjerili kako njihovi nacionalistički mitovi izgledaju u zbilji – ali ne iz ptičje perspektive.
